Grad: Rijeka (DHMZ)
Danas: 23° 4
Sutra: 23° 23° 4
17. listopada 2019.
Oprez

ZARAZA PRIJETI IZ VODE Ne zaboravite opasne legionele

Foto iStock
Foto iStock
Autor:
Objavljeno: 3. srpanj 2019. u 10:55 2019-07-03T10:55:00+02:00

Široko rasprostranjeni uzročnici legionarske bolesti nalaze se u vodi i vlažnome tlu. Često su prisutne u vodoopskrbnim sustavima, vodovodima, uređajima za hlađenje, zagrijavanje i isparavanje vode ili ovlaživanje zraka

zz-zav-jabukavelika-web

Legionele su u prirodi široko rasprostranjene. Nalaze se u vodi i vlažnome tlu. Također, često su prisutne u vodoopskrbnim sustavima – vodovodima, uređajima za hlađenje, zagrijavanje i isparavanje vode ili ovlaživanje zraka. Kada se stvore povoljni uvjeti, legionele se u tim sustavima namnože te takav vodeni aerosol postaje infektivan za ljude. Prvi se put ovaj uzročnik pojavio na skupu američkih legionara 1976., zbog čega je bolest dobila ime Legionarska bolest.

Topla voda pogoduje razmnožavanju legionele

Legionarsku bolest uzrokuju bakterije iz roda Legionella, porodica Legionellaceae. Do danas je otkriveno preko 40 vrsta i više od 60 serotipova.

Najčešća je Legionella pneumophila, a u ljudi infekciju najčešće uzrokuje L. pneumophila seroskupine O1. Legionele su ubikvitarni mikroorganizmi, prisutni svuda u prirodi, a najčešće u vodenim sredinama, kao i u vlažnoj zemlji. Imaju sposobnost preživljavanja u protozooima, što pogoduje njihovom opstanku i u nepovoljnim uvjetima. Rastu i razmnožavanju legionela pogoduje prisutnost organskog i anorganskog onečišćenja, stagnacija vode, „slijepi završeci u sustavu“ (spremnici izvan funkcije, duge cijevi i slično) Legionella se razmnožava u toploj vodi (20 do 45 °C).

Čovjek se razboli od legionarske bolesti zbog njene prisutnosti u sustavu vodoopskrbe za ljudsku uporabu, preko klimatskih uređaja, ovlaživača zraka, bazena s pjenom (whirpool/jacuzzi) i sl. Legionarska bolest poznata je kao čest uzročnik bolničkih infekcija.

Prijenos zrakom, udisanjem vodenog aerosola

Uzročnik legionarske bolesti prenosi se zrakom, prilikom stvaranja vodenog aerosola u navedenim sustavima. Čovjek se zarazi udisanjem aerosola u kojem su prisutne bakterije legionele. Najčešći je način stvaranja vodenog aerosola: raspršivanje vode u sustavima za ovlaživanje zraka, odnosno rashlađivanje raznih postrojenja preko rashladnih tornjeva; prigodom umivanja i tuširanja preko slavina, odnosno tuševa; u bazenima s pjenom.

Epidemije češće u toplijim razdobljima

Legionarska bolest kod nas se javlja u pravilu pojedinačno (kao sporadični slučajevi, tijekom cijele godine), rjeđe u obliku epidemija, zahvaljujući općenito sigurnoj javnoj vodoopskrbi, ali i promptnom epidemiološkom istraživanju mjesta i načina zaražavanja te poduzimanju protuepidemijskih mjera od strane nadležne epidemiološke službe pri svakom pojedinačnom slučaju pojave bolesti. Epidemije se češće pojavljuju tijekom toplijeg razdoblja u godini, u hotelsko-turističkim objektima sezonskog tipa rada, zbog stvaranja povoljnih uvjeta za rast i razmnožavanje legionela, a to su:

• u vodi temperature između 20 °C i 50 °C
• u cisternama ili spremnicima tople ili hladne vode
• u cijevima s malim protokom vode ili bez protoka (uključujući one u slobodnim sobama)
• u sluzi (biofilmu) i prljavštini na unutarnjim površinama cijevi i spremnika
• na gumi i prirodnim vlaknima podložaka i brtvila
• u grijačima vode i spremnicima za čuvanje tople vode
• u kamencu ili koroziji u cijevima, tuševima i slavinama.

