Cinestar

Batman v Superman – zora pravednika: Propovijed o čovjeku, Bogu i vragu

Dragan Rubeša



Alien vs Predator. Freddy vs. Jason. King Kong vs. Godzilla. Godzilla vs. Mechagodzilla. Dracula vs. Frankenstein. Clinton vs. Trump. Ne, ovaj zadnji okršaj još nije snimljen iako je riječ o možda najgorem hororu koji smo ovih dana doživjeli.


Evo nam sada i sraz Batmana i Supermana. DC Comics vs Marvel. Tama protiv svjetla. I dok su takve »versus« formule u svijetu stripa uobičajene, one se u svijetu filma u pravilu događaju kad Hollywoodu u sveopćoj narativnoj bulimiji ponestane mašte.


No te dvije stripovske legende koje su se prometnule u najveće ikone pop kulture, najbolje funkcioniraju kad svaka od njih ima vlastiti film. Nolanov »Vitez tame« bio je fini sociopolitički traktat na Occupy Wall Street eru. Snyderov »Čovjek od čelika« igra na intimni grandeur, iako Cavillov Superman više voli slušati nego pričati, ali i nostalgično slijediti Donnerove i naročito Lesterove krojene.


CGI efekti




No sve te filmove više ne pokreću njihovi karakteri već njihovi mehanizmi radnje i pažljivo elaborirani CGI efekti. Kao da filmski kadar i naše 3D naočale više nisu dovoljni. Zato Superman ostaje i sin one druge mutacije i tradicije na relaciji analogno-digitalno. Jer, akcija se ionako dešava »izvan kadra«, dok je publika u stanju percipirati tek njene učinke – spašavanja, zgrade koje se ruše, uništene svemirske brodove. Zato Amy Adams/Lois Lane gleda, ali ne može prepoznati i opisati događaje. Zato Snyder nije nikakav ‘demijurg’ koji nam postavlja pitanja.


Taj isti Snyder koji stoji iza »Čovjeka od čelika«, sada združuje Supermena i Batmana u »Zori pravednika«. No umjesto nabrijanih i coolerskih dijaloga iz erotiziranog »Sucker Punch« budoara, ono što nam nudi Snyder svodi se na beskonačnu uskršnju propovijed o dobru i zlu, čovjeku i Bogu, te vrlinama i žrtvovanju u ovom našem svijetu koji je otišao kvragu, s one-linerima u stilu »Vragovi ne dolaze iz pakla, već s neba!«, »Ako je Bog tako dobar, onda ne može biti toliko snažan!«. Ako se dotični vragovi koji dolaze s neba odnose na dronove koji su u borbi protiv terorizma već odnijeli previše kolateralnih žrtava, onda to još i ima nekakva smisla.


Naravno, bilo bi prelijepo upoznati Batmana kao negativca (u odabiru između Supermana i Batmana, uvijek preferiramo potonjeg). No pravi zlikovac u filmu je iritantni i neurotični megalomanski tajkun Lex Luthor kojeg glumi Mark Zuckerberg, pardon, Jesse Eisenberg, sa svojim pomno razrađenim planom kako natjerati Batmana da upotrijebi smrtonosni zeleni kriptonit iz olupine svemirskog broda generala Zoda. No borba između Batmana i Luthora koja se vodi u smokinzima na domjencima i inauguracijskim ceremonijama puno je intrigantnija od one akcijski bučne i nabildane koju Batman vodi protiv Supermana. Stvar ipak spašava dobrodošla pojava Diane Prince aka Wonder Woman, koja se barem ne nabacuje pseudofilozofskim i vjerskim glupostima o snazi i (super)junacima, dobru i zlu.  


Prah i pepeo


Superman kao ilegalni alien? Tako to u filmu navodi jedan protestni transparent. Zato Snyderovi avioni nanovo pretvaraju Metropolis/New York u prah i pepeo u sveopćoj orgiji disturkcije, kao što u susjednoj dvorani multipleksa gori Metropolis/London. Sveopće paranoje i strahovi od terorizma očito su uzeli maha, kao da 11. rujan traje vječno. Iako ćemo na Snyderove propovijedi brzo zaboraviti. Za razliku od onog razornog i evokativnog »Neki ljudi samo žele vidjeti svijet kako gori«, kako to u Nolanovu komadu kaže batler Viteza tame.