Veza s prirodom i krajolicima te s njezinim obnavljajućim ciklusima najjača je i iscjeljujuća spona koju imamo sa svijetom što nas okružuje
Izmjena godišnjih doba, osobito vrijeme ka proljeću snažan je i inspirativan prirodni ciklus koji pogađa sav život na planeti, snažno i revitalizirajuće. No, upravo se ljudska vrsta svojim tehnološkim napretkom a udaljavanjem od bioloških ritmova i okruženja, najjače odvojila od same biti svoje prirode. Umjetno svjetlo, rad noću, prehrana bez žive zelene hrane, lijekovi i hormoni ne mogu zamijeniti sunčevo svjetlo, jednostavnu prirodnu hranu i povratak vezama sa prirodom i njezinim ciklusima. Upravo to nadilaze globalno rašireni trendovi poput vrtlarenja koje je rekreacija, užitak i terapija, primjenjuju ga bolnice i škole širom svijeta, ustanove za starije osobe i sasvim obični ljudi s jednakim žarom. Iscjeljivanje prirodom uključujuje procvat urbanih i terapijskih vrtova.
Vrtlarenjem se duže zadržavaju motoričke vještine, koordinacija, fleksibilnost, među starijima zabilježen je manji broj padova te korištenje manje lijekova protiv bolova. Osjećaj integracije, smanjenje osjećaja izolacije sljedeća je odlika vrtlarskih ljubitelja i zajednica.
Buđenje zatomljenih čula
Priroda nudi perceptivno osvježenje i izoštravanje zatomljenih čula, mirisima, okusima, zvukovima, bojama. Ona kopne okovana betonom, sjednjem i izolacijom. Međuovisnost okoline i ljudskog zdravlja odavna je poznata, no integrativni je pristup zdravlju jako reafirmira. Studije su nedvosmislene: bolesnici s pogledom na prirodni krajolik i u njemu oporavljaju se brže i bolje od drugih.
Obnavljajući i okrepljujući učinci
Terapijske prednosti javljaju se već i vožnjom kroz prirodu nakon gradskih gužvi spušta se krvni tlak i razina hormona stresa, kortizola. Restorativna sposobnost prirode zabilježena je u studijama koje su pokazale kako boravak u parku, vrtu, nekom neurbanom krajoliku, šetnja, skijanje, sport u prirodi imaju okrepljuću sposobnost i rezultiraju mentalnim odmorom što proizlazi iz najmanje 4 okolnosti: preusmjeravanje pažnje na elemente prirode donosi trenutnu promjenu stanja i percepcije, prirodna okolina mijenja aktivnost moždanih hemisfera pri čemu desna preuzima više aktivnosti a to smanjuje mentalnu i tjelesna napetost. Riječ je o promjeni brojnih fizioloških obrazaca zbog kojih će 15-minutna šetnja trenutno okrijepiti i revitalizirati. Priroda utječe i na »širenje okvira« jer trenutno implicira da smo i kao jedinke i kao zajednica dio neke veće cjeline.
Urbani vrtovi posebna vrijednost zajednice
Vrtlarstvo u zajedničkim gradskim vrtovima posebno je živ trend, a pridonosi osjećaju blagostanja u zajednici, osjećaj zadovoljstva, postignuća i estetskog užitka. Engleska, Australija, Kanada i sad šire tu praksu osobito za poboljšanje kakvoće života među starijim osobama. Vrtovi i parkovi živi su društveni prostori, terapijski krajolik, socijalno podržavajuća okolina. Lječidbeni pejzaži su odavno važan aspekt ljudskog života. Od davnina su bolnice, religijske i druge zajednice imale svoje vrtove i liječile biljem te cijenile lječidbena svojstva krajolika u procesu ozdravljenja. Mjesta za opuštanje, odvajanje od stresa i briga, uz zvukove prirode i njezine mijene, oduvijek je možda najjača ljudska spona sa svijetom koji nas okružuje i koji nam je dom.
Pokret održavanja i zaštite biljnih vrsta želi naglastiti činjenicu da je ekosustav temeljni kapital za život na zemlj, i svijest o tome treba biti sastavni dio brige o zdravlju. Zbog toga što izravno djeluje na disanje, krvožilni sustav, izdržljivost, pokretljivost, bolje izbore u prehrani, terapijsko vrtlarenje preporučuje se od malih nogu u vrtićima, školama, domovima, bolnicama, do visokih godina kao izvanredna i i edukativna rekreacija. Sve je veći broj institucija koji uz nutricionističke edukativne programe nude i znanja o uzgoju vlastitih namirnica.
