Terminal u Omišlju

LNG HRVATSKA: Plutajući LNG terminal usklađen s prostornim planom i isplativ

Plaćeni oglas

Kopneni LNG terminal, za razliku od plutajućeg FSRU terminala, iziskuje puno veća ulaganja koja iznose više od 560 milijuna eura, s operativnim troškovima većim od 48 milijuna eura godišnje



Platili smo oglas, jer nam drugačije nije bilo omogućeno ispuniti vaše ustavno pravo na punu informaciju. Ekološka demokracija znači imati točnu informaciju, kako bi se zauzeo stav, kako bi se donijela odluka, poručuje Andreja Ana Lopac, operativka tvrtke LNG-a Hrvatska.


Plutajući LNG terminal na Krku u skladu je s Prostornim planom Primorsko-goranske županije i Općine Omišalj, kao i zakonima Republike Hrvatske, a projekt je financijski isplativ te donosi dugoročnu korist gospodarstvu, tvrdi Andreja Ana Lopac.


Plutajući FSRU terminal, dodaje, osim toga je i najsigurnija tehnička izvedba LNG terminala te sa svim instaliranim postrojenjima zadovoljava sve uvjete sigurnosti koje propisuju registri brodova i država čiju zastavu brod vije, uz strogo propisane maritimne uvjete koje propisuje Maritimna studija ovjerena od Lučke kapetanije Rijeka.




Plutajući LNG terminal u Omišlju ima geopolitičku i stratešku dimenziju u okviru jačanja europskog energetskog tržišta i povećanja sigurnosti opskrbe plinom zemalja EU-a, a posebice zemalja jugoistočne Europe koje za sebe žele osigurati novi pouzdan dobavni pravac, ističe Lopac.


Komparativna prednost


Do 2030. očekuje se prelazak većeg dijela pomorskog i teškog kamionskog prometa na LNG kao gorivo. Studija Energetskog instituta »Hrvoje Požar« iz 2017. godine pokazala je da će se do 2030. godine oko milijun i 600 tisuća kubičnih metara LNG-a trošiti regionalno, kao gorivo u prometu, čime će znatno pozitivno utjecati na kvalitetu sastavnica okoliša u regiji, kaže Lopac.


Prelazak pomorskog prometa na LNG direktno utječe na upošljavanje domaćih brodogradilišta za retrofit brodova za prelazak brodskog pogona na LNG, uključivo s izgradnjom brodova za dužobalni razvoz i tzv. LNG bunkering, ističe Lopac i dodaje da


postojanje LNG bunker stanice unutar Lučke uprave Rijeka ne povećava samo komparativnu prednosti Rijeke kao luke s dostupnim LNG bunkeringom na vezu za brodove koji prevoze terete. Time se pruža mogućnost i povećanog broja ticanja kruzera pogonjenih LNG-om i njihov pozitivan utjecaj na gospodarstvo Rijeke i okolice.


Izgradnja FSRU plutajućeg terminala preduvjet je za izgradnju LNG stanice za napajanje pomorskog i teškog kopnenog prometa unutar Lučke uprave Rijeka, zaključuje Lopac.


Nestašica plina


Osim u prometu, ističe, plin ima budućnost i u drugim područjima jer pronalazi nove niše za razvoj. Upravo fleksibilnost LNG terminala može odgovoriti na bilo kakvu nestašicu plina kako u RH, tako i u zemljama istočne i južne Europe.


Po pitanju sukladnosti terminala s prostornoplanskom dokumentacijom, Lopac posebno naglašava kako je FSRU terminal sukladan s prostornim planom Primorsko-goranske županije i Općine Omišalj, navodeći kako izjave da fazni razvoj LNG terminala nije sukladan s prostornim planovima naprosto nisu točne.


Lokacija prihvatnog LNG terminala definirana je Odlukom Vlade Republike Hrvatske 2008. godine, čemu su prethodile studije odabira lokacije smještaja terminala, 1994. godine i 2008. godine. Obje su studije definirale lokaciju u Omišlju, u industrijskoj zoni, pored nekadašnjeg postrojenja DINA Petrokemije.


