Cronenberg je ekranizirao vizionarski roman Dona De Lilla »Cosmopolitan« koji najavljuje globalnu ekonomsku krizu i raspad kapitalističkog sustava kakvog znamo
CANNES »U godini 2000. Jedan dan u travnju«. Tako počinje newyorška odiseja Erica Parkera, 28-godišnjeg milijadera, gurua novog kapitalizma (glumi ga Robert Pattinson s manirima Chucka Bassa iz »Tračerice«), protagonista romana »Cosmopolis« (2003) Dona De Lilla, jedne od najrelevantnijih figura američke postmodernističke literature.
Jedan dan i jedna bijela limuzina koja jezdi granicama prostora i vremena. Junakovo putovanje na kraj noći idealan je materijal za Davida Cronenberga, pa njegova adaptacija »Cosmopolisa«, prikazana u festivalskoj konkurenciji, na neki način nastavlja i zaokružuje autorove tematske preokupacije iz »Videodromea« i »Sudara«.
Cameo uloge
Manhattan je blokiran zbog dolaska predsjednika, a u toj bijeloj limuzini iz koje Eric praktički ne izlazi (a ako baš mora to će učiniti zato da bi nešto pojeo ili se ošišao i popišao), izmjenjuju se poznati glumci u cameo ulogama. Juliette Binoche će ući na porciju brzog seksa. Njegova financijska savjetnica Samantha Morton održat će mu malo predavanje o interakciji tehnologije i kapitala u eri cyberekonomije u kojoj novac stvara vrijeme.
Potom će u njegovu cestovnu krstaricu ući proktolog koji mu pregledom anusa ustanovi da ima asimetričnu prostatu dok on parelelno raspravlja sa ženom Sarah Gadon o tečaju yuana. A tu je i korpulentni crnac koji ga obavještava o smrti njegova omiljenog (imaginarnog) sufi repera Bruthe Feza čiju glazbu sluša u svom liftu, dok u onom drugom sporijem preferira Satieja (reperov sprovod koji ide na ekranu Parkerove limuzine uključuje i ples derviša).
I, last but not least, tu je njegov posjet suludom Paulu Gimattiju kao svojevrsnom Parkerovu alter egu koji ga namjerava likvidirati, a koji mu pokušava objasniti kako asimetrična prostata nije nikakav problem i da je lijepo živjeti asimetrično.
Rat bez borbe
Pritom se Cronenberg fino probija kroz šumu De Lillovih rečenica iako mu se nigdje ne žuri pa je prosede krajnje halucinantan i spor, na što treba upozoriti sve one koji će u multipleks iza ugla pohrliti da vide novi film njihova idola Pattinsona, iako vjerujem da će tu biti puno nabacivanja kokicama, ulazaka i izlazaka. Od dosade.
Kroz jednu drukciju šumu, ali jednako nepreglednu, probijaju se i protagonisti filma »U magli« Sergeja Loznice, inače starog canneskog znanca (»Moja sreća«).
Film je ambijentiran u okupiranoj Bjelorusiji tijekom Drugog svjetskog rata, u kojoj partizan odvodi iz kuće radnika na željeznici optuženog za izdaju i pomaganje Nijemcima te ga vodi na egzekuciju. Ali ubrzo upadnu u zasjedu i žrtva ostaje sama s ranjenim partizanom.
Rat je to bez borbe i povijest bez didaktike. Poput Pattinsonova probijanja limuzinom u »Cosmopolisu«, tako je i njihovo probijanje konjima kroz šumu krajnje sporo i imuno na akciju (film ima samo 72 kadra što je prilično ambiciozno za komad koji traje nešto više od dva sata).