Ti uvjeti potiču razvoj legionela i povećavaju rizik od zaraze gostiju i osoblja.
Legionarska bolest može pod određenim uvjetima nastati na svim mjestima gdje borave ljudi, no u zgradama u kojima se dnevno zadržava velik broj ljudi pojava legionele može prouzročiti i vrlo velik broj bolesnika, pa su stoga preventivne mjere posebno važne za takve objekte, premda je jasno da je neke od njih uputno primjenjivati i drugdje, u manjim objektima, stanovima, obiteljskim kućama i dr.

Udisanjem aerosola moguća je infekcija legionelom koja ulazi u dišne putove. Obolijeva osoba izložena aerosolu ovisno o osjetljivosti, odnosno otpornosti organizma i infektivnoj dozi uzročnika. Prijenos sa čovjeka na čovjeka nije moguć!

Češće obolijevaju muškarci, stariji od 40, te kronični bolesnici

Od legionarske bolesti mogu oboljeti i posve zdrave osobe, međutim, češće obolijevaju osobe u dobi iznad 40 godina, muškoga roda (odnos muškarci:žene je 2,5:1), stariji ljudi, naročito oni sa kroničnim bolestima pluća, srca i bubrega, te oslabljenim imunološkim sustavom. Legioneloze se češće pojavljuju u ljetnim mjesecima. Razlog tome su povoljnije okolnosti za njeno razmnožavanje, te češća i intenzivnija izloženost ljudi vodenim aerosolima.

Inkubacija bolesti (vrijeme od udisanja legionele do pojave simptoma bolesti) traje dva do deset dana. Infekcija legionelama može proći bez vidljivih simptoma, može izazvati blagu bolest sličnu gripi (Pontiac groznica) i kliničku sliku u kojoj dominira upala pluća uz oštećenje mnogih unutarnjih organa (legionarska bolest).Tipična klinička slika podrazumijeva upalu pluća, a poznati su slučajevi simptomatologije u vezi s oštećenjem bubrega, jetre, mozga, pa bolest može imponirati kao neurološka, odnosno psihijatrijska i drugo. 

Dijagnoza legionarske bolesti kod oboljele osobe postavlja se izravnom mikrobiološkom dijagnostikom (utvrđivanje prisutnosti uzročnika – legionele), iz uzoraka respiratornog sustava (iskašljaj, bronhoskopski uzorci, pleuralni punktati i uzorci biopsije tkiva). Za utvrđivanje prisutnosti L.Pneumophille serotipa O1, koja je najčešći uzročnik legionarske bolesti kod čovjeka, u dijagnostičke svrhe uzima se i uzorak urina bolesnika. Rezultati pretrage urina mogu se dobiti brže nego rezultati pretrage seruma pa je to važno u kliničkoj praksi za orijentaciju u dijagnosticiranju legionarske bolesti. 

Liječenje legionarske bolesti provodi se u bolnici, uz antibiotsku terapiju.

Prevencija tehničkim rješenjima

Legionela se u sustavima može eliminirati upotrebom kemijskih ili toplinskih metoda. U čistim sustavima koji su slobodni od biofilma, Legionela bakterije se toliko ne razmnožavaju - otud važnost pravilnog projektiranja i izvođenja sustava sanitarne tople vode. Ipak, može se spriječiti širenje bakterija u vodoopskrbnim sustavima primjenom ispravnih tehničkih rješenja:

• U izljevnim mjestima, temperatura potrošne vode treba biti iznad 55 °C.
• Osigurati povremeno zagrijavanje vode na 70-80 °C kako bi se obavila toplinska dezinfekcija.
• Koristiti (re)cirkulacijske sustave kod pripreme potrošne tople vode
• Ukloniti nepravilnosti u toplinskim izolacijama i zamijeniti dotrajale, vlažne ili one koje ne zadovoljavaju zahtjeve nove izolacije koja ima odgovarajuću debljinu i što je moguće nižu toplinsku provodljivost.
• Povremeno dezinficirati cijevi potrošne tople vode.
• Izbjegavati „zone stagnacije“ i izbalansirati distribucijski sustav tople vode.
• Osigurati odgovarajuće tehničke i sanitarne uvjete sustava.

Da bi se u ugostiteljskim objektima smanjio rizik od legionarske bolesti, važno je prije početka nove sezone odnosno prije dolaska gostiju provesti preventivne mjere.

Za pomoć i konzultacije možete se obratiti Službi za epidemiologiju zavoda za javno zdravstvo svoje županije i Službi za epidemiologiju zaraznih bolesti Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo.

Nadzor nad bolešću i ispitivanje prisutnosti legionele u okolišu

Kako bi se smanjio rizik od Legionele, treba osigurati odgovarajuću temperaturu vode. Kod velikih objekata (hotela, bazena, lječilišta i bolnica), mikrobiološka čistoća sustava distribucije vode je osobito važna. U takvim slučajevima, preporučuje se odabir odgovarajućeg sustava za pripremu potrošne tople vode.

