Kineski dokumentarni film

Ai Weiwei: disident s filmskom kamerom

Ai Weiwei / Foto REUTERS

Autor: Dragan Rubeša
Objavljeno: 11. veljače 2012. u 19:34

Vezano

Članci

Weiwei postavio 4 kamere u vlastitu domu

Ai Weiwei: Ne želim napustiti Kinu, sprema se veliki obrat

Ai Weiwei tvitao dva sata, a onda mu cenzori skinuli blog s interneta

Tagovi

Ai Weiwei

Weiweijeva filmska borba protiv nepravde kulminirala je s tri doksa posvećena sečuanskom potresu, u kojima optužuje kineske vlasti kao izravne krivce za ogroman broj djece nastradale u ruševinama

Osjećam se poput šahista. Kad moj protivnik izvede jedan potez, onda sam ja na redu i izvedem idući potez – rekao je slavni kineski umjetnik, arhitekt, bloger i socijalni aktivist Ai Weiwei. Iako su njegove multimedijalne provokacije mahom ostale ograničene na izložbene prostore, Weiwei je i veliki dokumentarist. No medijima su uvijek bile atraktivnije njegove znamenite instalacije poput suncokretovih sjemenki izrađenih od porculana koje su bile izložene u londonskoj Tate galeriji ili 1001 Kinez koji je odgovorio na njegov online poziv za putovanje u Kassel kako bi postao dio umjetnikova living-space projekta u sklopu Dokumente. Ali njegovi gerilski doksi gotovo su nevidljivi izvan mreže svih mreža, iako nisu ništa manje odvažni i kritični. Weiwei voli provocirati.

To je bilo evidentno i u njegovim najranijim radovima poput znamenite fotografije na kojoj umjetnikova buduća žena Lu Qing pozira na Tienanmenu uzdignute suknje i pokazuje gaćice na petu godišnjicu famoznog masakra, dok joj se Mao »odmara« na ramenu.

I dok je na Zapadu osigurao status disidentskog »celebrityja«, u Kini se nalazi u permanentnom sukobu s vlastima, još otkako je bojkotirao Olimpijadu smatrajući ju oruđem partijske propagande, iako je upravo on jedan od arhitekata koji stoji iza famoznog Ptičjeg gnijezda. Tenzije su kulminirale njegovim uhićenjem, nakon što su šangajske vlasti odlučile demolirati umjetnikov studio koji je bio neka vrsta kineskog odgovora na Warholovu Tvornicu, iako su ga upravo one nagovorile da ga izgradi. I dok se Weiwei često pojavljuje ispred kamere (ovih dana će na Berlinaleu biti prikazan njegov filmski portret »Ai Weiwei: Never Story« u režiji Alison Klayman), njegov sirovi dokumentarni opus privlači selektore radikalnijih festivala poput Rotterdama. Riječ je o autorovu nevidljivom doksu »One Recluse« u kojem se Weiwei pozabavio slučajem momka iz Pekinga koji je na 87. godišnjicu rođenja Kineske komunističke partije upao u policijsku postaju na šangajskoj periferiji naoružan molotovljevim koktelima, suzavcem, čekićem i nožem, te ubio šest policajaca i ranio njih troje.

Masakr iz osvete

Masakr je počinio iz osvete, jer je godinu dana ranije bio priveden i maltretiran na policiji jer je vozio bickil bez dozvole. Nakon izlaska iz zatvora vratio se iz Šangaja u Beijing, gdje se pokušao obratiti udrugama za zaštitu ljudskih prava, iako ga je policija htjela zaustaviti nudeći mu mito. Na dan masakra, mladićeva majka odvedena je u policiju, iako joj nije rečeno što se doista dogodilo s njenim sinom sve dok nije bio smaknut (svoje kafkijansko iskustvo ispričala je u doksu »Wang Jingmei«). Kao što se moglo i očekivati, Weiweiov doks je zabranjen u Kini i dostupan je na umjetnikovom »privatnom« You Tubeu (user: aiweiweidocumentary). Ali zato je perverzni totalitarni sustav internetske blokade poznatiji kao Veliki kineski vatreni zid spriječio da ga vide oni kojima je prije svega namijenjen.

Takva sudbina zadesila je kompletni Weiweijev filmski opus koji puno duguje gerilskoj školi kineskog dokumentarnog undergrounda (Wang Bing, Zhao Liang, Zhao Dayong), dok svoje ideološke literalne pandane pronalazi u monumentalnom prosedeu disidenta Ma Jiana (šifra: »Pekinška koma«). No, njegov filmski rad najbliži je aktivističkom opusu dokumentaristice Ai Xiaoming i Xu Xina čiji začudni šestosatni doks »Karamay« pokušava rasvijetliti tragediju u istoimenom gradu u provinciji Xinjiang, kad je u požaru tamošnjeg kina nastradalo 288 djece, ali i njihovi brojni učitelji koji su ih u sveopćem kaosu pokušali spasiti.

Sečuanski triptih

Naravno, njihove radove Kinezi mogu tek skinuti s laptopa ako su dovoljno brzi, prije no što ih ne zaplijene službene vlasti. Zato u gotovo svim umjetnikovim doksima u krupnom planu odjekuju autorovi krici i verbalne prijetnje upućene policiji, iako su one miljama udaljene od Mooreovih narcisoidnih performansa.

Weiweijeva filmska borba protiv nepravde kulminirala je s tri genijalna doksa posvećena sečuanskom potresu. U njima upire famozni srednji prst u kineske vlasti koje optužuje kao izravne krivce za ogroman broj djece koja su nastradala u ruševinama, jer škole u kojima su se žrtve zatekle u trenutku potresa nisu bile kvalitetno građene. U »Malim crvenim obrazima«, Weiwei odlazi na mjesto tragedije i preživjelim građanima daje ulogu istražitelja, kako bi upozorili javnost na prisutnost korumpiranog građevinskog lobija. Rezultat istrage zabilježen je u doksu »4851« čiji se naziv odnosi na broj dječjih žrtava, čija se imena nižu bijelim slovima na crnoj podlozi formirajući neku vrstu socijalne meditacije ali i kritiku političke službene šutnje. Žrtve su napokon dobile ime i prezime.

Treći dio trilogije nazvan »Poremetiti mir« prati Weiweija i njegove kolege, mahom aktiviste i odvjetnike, na putu za Chengdu, kako bi svjedočili u korist Tao Zorena, optuženog da je podrivao sistem kritizirajući lošu kvalitetu školskih zgrada koje su najviše stradale u potresu. Dok autor tijekom vožnje vlakom snima svoju dobro raspoloženu škvadru, osmijeh na licima nestaje dolaskom na cilj, kad shvate da se stalno nalaze na meti prerušenih policajaca koji prate svaki njihov korak. Usred noći, Weiweija će probuditi policijsko lupanje na vratima njegove hotelske sobe. I dok je režiseru i njegovu teamu bio zabranjen izlazak iz hotela do završetka procesa, njihovu kolegicu odvode u nepoznatom pravcu. Zato se drugi dio doksa pretvara u pravi triler, kad joj Weiwei pokušava ući u trag. Zato je za Weiweija, tog predanog aktivista i buntovnika s razlogom, doks tek dodatno umjetničko oruđe. Krik je nanovo tu. Osluhnite ga i spržite dok ga vatreni zid kineske cenzure ne sprži zauvijek.