Prostornim planom Primorsko-goranske županije, kao i Prostornim planom uređenja Općine Omišalj smještaj prihvatnog LNG terminala planiran je na navedenoj lokaciji.


Fazna izgradnja


Dodatno, Prostorni plan Primorsko-goranske županije u članku 219. upravo navodi »faznu izgradnju terminala za ukapljeni prirodni plin u proizvodnoj zoni Omišalj formiranjem luke posebne namjene uz izgradnju novih plinovoda promjera do DN 1000 i tlaka do 100 bara, kojima će se osigurati evakuacijski pravci prirodnog plina prema državama Europe«. Oba su prostorna plana javno dostupna.


I prva faza, FSRU plutajući terminal, kao i druga faza, kopneni terminal, nalaze se na istom mjestu, koristeći istu poziciju priključnog plinovoda, vodovoda i pristana za privez FSRU broda, odnosno LNG brodova. Istovjetno im je produbljivanje pličina, kao i promet LNG brodova koji dovoze LNG, a sve je već obuhvaćeno pravomoćnom lokacijskom dozvolom. U odnosu na obuhvat odobren pravomoćnom lokacijskom dozvolom, plutajući FSRU terminal zauzima znatno manje kopnenog područja, dok će kopneni terminal kao druga faza koristiti isti pristan, plato i priključni plinovod izgrađen tijekom realizacije prve faze projekta, kaže Lopac.


Mišljenja stručnjaka


Jednako je, dodaje, i sa zakonima Republike Hrvatske, kao i s drugim dokumentima, poput Strategije energetskog razvitka RH, Strategijom skladištenja prirodnog plina i Strategijom sigurne opskrbe energijom Europske unije.


Razvoj projekta vodi se prema Zakonu o strateškim investicijskim projektima temeljem odluke Vlade republike Hrvatske. U dogovoru s Europskom unijom i Europskom komisijom, Vlada Republike Hrvatske donijela je u lipnju 2016. odluku o faznom razvoju projekta, s prvom fazom kao plutajućim rješenjem te kopnenim terminalom kao drugom fazom razvoja projekta. Izmjena i dopuna Rješenja o prihvatljivosti zahvata za okoliš provodi se sukladno Zakonu o zaštiti okoliša, Uredbi o procjeni utjecaja zahvata na okoliš, Zakonu o općem upravnom postupku te Uredbi o informiranju i sudjelovanja javnosti i zainteresirane javnosti u pitanjima zaštite okoliša, kaže Lopac, naglašavajući kako postupak procjene prve faze, FSRU terminala na okoliš vodi Stručno povjerenstvo imenovano od strane Ministarstva zaštite okoliša i energetike, čiji su članovi stručnjaci iz Ministarstva unutarnjih poslova, Ministarstva graditeljstva i prostornog uređenja, Ministarstva turizma, Ministarstva mora, pomorstva i infrastrukture, Državne uprave za zaštitu i spašavanje, Ministarstva zaštite okoliša i energetike, predstavnici znanstvenih institucija te predstavnik Primorsko-goranske županije i predstavnik Općine Omišalj. Stručno povjerenstvo je na drugoj sjednici utvrdilo da je Studija utjecaja plutajućeg FSRU terminala na okoliš stručno utemeljena i cjelovita te da se upućuje na javnu raspravu.


Izmjena i dopuna pravomoćne Lokacijske dozvole faznom izgradnjom, s plutajućim kao prvom, a kopnenim kao drugom fazom projekta, provodi se sukladno Zakonu o prostornom uređenju i u skladu je s Prostornim planom Primorsko-goranske županije kao i Prostornim planom uređenja Općine Omišalj, nastavlja Lopac.