Europska mreža za nadzor legionarske bolesti (ELDSNet), čiji rad koordinira Europski centar za sprečavanje i kontrolu bolesti (ECDC), provodi nadzor nad legionarskom bolešću. Mrežu čine epidemiolozi i mikrobiolozi koje su imenovala nacionalna tijela nadležna za javno zdravstvo u EU-u i mnogim zemljama diljem svijeta. Ona omogućuje da zemlje u kojima je došlo do pojave bolesti razmjenjuju informacije sa zemljama u kojima je moglo doći do zaraze. U okviru mreže postoje i postupci za obavješćivanje organizatora putovanja o pojavi slučajeva bolesti. Rizik od bolesti možete smanjiti uvođenjem plana za kontrolu legionela.
Ispitivanje prisutnosti legionela korisno je samo ako ga provodi osposobljeno osoblje koje istodobno provodi ispitivanja vodnog sustava. Nadalje, uzorci vode trebali bi se ispitivati u laboratorijima koji su ovlašteni za ispitivanje prisutnosti legionela (npr. u UKAS-u, ISSO-u, ACCREDIA-ji ili istovjetnim nacionalnim tijelima). Negativan rezultat ispitivanja ne znači nužno da u smještajnom objektu nema legionela ili da ne postoji rizik od zaraze.

Preventivne mjere za sezonske objekte, bazene, i druge vodene objekte i uređaje

Preporuke se odnose na hotele, kampove i marine koje rade samo tijekom sezone, kao i one koji rade neprekidno tijekom cijele godine, rashladne tornjeve, ovlaživače zraka i bazene u ugostiteljskim objektima.

• Zdravstveno ispravna voda za piće mora udovoljavati istim zakonskim zahtjevima u vezi s mikrobiološkom i kemijskom ispravnosti i kada se koristi za sanitarno-higijenske potrebe (umivanje, tuširanje);
• Osiguravanje zdravstvene ispravnosti vode za piće te sanitarna zaštita zona izvorišta i objekata, odnosno uređaja koji služe za javnu opskrbu vodom za piće;
• Osiguravanje zdravstvene ispravnosti kupališnih, bazenskih voda, voda fontana i drugih voda od javnozdravstvenog interesa;
• Kondicioniranje vode za piće, bazenskih voda, voda fontana i drugih voda od javno-zdravstvenog interesa („ukrasne vode“ - npr. slapovi u trgovačkim centrima, welness-centrima i sl.);
• Ispravna izvedenost građevinske, odnosno sanitarno-tehničke infrastrukture u vezi s vodoopskrbom, klimatizacijom, grijanjem i drugim sukladno zakonskim propisima, a posebice s ciljem sprečavanja miješanja sanitarno potrošne i tzv. tehničke vode;
• Odvojeni sustavi vodoopskrbne i hidrantske mreže;
• Izvedba sustava koji se koriste vodom na način da se smanji rizik od kolonizacije legionela;
• Uklanjanje nepotrebnih, suvišnih i ostalih dijelova u sustavu vodoopskrbe toplom i hladnom vodom, odnosno njihovo fizičko odvajanje (npr. prerezati cijevi između kotla koji se koristi i kotla koji se ne koristi);
• Održavanje čistoće mrežica na slavinama, odnosno rozeta na tuševima, kotlova za zagrijavanje vode, kao i filtara, instalacija i postrojenja za klimatizaciju, bazena s pjenom i drugo;
• Održavanje temperature hladne vode ispod 20C, a tople vode iznad minimalno 50C za čitavo vrijeme rada objekta;
• Svakodnevno ispuštanje vode na krajnjim izljevnim mjestima (slavine, tuševi i drugo) u sobama hotelsko-turističkih objekata u kojima ne borave gosti;
• Redovito održavanje hidrantskog (protupožarnog) sustava, što uključuje i ispuštanje vode iz sustava i njenu izmjenu svježom vodom.

U Primorsko-goranskoj županiji navedene preventivne mjere za hotelsko-turističke objekte, marine i ostale objekte za javnu namjenu provode se već dulje od deset godina zaredom pod stručnim nadzorom djelatnika Epidemiološke službe Nastavnog zavoda za javno zdravstvo PGŽ.

zz-zav-nzzjz-web

zz-zav-zdravazupanija-web

Novi list pratite putem aplikacija za Android, iPhone/iPad ili Windows Phone.