Ljetno Art-kino

“Ljubav oko svijeta” Anđele i Davora Rostuhara: Združene boje ljubavi bolje su nego selfie

Dragan Rubeša

Foto Davor Rostuhar

Foto Davor Rostuhar

Rostuharovi su tipični izdanci novih nomada u Lonely Planet eri. Iako očito preferiraju lutati svijetom bez sličnih šminkerskih bedekera. Njihovo putovanje ustvari je dugi medeni mjesec, kad su u jednoj godini proputovali 25 država



Godine 2018. legendarna novinarka CNN-a Christiane Amanpour snimila je dokumentarnu seriju od šest epizoda »Sex & Love Around the World«, u kojoj putuje svijetom da bi u razgovorima sa ženama otkrila njihov različiti pristup intimi, seksu i ljubavnim odnosima.


Slični prosede rabi i bračni par Anđela i Davor Rostuhar u doksu gotovo identična naziva »Ljubav oko svijeta«, čija se riječka premijera dogodila u ljetnom Art-kinu. Oni su, doduše, iz naziva izbacili »seks«, što ne znači da on nije prisutan u njihovu komadu.


I dok je Amanpour strogo fokusirana na ženske priče, objektiv fiksne kamere Rostuharovih mahom promatra heteroseksualne parove na raznim meridijanima i paralelama, transformirane u sugestivni kolaž monologa na različitim jezicima.




Sličnu retoriku statične kamere rabi i Warhol. Samo što potonji preferira sirovu zrnatost Super osmice. Povrh svega, Warholovi superstarovi koji pričaju o svemu i svačemu mahom su pripadnici LGBTQ faune newyorškog Villagea, dok se u doksu Rostuharovih izuzev dvaju parova lezbijki ne ukazuje nijedan gay par.


Kao da je Rostuharovima više stalo do heteronormativnosti i egzotičnosti odabira, nego do rodnih kriterija. Kao da na lokacijama koje su posjetili nisu naišli ni na jedan sretan ili tužan »pederski« par.


Kao da su se pokušavali ulagivati što većem krugu publike, što im je očito uspjelo, jer je »Ljubav oko svijeta« osvojila na ovogodišnjem ZagrebDoxu nagradu publike. A i njegova distribucija u mreži hrvatskih nezavisnih kina krenula je više nego solidnom zaradom na box officeu.


Sto deset parova


To i ne čudi, s obzirom na to da Rostuharovi u prvi plan svog mainstream doksa stavljaju njegovu »feelgood« komponentu, vjerujući da se publika u ovim teškim vremenima umorila od mračnih narativa u maniri Saupera ili Geyrhaltera, koji također vole poput Rostuharovih putovati svijetom i bilježiti njegove mračnije strane.


To ne znači da u osluškivanju priča i sudbina svojih aktera koji se izravno obraćaju autorovoj kameri, mahom postavljenih u egzotične interijere i eksterijere bliske »tableaux vivant« estetici, autori ignoriraju težu stranu njihovih sudbina i ljubavnih početaka.



Jer Rostuharovi su tipični izdanci novih nomada u Lonely Planet eri. Iako očito preferiraju lutati svijetom bez sličnih šminkerskih bedekera. Njihovo putovanje ustvari je dugi medeni mjesec, kad su u jednoj godini proputovali 25 država, od Omana i Irana do Indije i Kirgistana, SAD-a i Kine, zabačenih himalajskih sela i Japana, razgovarajući sa 110 parova, pri čemu ih prevenstveno zanima kako su se upoznali i kakva je njihova definicija ljubavi.


Iako je neka vrsta preludija njihovu doksu bila knjiga »Love Around the World« s hrpom fotografija koje su snimili na tim brojnim lutanjima, prečesto igrajući na ispolirane kadrove tipične za reportaže National Geographica i etnografske putopise, naročito u onim segmentima koji osluškuju ljubavne priče afričkih i amazonskih domorodaca.


Sve to garnirano tipičnom United Colors of Benetton retorikom i neizbježnim dronovskim kadrovima, ali i usporednim snimkama rituala zavođenja. Zato bismo mogli preimenovati njihov komad u »Združene boje ljubavi«.


Što je ljubav?


Pitanje kojim se oni bave u istraživanju »različitih kultura« krajnje je jednostavno – »Što je ljubav?«. Od prvih spojeva, do intimnih izazova, bračnih iskustava, uspona i padova, ali i dostatno bizarnih priča, poput muškarca koji je »kupio« svoju ženu njenim novcem.


Jer dok je autorova polarna avantura koju je Đuro Gavran zabilježio u »Polarnom snu« bila usamljenička, sada mu se u lutanjima svijetom pridružuje supruga. A bjelinu »Polarnog sna« zamjenjuju boje, živost, ljudi i poneka velegradska veduta.


Iako se Rostuharovi nisu mogli vratiti s medenog mjeseca s ljepšim suvenirom, koji već otrcani selfie zamjenjuje nečim ljepšim i sentimentalnijim. Idealnim za ljetne kinovečeri pod zvijezdama.


Čak i kad u svojoj repetitivnosti kadra testiraju naše strpljenje, bez obzira na šarolikost odjeće i etno interijera u kojima su smješteni njihovi parovi. Poput svih onih uspomena s ljetovanja i egzotičnih putovanja kojima nas prijatelji bombardiraju na instagramu. Koliko god Rostuharovi pokušavaju udaljiti Instagram-friendly retoriku od njena prirodnog habitata društvene mreže, prilagodivši je dinamici filmskog platna.