Broj 208, Godina VI.

Listamo Riečki Novi list iz 1912. godine: ‘Tanji kraj iznijeli mladji od starijih, seoski od gradskih, a pučki od gradjanskih učitelja’

Franjo Deranja

 NNovi list 

Ništa nije starije od jučerašnjih novina! – reče, navodno, nekada davno sir Winston Churchill! Reče i – ostane živ! Do danas! Barem u toj svojoj izreci… I ne samo, dakako, u njoj.Ako dnevna tiskana novina i jest aktualna i zanimljiva u onom danu u kojem se pojavi na kioscima, u poštanskim sandučićima pretplatnika i u rukama čitatelja, neko malo starije izdanje može biti itekako zanimljivo i nakon pet-deset ili dvadesetak godina. Da se malo podsjetimo na teme o čemu se tada ili nekada pisalo. Na poruke što ih se moglo iščitavati nekada, pa možda i poodavno, a i danas su možda aktualne?!

No, kada nam u ruke dođe novina što je naslovljena kao Riečki NOVI LIST a u zaglavlju nosi nadnevak od subote, 31. kolovoza 1912. godine onda u toj »najstarijoj prekjučerašnjoj novini« postaje zanimljiv i svaki redak, pa čak i oglas!


Do tog požutjelog ali još uvijek vrlo čitljivog primjerka – starog punih 107 godina! – došao sam zahvaljujući kolekcionarskoj strasti mojeg sugrađanina Stanka Lipovšeka i njegovoj blagonaklonosti (»Ti ćeš znati što ćeš s tim!«), premda mu je ovaj novinski metuzalem mogao krasiti i njegovu zbirku. Do ovog raritetnog primjerka Novog lista Lipovšek je došao u obitelji Dobrić-Baran-Dragoje u Novom Vinodolskom.


Nehumanitaran zakon


E, sad: idemo zajedno prelistati ovim dobrodržećim veteranom.





Na prvoj stranici, odmah lijevo u zaglavlju, stoji poruka: »Riečki Novi list izlazi u 6 sati u jutro. Pretplata mu je: za Rieku i Sušak sa donašanjem u kuću: na jedan mjesec K 1.20, na tri mjeseca K 3.50, na pô godine K 7. Za monarkiju i Bosnu-Hercegovinu s poštom na jedan mjesec K 1.70…«.


Tu je i upozorenje za one »koji još nisu u tečaju sa svojom pretplatom da se požure sa zaostalim, te da se čim prije u tečaj stave« (…) jer, slijedi u nastavku: »tko je ovih dana opomenu primio, a novac ne pošalje, tome ćemo obustaviti list«. U potpisu: »Uprava Riečkog Novog lista«.


Na prvoj, od ukupno šest stranica velikoga formata, stoji uvodni članak, koji bi se mogao čitati i sa stanovitom dozom interesa kroz sasvim svježu, aktualnu, današnju čitateljsku optiku: naslov je »Poslije sankcije učiteljskog zakona«, pa slijedi: Zakon, kojim se uredjuju učiteljske plate u Dalmaciji, bio je sankcijoniran. Osvrnut ću se (…) kako su po ovomu zakonu tanji kraj iznijeli mladji od starijih, seoski od gradskih, a pučki od gradjanskih učitelja. Po starom zakonu minimalna je plata bila 1200 K, a maksimalna 2400 K. Po današnjem 1400 K i 3500 K! Mladji učitelji, kojih je većina u Dalmaciji, imat će 8 for. mjesečno više nego prvo, pa kako da ne budu sretni i zadovoljni! Po staromu se je zakonu kroz sve godine službe plata podvojestručavala, a sada se 2 ½ povećava. U učiteljskom staležu ovaj razmjer nije podnipošto pravedan, a sam zakon izgleda nehumanitaran.«


Pod naslovom »Klerikalni `tabor` u srednjoj Istri« riječ je o najavi i komentaru te najave o jednom skupu: »Bubnjalo se je cijelu godinu u sviet, objesilo na veliko klerikalno zvono, agitiralo, pozivalo i mamilo narod: pucale su gore, a rodio se smiešni miš. Istarski furtiimaši su imali sazvati za 25. kolovoza ov. g. u selo Beram kod Pazina svoj tabor, koji je imao po svojoj veličini nadmašiti sve dosadašnje tabore u Istri, gdje se je manifestirala narodnostna ideja. Tim taborom imalo se je istarsko pučanstvo podvrći klerikalnoj misli, klerikalnome barjaku. Imao je to biti veliki dan, medjaš medju starom narodnom i novom klerikalnom erom. Posebni odbor klerikalnjih študenata i Bačićevih učitelja radio je neumorno mjeseca i mjesece te očekivalo se je da će 25. kolovoza klerikalna vojska zaposjesti beramsku okolicu.


