Moja će djeca sigurno ići i na genski test, a ako se utvrdi da imaju rizične genske mutacije, preporučit ću im da naprave isti preventivni zahvat. Ono što se mora proći kad se razboliš vrlo je teško, pravi pakao, i svoju djecu želim toga poštedjeti – kaže 30-godišnja majka dvoje djece nedavno operirana na zagrebačkom KBC-u
Svojom je objavom dvostruke preventivne mastektomije šokirala svijet, no na zahvat kojem se podvrgnula oskarovka Angelina Jolie, svake se godine odlučuje na tisuće žena u SAD-u i Europi.
Svijest o visokom riziku od teške zloćudne bolesti bio je presudan da se američka filmska zvijezda odluči odstraniti obje dojke iako bolesti još nije bilo ni traga, a isti motiv vodi i druge žene koje se odlučuju za taj radikalni zahvat.
Njime je, ako zanemarimo preventivno odstranjivanje madeža, otvorena nova grana suvremene medinice, preventivna kirurgija kojom se bolest sprječava prije nego što uopće postoji.
Broj žena koje su se nakon genskog testiranja odlučile na preventivno odstranjenje dojki u zadnjih se pet godina na zapadu udvostručio, a obzirom na tempo razvoja genske medicine, preventivni bi se kirurški zahvati u dogledno vrijeme mogli proširiti i na druga područja ljudskog tijela.
Poziv Angeline Jolie ženama da se pobrinu za svoje zdravlje, a državi da se pobrine da testiranje bude svima dostupno, jedne je razveselio i ohrabrio, a druge zabrinuo. Dok će mnoge žene s više pouzdanja otići liječniku, liječnike brine hoće li istup slavne glumice izazvati lančanu reakciju i masovno testiranje kakvo je za većinu žena potpuno nepotrebno.
Upozorenje iz Pennsylvanije
Kako je ovih dana upozorila Marisa Weiss, voditeljica online savjetovališta i informacijskog centra za rak dojke u Pennsylvaniji, tek svaki treći rak dojke događa se kod žena koje pripadaju skupini od pet do deset posto žena s visokim genskim rizikom za ovu vrstu raka. Kod većine žena, naglasila je Weiss, ključni faktor rizika za rak nije obiteljsko naslijeđe već stil života: težina, konzumacija alkohola, pušenje, tjelesna (ne)aktivnost.
Kod odstranjenja žljezdanog tkiva dojki u postupku mastektomije, ostavlja se koža i bradavice te se u grudi umeću implantati. U hrvatskim se bolnicama najčešće ugrađuju silikonski implantati, no moguće je i u dojke ugraditi vlastito masno tkivo pacijentice, koje se uzima s leđa ili trbuha, što iziskuje dodatne operacije. U postupku zadržavanja bradavica, dio žljezdanog tkiva ostaje u dojkama, čime se mogućnost obolijevanja neznatno povećava. U protivnom, rizik dobivanja raka manji je od pet posto.
S tručnjake zabrinjava činjenica da se žene kojima je dijagnosticiran rak na jednoj dojci odlučuju na preventivno uklanjanje druge, zdrave dojke, iako je u dobi od 55 godina šansa da dobiju rak na drugoj dojci u sljedećih 10 godina samo 16 posto. Unatoč tome, stopa preventivne mastektomije na drugoj dojci se u razdoblju od 1998. do 2005. godine udvostručila.
Ona očekuje da će interes za genetskim testiranjem na mutacije gena BRCA1 i BRCA2 koje ukazuju na visoki rizik od raka dojke i jajnika nakon Angelininog istupa naglo porasti, ali će – upozorava – u mnogim slučajevima biti nepotreban. To će, naravno, imati i određene financijske implikacije, a cijenu skupog testiranja američko osiguranje pokriva samo osobama koje u obitelji imaju više članova oboljelih od raka dojke ili jajnika.
Dr. Richard Francis, engleski stručnjak za rak dojke, upozorava da su mutacije gena BRCA1, koji znači 65-postotni rizik obolijevanja od raka dojke, iznimno rijetke i u većini slučajeva povezane s obiteljskim naslijeđem. On upozorava da mastektomija ne mora nužno biti pravi potez za svaku ženu s tom genetskom mutacijom.
– Za žene poput Angeline važno je da budu potpuno svjesne opcija koje su im na raspolaganju, uključujući preventivne operacije odstranjenja dojki, ali i dodatne mamografije. Njezina je odluka za nju bila prava, ali kod druge žene to ne mora biti slučaj – ističe Francis, te poziva žene koje su zabrinute zbog mogućeg rizika da dobiju rak dojke da se o tome posavjetuju sa svojim liječnikom.
