Španjolski filmski kanon

Bunuelov film »Viridiana« otvara program španjolskih klasika u »Tuškancu«

Hina



Filmom »Viridiana»« Luisa Bunuela u petak u zagrebačkom kinu Tuškanac počinje program Panorama: Španjolski filmski kanon, u sklopu kojega će se prikazati šest antologijskih ostvarenja španjolske kinematografije.


Program donosi klasike u rasponu od neorealističkih tendencija u djelima dvojice ključnih redatelja pedesetih, Juana Antonija Bardema i Luisa Garcie Berlange, preko filmova nastalih u vrijeme tzv. novog španjolskog filma šezdesetih, kao što su film koji otvara program i »Život se nastavlja« Fernanda Fernana Gomeza, do djela realiziranog u posljednjoj godini Francova režima, najavljeno je na stranicama Hrvatskog filmskog saveza.


»Viridiana« iz 1961. prvi je Bunuelov španjolski film nakon višegodišnja izgnanstva, priča o mladoj časnoj sestri koja prije davanja konačnog zavjeta odlazi u posjet imućnom ujaku. Zbog njezine nevjerojatne sličnosti s pokojnom mu suprugom on žudi za njom i nagovara da ostane s njime.




Zbog blasfemije i scene večere pijanih prosjaka kao citata »Posljednje večere« praćene Handelovim oratorijem »Mesija« španjolske su vlasti zabranile film, a Vatikan ga je nazvao uvredom kršćanstvu, no ipak je nagrađen Zlatnom palmom na filmskom festivalu u Cannesu.


»Zmija u njedrima«, Carlosa Saure iz 1976. smatran je redateljevim remek-djelom i nagrađen Velikom posebnom nagradom žirija na filmskom festivalu u Cannesu.


Film prati djevojčicu koja slučajno čuje razgovor oca i njegove ljubavnice tik prije njegove smrti od srčanog udara i prisjeća se trauma vezanima uz patnju, bolest i smrt svoje majke.


Program se nastavlja filmom »Smrt biciklista« Juana Antonija Bardema iz 1955. godine, u kojemu se kroz priču o dvoje ljubavnika koji na seoskoj cesti autom usmrte biciklista i odluče pobjeći s mjesta nesreće, govori o moralnoj krizi i devijacijama španjolskog društva pod Francovom vlašću.


»Iako je tim filmom autor stekao poštovanje struke i nagradu kritike na filmskom festivalu u Cannesu, imao je problema s vlastima i cenzurom te je nakon drugog velikog filma ‘Glavna ulica’ postupno pao na marginu španjolske kinematografije«, napominje se u najavi programa.


Film »Dobrodošli Mr. Marshall« Luisa Garcie Berlange iz 1952., jedan je od ključnih naslova u evoluciji španjolske kinematografije i označava izlazak iz letargije u doba diktature. Zbog ironična prikaza i ismijavanja iluzija koje je u španjolskoj provinciji pobudio posjet američke delegacije i Marshallov plan, nagrađen je posebnim priznanjem u Cannesu


oš jedan Berlangov film u programu je »Krvnik« iz 1963., priča o krvniku kojemu se bliži mirovina na mjestu krvnika i traži nasljednika i njegovoj kćeri od koje svi muškarci pobjegnu čim saznaju čime se bavi njezin otac.


Kao film koji prikazuje čovjeka koji se užasava nasilja, ali rezigniran svjesno ide do kraja, uvjeravajući samoga sebe u neizbježnost smrtne kazne. To je njegovo najuspješnije ostvarenje – osvojio je nagradu FIPRESCI na filmskom festivalu u Veneciji, a u anketi španjolskih filmskih kritičara i redatelja 1976. proglašeno najboljim španjolskim filmom svih vremena.


Program će idući tjedan, u srijedu i četvrtak, zatvoriti film »Život se nastavlja« (1965.) Fernanda Fernana Gomeza, koji pričom o dvjema sestrama u Madridu ranih šezdesetih daje snažan portret Španjolske toga vremena ispunjenog mržnjom, zavišću, bijesom, pohlepom, nasiljem, preljubom, kockanjem, prostitucijom, prevarama, lošim položajem žena u društvu.


Uz Gomezovo »Neobično putovanje«, inače omiljeni film Pedra Almodovara, tu u početku tajno prikazanu melodramu s elementima neorealizma poznavatelji španjolske kinematografije danas drže neospornim i skrivenim draguljem španjolskog filma i jednom od najsnažnijih osuda Francova režima.


Program Panorama: Španjolski filmski kanon realiziran je u suradnji s Veleposlanstvom Kraljevine Španjolske u Republici Hrvatskoj.