Lijepo je živjeti asimetrično

65. Cannes: Novi filmovi Cronenberga, Loznice i Yeun Sang-Hoa

Dragan Rubeša

Cronenberg je ekranizirao vizionarski roman Dona De Lilla »Cosmopolitan« koji najavljuje globalnu ekonomsku krizu i raspad kapitalističkog sustava kakvog znamo



CANNES »U godini 2000. Jedan dan u travnju«. Tako počinje newyorška odiseja Erica Parkera, 28-godišnjeg milijadera, gurua novog kapitalizma (glumi ga Robert Pattinson s manirima Chucka Bassa iz »Tračerice«), protagonista romana »Cosmopolis« (2003) Dona De Lilla, jedne od najrelevantnijih figura američke postmodernističke literature.


Jedan dan i jedna bijela limuzina koja jezdi granicama prostora i vremena. Junakovo putovanje na kraj noći idealan je materijal za Davida Cronenberga, pa njegova adaptacija »Cosmopolisa«, prikazana u festivalskoj konkurenciji, na neki način nastavlja i zaokružuje autorove tematske preokupacije iz »Videodromea« i »Sudara«.


Eric očajnički traga za »poezijom« u stvarima koje promatra, samo što tu više nema De Lillove loptice za baseball iz »Underworlda« kao spasonosnog fetiša, već ju zamjenjuje limuzina kao junakova zaštitna placenta dok prolazi pored ruskih akcijskih umjetnika (Mathieu Amalric) i anarhističkih prosvjednika koji upadaju u restorane gađajući goste štakorima.   

Cameo uloge


Manhattan je blokiran zbog dolaska predsjednika, a u toj bijeloj limuzini iz koje Eric praktički ne izlazi (a ako baš mora to će učiniti zato da bi nešto pojeo ili se ošišao i popišao), izmjenjuju se poznati glumci u cameo ulogama. Juliette Binoche će ući na porciju brzog seksa. Njegova financijska savjetnica Samantha Morton održat će mu malo predavanje o interakciji tehnologije i kapitala u eri cyberekonomije u kojoj novac stvara vrijeme.



U sklopu »Quinzainea« prikazan je brutalni i krajnje nihilistički korejski  animirani  film »Kralj svinja« u režiji Yeun Sang-hoa. Animacija je prilično zanemareni žanr u korejskoj kinematografiji pa je  moj prvi susret s njome bio nalik prvom spoju. Ali užitak tog spoja bio je tek polovičan. Sang-hoov komad još je jedna moralizatorska freska o zbivanjima u jednoj osnovnoj školi u kojoj su učenici podijeljeni na »pse« (oni jači koji tlače) i »svinje« (oni slabiji koji podnose njihove udarce). Likovi profesora rijetko ili gotovo nikad ne interveniraju, kao da ne postoje, pa je njihova »pedagoška« uloga čista utopija. Klinci su ti koji sami kroje vlastitu sudbinu. Traume iz prošlosti koje generira jedna tragedija, kad  jedan od junaka gurne s krova u smrt svog suicidalnog vršnjaka, nikad neće biti zakopane. No, kao što u »Tomu i Jerryju« mačka uvijek izvuče deblji kraj, tako i u Sang-hoa ona postaje glavni predmet  iživljavanja učenika, samo što se to doima puno stvarnije i jezivije.


Potom će u njegovu cestovnu krstaricu ući proktolog koji mu pregledom anusa ustanovi da ima asimetričnu prostatu dok on parelelno raspravlja sa ženom Sarah Gadon o tečaju yuana. A tu je i korpulentni crnac koji ga obavještava o smrti njegova omiljenog (imaginarnog) sufi repera Bruthe Feza čiju glazbu sluša u svom liftu, dok u onom drugom sporijem preferira Satieja (reperov sprovod koji ide na ekranu Parkerove limuzine uključuje i ples derviša).


I, last but not least, tu je njegov posjet suludom Paulu Gimattiju kao svojevrsnom Parkerovu alter egu koji ga namjerava likvidirati, a koji mu pokušava objasniti kako asimetrična prostata nije nikakav problem i da je lijepo živjeti asimetrično. 


Rat bez borbe


Pritom se Cronenberg fino probija kroz šumu De Lillovih rečenica iako mu se nigdje ne žuri pa je prosede krajnje halucinantan i spor, na što treba upozoriti sve one koji će u multipleks iza ugla pohrliti da vide novi film njihova idola Pattinsona, iako vjerujem da će tu biti puno nabacivanja kokicama, ulazaka i izlazaka. Od dosade.


Kroz jednu drukciju šumu, ali jednako nepreglednu, probijaju se i protagonisti filma »U magli« Sergeja Loznice, inače starog canneskog znanca (»Moja sreća«).


Film je ambijentiran u okupiranoj Bjelorusiji tijekom Drugog svjetskog rata, u kojoj partizan odvodi iz kuće radnika na željeznici optuženog za izdaju i pomaganje Nijemcima te ga vodi na egzekuciju. Ali ubrzo upadnu u zasjedu i žrtva ostaje sama s ranjenim partizanom.


Rat je to bez borbe i povijest bez didaktike. Poput Pattinsonova probijanja limuzinom u »Cosmopolisu«, tako je i njihovo probijanje konjima kroz šumu krajnje sporo i imuno na akciju (film ima samo 72 kadra što je prilično ambiciozno za komad koji traje nešto više od dva sata).