Financijska isplativost


O financijskoj isplativosti projekta, Lopac ističe da je ona neupitna, a sve izjave koje govore suprotno, potpuno su neutemeljene. Izjave da je plutajući LNG terminal financijski neisplativ, neodrživ i štetan za građane RH su neistinite i jedino one zaista nanose štetu građanima Republike Hrvatske jer su paušalne, nestručne i zlonamjerne.


Rad svih prihvatnih LNG terminala u Europskoj uniji definiran je kao regulirana energetska djelatnost. Regulirana energetska djelatnost znači da nacionalni regulator, u Hrvatskoj je to HERA, temeljem potrebnih ulaganja (CAPEX) i očekivanih godišnji operativnih troškova (OPEX) definira cijene usluga/tarife svakog od terminala. HERA regulira i dozvoljeni prihod investitoru. HERA je na svojim stranicama provela javnu raspravu i javno objavila metodologiju putem koje računa cijene usluga/tarifa i dozvoljeni prihod investitoru.Temeljem konačnih cijena usluga/tarifa LNG Hrvatska i korisnici terminala sklapaju uvjetne ugovore o korištenju terminala. Ugovori stupaju na snagu nakon što LNG Hrvatska donese konačnu investicijsku odluku, a koju donosi temeljem dovoljno iskazanog interesa korisnika terminala, odnosno prihoda koji će opravdati potrebnu investiciju. Ugovori garantiraju regulirani, od regulatora propisani prihod kojim se investitoru vraća investicija i pokrivaju se godišnji operativni troškovi. Cijeli navedeni postupak naziva se Open Season, odnosno Javni poziv za zakup kapaciteta.


Ukoliko prema reguliranoj konačnoj cijeni usluge/tarifi ima dovoljno iskazanog interesa za dugogodišnji zakup kapaciteta terminala, LNG Hrvatska donijet će odluku da ulazi u investiciju izgradnje LNG terminala. Ukoliko nema dovoljno iskazanog interesa za zakup kapaciteta terminala, LNG Hrvatska donijet će odluku da ne ulazi u investiciju izgradnje LNG terminala, objašnjava Lopac.


Previsoka tarifa


Kopneni LNG terminal, za razliku od plutajućeg FSRU terminala, iziskuje puno veća ulaganja koja iznose više od 560 milijuna eura, s operativnim troškovima večim od 48 milijuna eura godišnje. Uzme li se u obzir sadašnji kapacitet plinskog transportnog sustava koji je na razini 2,6 milijardi m3 plina godišnje i s obzirom na planirani tempo razvoja interkonekcija s okolnim državama, tako veliki operativni troškovi i ulaganja u odnosu na malu količinu uplinjenog LNG-a s kojom se može ući u transportni sustav odredili su previsoku tarifu (3,75 EUR/Mwh) i s njome nedovoljan interes za zakup kapaciteta kopnenog LNG terminala. Lopac ističe kako potencijalni zakupci terminala s tako visokom tarifom nisu našli svoju isplativost dobave plina preko kopnenog LNG terminala. Upravo zbog toga, s kopnenim terminalom će se krenuti u realizaciju nakon punog razvoja transportnog sustava, s kapacitetom do 7 mlrd m3 plina godišnje, i završetka izgradnje interkonekcija prema Sloveniji i Mađarskoj, naglašava Lopac.


Interes zakupaca


S obzirom na znatno manja potrebna ulaganja, do 350 milijuna eura, znatno manje operativne troškove, do 15 milijuna eura godišnje, te naravno znatno manje prihode i dobit za LNG Hrvatsku kao investitora, kapaciteti plutajućeg FSRU terminala ponuđeni su po višestruko manjoj tarifi od one za kopneni terminal, u iznosu od maksimalno 1,5 EUR/MWh. Nakon dva kruga poziva za zakup kapaciteta, interes je pokazalo deset tvrtki i on premašuje trenutne mogućnosti hrvatske transportne plinske mreže. Znači da su potencijalni zakupci terminala, s nižom tarifom koju pruža plutajući FSRU terminal, našli svoju isplativost dobave plina preko LNG terminala i spremni su potpisati dugoročne ugovore, kaže Lopac.


