Anamorfna 3D umjetnost

Filip Mrvelj: Hrvatski majstor uličnih art iluzija

Ivana Kocijan

Snimio Roni BRMALJ

Snimio Roni BRMALJ

Anamorfno slikarstvo teže je od klasičnog slikanja jer ovdje radite nešto što se protivi vašem osjećaju perspektive. Budući da je sve izobličeno, zahtijeva veću koncentraciju, pojašnjava slikar koji je prezentirao radove u mnogim zemljama svijeta



Filip Mrvelj iz Slavonskog Broda vjerojatno je jedini umjetnik u Hrvatskoj koji se bavi 3D anamorfnom umjetnošću. Ovu vrstu umjetnosti koja je zadnjih godina sve popularnija širom svijeta Filip je prvi put počeo predstavljati široj javnosti 2010. godine. Specifičnost ove tehnike je u tome da stvara 3D efekt kod posjetitelja kad se slika gleda iz točno određenog kuta i kroz objektiv fotoaparata, kamere ili mobitela.


  Kako nastaje i kako izgleda jedan njegov rad Riječani mogu doznati na 5. katu Tower Centra na Pećinama gdje je ovih dana nastajao njegov rad na temu prigodnih uskrsno-proljetnih motiva. Filipova 3D street art iluzija, prva takve vrste u Rijeci, moći će se razgledati do Uskrsnog ponedjeljka pa će se svi zainteresirani moći fotografirati »na pisanicama koje se nikada ne mogu razbiti«.



Najveća Filipova slika u Hrvatskoj nalazi se u njegovom rodnom Slavonskom Brodu. Nastala je u ljeto 2011. godine, nalazi se na Malom gradskom kupalištu i zauzima impresivnih 1300 četvornih metara. Rađena je trajnim betonskim bojama, a na njezinu je izradu utrošeno oko 30 radnih dana i više od 700 radnih sati.   – U to vrijeme najveća anamorfna slika po Guinnessu imala je oko 700, 800 četvornih metara. Prije nekoliko godina s jednim sam međunarodnim timom u Nizozemskoj naslikao najdužu anamorfnu sliku koja ima 140 metara i 30 cm. I danas je to najduža takva slika, ima svoje mjesto i u Guinnessovoj knjizi rekorda, otkrio je Filip.




 


 Tehnika stara stoljećima


Ovaj profesionalni slikar anamorfnim slikarstvom bavi se zadnjih pet godina.


  – Godine 2009. ili 2010. jedna je informatička tvrtka u Hrvatskoj htjela napraviti promotivnu kampanju pa su zamolili ljude koji se time bave da im se jave i pošalju svoje radove. Ja sam naslikao nešto prilagođeno njihovim potrebama i poslao to na natječaj. Bilo mi je to zanimljivo, novo, a i konačno sam imao priliku isprobati nešto novo. Na kraju je ispalo da sam jedina osoba koja se javila na natječaj. Nakon toga sam više ušao na scenu, počeo sam putovati po festivalima izvan zemlje, diljem svijeta.


  Nije to ništa komplicirano, ali opet nema toliko ljudi koji se time bave. Iako je teško znati 100 posto, mislim da sam i dalje jedini koji se time bavi u Hrvatskoj. U svakom slučaju, na sceni ima mjesta za svakoga, kaže Filip.


  Anamorfno slikarstvo predstavlja veliki, iskrivljeni, prikaz trodimenzionalne slike na ravnoj ili iskrivljenoj površini. Kada se gleda iz određene točke, slika stvara dojam da je ono što promatrač vidi na toj površini dohvatljivo i stvarno.  

  – Ovo što vidite ovdje je anamorfna slika ili 3D slika, što je naziv koji je više zaživio. Ova je priča stara možda 700 godina, a zadnjih se 30 godina pojavljuje na tlu. Društvene mreže i internet pomogli su da tehnika zaživi još više i popularizira se, otkrio je Filip koji je ovih dana prvi put radio u Rijeci.


  – Ova slika koju radim u Toweru ima 20-ak kvadratnih metara. Tema koju smo izabrali je prilagođena klincima, to su uskršnji motivi, pisanice, zeko, veselo i jednostavno za klince. Inače sliku mogu napraviti u jednom danu, ali ovdje slikam u kontroliranim uvjetima pa mi za to trebaju tri, četiri dana… Ovo je ulična umjetnost, centar je pun ljudi koji su znatiželjni, prilaze, pitaju što je to. Radi se o nekoj vrsti izobličenog slikarstva koje funkcionira samo kad se gleda iz određene točke. Kad se šetate oko slike, ona je jako izobličena i teško vam je prepoznati o čemu se radi, pogotovo u početnim fazama slikanja. Zato treba stati na poziciju za gledanje, promatrati sliku kroz leću i onda nastaje taj efekt iznenađenja. Također je bitno da ako ćete fotografirati nekoga na slici, ne fotografirate njega, nego sliku, a on će onda biti intergiran u sliku, objasnio je.   Njegovi radovi nastaju i na otvorenom i u zatvorenom prostoru, iako više voli raditi vani gdje je lakše integrirati sliku u okruženje. Njegove su slike nastajale širom svijeta, a bio je i prvi 3D umjetnik koji je takvu sliku naslikao na Cipru, u sklopu jednog festivala. Do sad je svoje radove predstavljao i u Njemačkoj, Nizozemskoj, BiH, Rumunjskoj, Austriji, Švicarskoj, Tajlandu i u Kataru.    

Cepelin u Njemačkoj


– Od motiva slikam sve, ali ako mogu birati, u zadnje vrijeme su mi tema avioni, sve vezano uz zrakoplovstvo. U Njemačkoj ću uskoro raditi cepelin, rekao nam je.


  Njegovi radovi nastaju na svim mogućim površinama, a koliko ih je do sada napravio, ni sam ne zna. Ovisno o prigodi i lokaciji, za slikanje koristi kredu, vodootporne boje ili nešto treće. Neke radove opere kiša, a neki ostaju trajni ukras i podsjetnik na njegovu kreativnost.


  – Anamorfno slikarstvo teže je od klasičnog slikanja jer ovdje radite nešto što se protivi vašem osjećaju perspektive. No, to se može naučiti. Ja sam to intuitivno sam naučio, savladao sam sve svojom tehnikom. Sve ostalo je ispunjavanje linija, slikarstvo, morate imati osjećaj za perspektivu, volumen… No, budući da je sve izobličeno, zahtjeva veću koncentraciju. A najdraža slika? Nemam je, ali ako bih baš morao izdvojiti jednu, izdvojio bih sliku na zidu u aquaparku u Krapinskim toplicama, također nastalu anamorfnom tehnikom. Taj je zid velik i zakrivljen, a kad ga gl