Stigao je 25. kolovoza, dan ponovnog razočaranja naših klerikalnih agitatora.«(…)


Tu su – i dalje na prvoj stranici – »Domaće Viesti« a govore o »izbornoj borbi u Sjever. Americi i amerikanskim Hrvatima« i o razlozima zbog kojih »amerikanski Hrvati treba da glasuju za predsjednika Tafta«.


Tu je i vijest »Nova bolest vinograda. Pišu nam iz Baškenove: Videći, da nitko još nije pisao o novoj bolesti na vinogradu, shvaćam da mi je dužnost javiti svim vinogradarima i posjednicima vinograda nešto o toj novoj bolesti. Putujući više vremena kroz više mjesta opazio sam gdjegdje samo neke male tragove te bolesti ali nigdje kao na otoku Krku, gdje mnogo zarazuje. Ta bolest se nazivlje mana. Mana se sastoji od malih bielih životinjica koje naliče na maslinovu uš (…).


Na prvoj stranici je i vijest što bi kasnije došla na tzv. crnu stranu: Ubio oca sjekirom. Težak Pavo Sekulić iz Mrakodola u Bosni, došao je kući pijan, te se radi kućnih razmirica posvadio sa svojom ženom tako, da je došlo do tučnjave. Pri tom uzeo je njegov 19-godišnji sin sjekiru i udario otca sa oštricom po vratu tako, da je glava ostala samo na koži visiti. Mladi otcoubojica je uhvaćen po oružnicima iz Bosanske Kostajnice i odpremljen u uze u Bosanski Novi.«


Raznobojno zrcalo života


Tu su i vijesti »Iz Mjesta i Okolice« o »Hrvatskom Sokolu« (Sušak-Rieka), o »izvanrednoj skupštini ovlaštenika zem. zajednice Kostrena sv. Lucija«, o »Hrv. pjev. tamb. društvu `Sloga` u Zametu, o Gospojinskom klubu u Bakru…


Na prvoj stranici je i »Podlistak« s naslovom »U naručju strasti«. Piše H. Capponi (Kraljevica).


Na drugoj stranici su »Brzojavne i telefonske viesti« koje prelaze i na treću stranicu a sve je to »garnirano« s podosta oglasa, uglavnom o prodaji i dražbama te s nekoliko zahvala u povodu smrti u domaćim obiteljima. Na trećoj stranici najavljuje se i »razpored« za »Kinematograf Sušak«… te oglas »Tko se želi liepo, dobro i uz jeftinu cienu obući, taj neka ne propusti posjetiti moje novo i bogato skladište gotovih odiela »Alla Concorenza« Aleksander Zanbelli, Rieka, Via Molo brojII. – vis-a-vis kr. ugar. pošte.



Na četvrtoj i petoj stranici je mnoštvo oglasa promidžbenih gospodarskih i bankarskih poruka, vozni red vlakova, te oglas da je »izvrsno domaće vino na Matici u Podvežici da se »prodaje uz umjerenu cienu hrastova, dobro sačuvana, skoro nova bačva od 320 hktl.«. I još da se »Bukova vesla fino izradjena sa okruglim i četverouglastim žirunom, kao i specialna vesla prama naručbi za svaku ladju, prodavaju se kod Vjekoslava Valentina u radionici, kuća Marušić (pokraj obć. Poglavarstva) na Sušaku.«


Na posljednjoj, šestoj stranici »Ugar.-hr. Parobrodarsko društvo u Rieci« objavljuje svoj »Plovitbeni red vriedan od 1. travnja 1912. do nove objave.« A reklamira se i »Diesel-Motor na sirovo ulje, če4tveroudarni sustav. Potrošak 186-246 grama po konjskoj sili i satu. Rudolf Ebber Rieka, Ulica Lodovico Kosuth. Cienici na zahtjev badava i franko.«


U jednu »rieč«, da se poslužimo danas već arhaičnim jezikom tadašnjih novina, zaista raznobojno zrcalo ondašnjega života, ne samo na riječko-kvarnerskom području nego i do Dalmacije pa i Bosne.