Uz ovakvo, javnosti dostupno vođenje razvoja projekta kroz Open season, odnosno Javni poziv za zakup kapaciteta, te uz nadzor i odobravanje navedenih koraka od strane HERE, garantiran je razvoj projekta i njegova ekonomska isplativost. Dodatno, upravo EU subvencija od gotovo 30 posto od potrebnih ulaganja u plutajući FSRU terminal smanjuje investicijski rizik, ističe Lopac, i nastavlja da će preostalo financiranje biti projektno, na način primjeren realizaciji ovakve vrste projekta.


Zaštita okoliša


Utjecaj i prve i druge faze projekta na sastavnice okoliša opisan je, dodaje, u dvjema studijama, gdje svaka detaljno opisuje utjecaje pojedine faze nadopunjavajući se, s obzirom da se faze u mnogim aktivnostima preklapaju: izgradnja pristana, priključnog plinovoda, promet LNG brodova, produbljivanje pličina na ulasku u terminal. Ishođeno Rješenje o prihvatljivosti kopnenog terminala nadopunit će se uvođenjem prve faze za koju će, kao i za drugu fazu, biti propisane mjere zaštite okoliša, moritoring i izvještavanje.



Izgradnja FSRU plutajućeg terminala preduvjet je za izgradnju LNG stanice za napajanje pomorskog i teškog kopnenog prometa unutar Lučke uprave Rijeka.


Prelazak pomorskog prometa na LNG direktno utječe na upošljavanje domaćih brodogradilišta za retrofit brodova za prelazak brodskog pogona na LNG, uključivo s izgradnjom brodova za dužobalni razvoz i tzv. LNG bunkering. LNG bunker stanica unutar Lučke uprave Rijeka ne povećava samo komparativnu prednosti Rijeke kao luke s dostupnim LNG bunkeringom na vezu za brodove koji prevoze terete. Time se pruža mogućnost i povećanog broja ticanja kruzera pogonjenih LNG-om i njihov pozitivan utjecaj na gospodarstvo Rijeke i okolice.



Plutajući FSRU terminal za uplinjavanje LNG-a koristi toplinu morske vode. Znanstveno priznatom i često korištenom metodologijom modelirano je miješanje rashlađenog mora s FSRU terminala s okolnim morem. Izračun je pokazao da će na 200 metara od terminala najveća razlika u odnosu na prirodnu temperaturu morske vode biti manja od 1 stupanj Celzijev. Udaljavanjem od terminala taj će utjecaj padati, tako da na udaljenosti većoj od 300 metara razlika više nije mjerljiva, tvrdi Lopac, i nastavlja kako su takve promjene temperature mora višestruko manje od sezonskih promjena temperature, a koja oscilira koji put i do 20 stupnjeva, bez utjecaja na biološku raznolikost života podmorja.


Propisan monitoring


Zbog male biološke aktivnost u Riječkom zaljevu vjerojatno se neće koristiti hipoklorit kao sredstvo za sprječavanje obraštaja.Takvo iskustvo pokazalo se i u radu TE Rijeka i TE Plomin, Rafinerije Urinj i nekadašnje Dine Petrokemije. Hipoklorit se procesom elektrolize proizvodi iz morske vode u sustavu instaliranom na FSRU brodu. U strogo propisanim i kontroliranim količinama injektira se u struju morske vode na usisu FSRU broda. Ostatni klor u morskoj vodi na ispustu broda na svim FSRU terminalima kreće se u koncentracijama ispod 0,1 mg/litri morske vode. U tim koncentracijama, na razdaljini od 300 – 400 metara od ispusta prisutnost ostatnog klora u moru više nije mjerljiva. Studijom je propisan monitoring s redovnim uzorkovanjima, analizama, mjerenjima te i izvještavanjem, kako prije izgradnje, tako i tijekom rada terminala.


