RIJEKA – Ki ni došal na Riječki karneval neka mu bude žal!

Prvo i prvo, takvih gotovo da i nije bilo, a drugo i drugo, na Korzu i ostatku središta grada nije bi mjesta tuzi, jer velika maškarana povorka, ukupno 28. po redu, donijela je za svakog u njoj i kraj nje bezbroj razloga za veselje, smijeh i dobru zabavu, što najbolje opisuje sve ono što čini vrhunac Riječkog karnevala.

Čak 107 grupa iz Rijeke, ostatka Hrvatske i bijelog svijeta, a u njima gotovo devet tisuća čudnovatih stvorenja, grad pod drevnim Trsatom prve nedjelje mjeseca ožujka učinili su središnjom točkom karnevalskih i tome sličnih zbivanja od južne do sjeverne zemljine polutke.

Nakon što su se protekla dva mjeseca urnebesno zabavljale, primorske su maškare skupile posljednje rezerve energije, otkrile svoje najljepše maske i upriličile veliko karnevalsko finale na kojima im se ponovo pridružio veliki broj grupa iz svih krajeva Hrvatske, od Vinkovaca do Kaštel Kambelovca. Riječki karneval iz godine u godinu sve više pokazuje da s pravom nosi pridjev međunarodni, jer je čak petnaest grupa stiglo iz inozemstva – četiri talijanske, tri crnogorske, dvije srpske te po jedna maškarana skupina iz Mađarske, Slovenije, Rumunjske, Češke, Austrije te BiH.  

– Došao sam ovdje da potvrdim glasine o Riječkom karnevalu i uvjerio sam se da je i bolje nego sam mislio. Jedino znam da ću opet doći, rekao je Aleksandar iz Beograda, kojeg smo zatekli u društvu Poljakinje Elizabete i mnogih međunarodnih prijatelja, povezanih u AEGEE studentski forum.

Osim stotinjak tisuća gledatelja dočekalo ih je i duž cijele trase povorke pratilo zimsko sunce, zamaskirano u solarni sustav koji je svima pod nebeskom kapom, a s maskama na licu, priuštio nezaboravan ugođaj.

Pod pomno izrađenim maskama svih boja, materijala i dužina koje su danima i danima krojene samo za ovaj veliki mimohod, skrivalo se i staro, i mlado. Stariji imaju prednost, pa su se tako i među prvim grupama korak po korak svojim tempom šepurili gospoda penzići s Kantride i Krčani sa životnim diplomama, koji su se sasvim dobro uklopili među za njih »balave« gimnazijalce i studente svih čuda znanosti, od sušačkih »žutih mumija«, »šišmiša« ekonomista, do »burze jada« koju vode AIESEC-ovci.

U najbrojnijoj maškaranoj vojsci brojem se isticalo tristo »avatara« iz Crikvenice, a među riječkim su zgradama i ove godine prolazila drevna bića poput kukuljanskog »Posejdona«, kuzmarske »Troje« ili pak »Rimljana« iz Studene.

Među nezaobilaznim političarima titula najspominjanije pripala je premijerki Kosor, kojoj su riječka grupa »Lako ćemo« podarila vojnike i balerine, a ništa manje »obljubljeni« nije bio njezin prethodnik, sa sadašnjom adresom u Salzburgu, s kojim su se poistovjetili i robijaška odjela obukli duo Toni&Obi.

Dobroj atmosferi pridonijeli su i mnogobrojni voditelji – Denis Brižić, Davor Jurkotić, Mario Lipovšek, Barbara Udovičić, Jadranka Čubrić, Lucio Slama, Ernest Marinković, Neva Funčić, Ivica Nikolac, Neno Pavinčić, Ana Radišić, Jadranka zvana »govori sve jezike«, te Vale i Tomy DJ koji su sa sedam pozornica uveseljavali gledatelje