Za usporedbu, u svrhu dezinfekcije dopuštena koncentracija klora u vodi za piće je 0,5 mg po litri vode, pet puta više nego za rad terminala. Maksimalna dozvoljena koncentracija slobodnog klora u bazenima višestruko je veća i iznosi 1,02 mg po litri. Gdje završava voda iz bazena kad se prazni, pita Lopac.Također za usporedbu, podatak iz Registra onečišćavanja okoliša dostupnog na stranicama Hrvatske agencije za okoliš i prirodu kaže za 2016. godinu da se količine otpadnih tvari, koje Omišalj ispušta u more iz sustava javne odvodnje koja nije biološki obrađena, kreću oko 100 tona godišnje onečišćujućih tvari. Sto tona, izravno u more, svake godine. S FSRU plutajućih terminala jedino što izlazi u more je morska voda s 0,1 mg/l ostatnog klora, i to ako, kaže Lopac.


Posebno naglašava kako su neistinite tvrdnje o zatvorenosti Riječkog zaljeva i taloženju ostatnog klora kao i insinuacije o mogućem pjenjenju mora, kojima se želi manipulirati ljudima izazivajući strah i atmosferu ugroženosti.


Izmjena vodene mase Riječkog zaljeva tijekom godine iznosi od jednog do deset tjedana, a tehnologija isparivača koja će se primijeniti na plutajućem LNG terminalu u potpunosti je različita od Open Rack Vaporizer tehnologije koja je u Italiji, u općini Porto Viro, dovela do pojave pjene. U Italiji se radi i o posve drugoj vrsti terminala. Talijanski terminal stoji na betonskim blokovima poput umjetnog otoka. Plutajući FSRU terminal je brod. Brod, kao i drugih 25 FSRU plutajućih terminala, od prvog dana rada pa do sada nisu imali niti jedan jedini incident. Niti pomorski kao brod, niti energetski kao postrojenje. Na plutajućem FSRU terminalu u Omišlju bit će primijenjeni sustavi korištenja morske vode unutar titanskih cijevi u izvedbi »cijev u plaštu«, bez mogućnosti ulaska zraka u proces i bez mogućnosti miješanja zraka s korištenom morskom vodom i u potpunosti anuliranom mogućnošću stvaranja pjene.


O ovoj je tematici više puta izvješćena Udruga Eko Kvarner, u više navrata pojašnjeno je na tribinama, no udruga i dalje, iz samo njoj poznatih razloga, negira činjenicu da je dobila povratnu informaciju kako do pjenjenja mora na plutajućem FSRU terminalu ni u kojem slučaju ne može doći, kaže Lopac.


Svoje tvrdnje potkrepljuje izjavama brojnih hrvatskih pomoraca, dugogodišnjih zaposlenika na FSRU plutajućim terminalima, kako im je potpuno nejasno širenje neistina i širenje nepotrebnoga straha.


Prema iskustvima s lokacija smještaja drugih FSRU terminala, more je čak i bogatije ribom. Spremni smo predstavnike Omišlja, Primorsko-goranske županije, ribolovnih društava, novinare, odvesti na FSRU plutajući terminal u Klaipedu, gdje u izravnom kontaktu s predstavnicima operatora broda, kapetanom i posadom koji su Hrvati, njihovim zelenim aktivistima, kao i predstavnicima lokalne zajednice, mogu u izravnom kontaktu saznati o kojim utjecajima se radi. I od svih njih saznali bismo isto što i ovdje iznosimo, kaže Lopac.


Ušteda troškova


LNG terminal pruža Republici Hrvatskoj veću sigurnost opskrbe prirodnim plinom diversifikacijom opskrbe prirodnim plinom i u funkciji je gospodarskog rasta i razvoja Republike Hrvatske.


U Studiji utjecaja plutajućeg FSRU terminala na okoliš navedena je analiza troškova i koristi plutajućeg terminala koja pokazuje uštede troškova opskrbe prirodnim plinom, uštede troškova prekida u isporuci prirodnog plina u iznosu od 49,36 milijuna kuna za pretpostavljenih 14 dana prekida opskrbe te rast prihoda od transporta prirodnog plina u iznosu od 122,5 milijuna kuna godišnje.


Prihod lokalnoj zajednici, županiji i državi od koncesije, uzimajući u obzir najmanji mogući regulativom propisani koncesijski iznos kreće se oko milijun kuna.


Prihod od poreza na dohodak, a koji će prihodovati Općina Omišalj, kreće se oko 1,5 milijun kuna. Dodatni prihod za Općinu Omišalj reguliran je novo donesenim Zakonom o tržištu plina, koji se očekivano kreće do milijun kuna.


Prihod po jednom LNG brodu koji dovozi LNG na terminal kreće od 70.000 do 90.000 eura (525.000 do 675.000 kuna) po pristajanju svakog LNG broda na FSRU terminal. Ta sredstva prihodovat će pružatelji lučkih usluga u riječkom akvatoriju (peljari, remorkeri, privezači, svjetlarina….), što za njih znači opravdano ulaganje u povećanje obuhvata njihovog poslovanja, povećanje zapošljavanja i dodatne prihode, a za lokalnu sredinu prihode od prireza i poreza.


Lopac kaže kako nisu točne tvrdnje da zapošljavanja na plutajućem FSRU terminalu neće biti. Nakon donošenja finalne investicijske odluke, tvrtka LNG Hrvatska krenut će u školovanje i zapošljavanje kadrova potrebnih za rad terminala. Tvrtka će imati potrebu za vatrogascima, zaštitarima, operaterima, djelatnicima iz područja procesne sigurnosti i iz područja lučkih djelatnosti te informatičarima, administrativnim osobljem i upravljačkim osobljem. U slučaju nepostojanja potrebnog kadra za rad na FSRU terminalu u lokalnoj sredini, tvrtka LNG Hrvatska će financirati prekvalifikaciju budućih zaposlenika terminala, kaže Lopac.


Vizualni utjecaj FSRU terminala ne može se negirati, no volumen broda vrlo malo utječe na postojeću vizuru industrijske zone Omišlja. U zoni su vidljivosti, od samog prilaska otoku Krku pa do dolaska u Omišalj i Njivice, lučki kapaciteti Rijeke, Bakra, Kraljevice, luke za pretovar sirovina, rafinerije, dvadesetak postojećih Janafovih spremnika s preko 1 milijun m3 nafte i naftnih derivata, promet tankera koji dopremaju naftu, remorkera koji ih poslužuju i ogromno, napušteno postrojenje Dine. Studija utjecaja FSRU terminala na okoliš simulacijama je prikazala i numerički vrednovala vizualni utjecaj ne samo na Omišalj i Njivice, nego i ukupno na Kvarner.


Za usporedbu, FSRU terminali u Litvi smješteni je u laguni koja je nacionalni park i zakonom zaštićeni rezervat za ptice. Niti volumenom, niti izgledom, niti svjetlom, niti bukom, općenito svojim radom, nije utjecao na kvalitetu boravka turista u nacionalnom parku, život zaštićenih ptica, kvalitetu života stanovnika Klaipede, a nalazi se 300 metara od naseljene gradske četvrti. Jednako tako niti drugi LNG terminali nisu negativno utjecali na turizam regija u kojima su smješteni. Dapače, na svim lokacijama LNG terminala zabilježen je povećan broj smještaja vezan uz industrijski i kongresni turizam, savjetovanja, tečajeve i školovanja, a koji ima cjelogodišnji pozitivan gospodarski utjecaj na regiju smještaja, kaže Lopac, uz zaključak kako će LNG Hrvatska i dalje činiti sve što u ovim okolnostima može, kako bi otvorenim razgovorom i primjenom strogih mjera zaštite svih sastavnica okoliša, na obostrano zadovoljstvo približila različite stavove i interese.