I u Hrvatskoj se godišnje napravi više preventivnih mastektomija s rekonstrukcijom dojki, nakon što se žene na genskom testu uvjere da imaju visoki rizik da jednom u životu razviju rak dojke. Prije zahvata, svaka od njih mora dobiti zeleno svjetlo stručnog tima u kojem su onkolog, radiolog, citolog i kirurg, kako bi se razmotrili razlozi zbog kojih bi se eventualno ipak trebale odstraniti obje dojke.
Jedna od žena koje su prošle takvu operaciju u zagrebačkom KBC-u, 30-godišnja majka dvoje djece (identitet poznat redakciji), kaže kako ni u jednom času nije požalila.
– Svaka žena takvu odluku mora donijeti za sebe. Osobno, smatram da je sve bolje nego čekati bolest – kaže ova mlada žena koja se na preventivnu mastektomiju odlučila nakon što je u dobi od 27 godina dobila rak dojke. Obzirom na dob i tip bolesti, liječnici su joj odmah predložili i odstranjenje zdrave dojke, ali za to – prisjeća se – nikako nije mogla skupiti hrabrosti. Kad su joj kontrolni nalazi pokazali promjene na stanicama zdrave dojke, odluka je bila trenutna. »Nisam dopustila čak ni da mi punktiraju dojku, tražila sam da mi je odmah odstrane. Bilo je to prije mjesec i pol dana, i sigurna sam da je to bila dobra odluka«, ocjenjuje majka dvije djevojčice koje će, kako već najavljuje, na preventivne preglede slati već od puberteta.
Ako se odluka o preventivnom odstranjenju zdravih dojki donese nakon genskog testa koji je pokazao da postoji određena vjerojatnost da će se za života bolest aktivno razviti, takva je odluka posve opravdana i realna, iako se radi o radikalnom zadiranju u vlastito tijelo, smatra medicinska bioetičarka Iva Sorta Bilajac. »Angelina Jolie, kao i mnoge druge žene, prevenirala je bolest zahvaljujući suvremenim tehnologijama i drastično smanjila rizik da će se ikad razboljeti. Druga je varijanta bila strepiti kad će dobiti rak«, kaže Sorta Bilajac, koja ovakve operacije ne smatra etički dvojbenim. Medicina utemeljena na razvoju genetike prihvatljiva je dok se ne prijeđe granica u zadiranju u genom, kaže ova bioetičarka. »Moramo se zapitati jesmo li spremni biti moralni, ili ćemo prijeći granicu i gdje je ta granica. Primjerice, je li prihvatljivo da se u postupcima medicinski potpomognute oplodnje cilja na žensko dijete, u slučaju da se utvrdi da bi muškom djetetu prijetilo da oboli od nasljedne hemofilije«, ilustrira Sorta Bilajac, za koju je odluka američke glumice da otkrivanjem vlastite intime da bi potakla žene na brigu o svom zdravlju više nego pohvalna.
Gensko testiranje kojim se utvrđuje je li neka žena nositelj mutacije na genima BRCA1 i BRCA2 u Hrvatskoj se može proći na Institutu »Ruđer Bošković«. Takva se pretraga preporučuje onima koje su u obitelji imale rak dojke u više od jedne generacije, ako su oboljele bile mlađe od 50 godina ili su imale rak jajnika prije 40. godine. Cijena testa u Hrvatskoj je oko 8.800 kuna, a HZZO, neovisno o indikaciji, ne pokriva troškove testiranja. Ipak, ako se testom utvrdi da je žena pod visokim rizikom od dobivanja raka dojke, zdravstveno osiguranje pokriva joj troškove operativnog zahvata odstranjenja dojki.
Bojala sam se
– Moja će djeca sigurno ići i na genski test, a ako se utvrdi da imaju rizične genske mutacije, preporučit ću im da naprave isti preventivni zahvat. Ono što se mora proći kad se razboliš vrlo je teško, pravi pakao, i svoju djecu želim toga poštedjeti – kaže naša sugovornica koja je zbog hormonski ovisnog tumora odlučila preventivno odstraniti i oba jajnika i tako ući u prijevremenu menopauzu.
»Bojala sam se da nakon tri godine opet ne obolim i ne mislim da sam pogriješila. Tu nema pogrešne odluke, a bilo bi dobro da se omogući testiranje svima koji ulaze u rizičnu skupinu«.
U Udruzi »Sve za nju« koja pruža psihološku, savjetodavnu i drugu pomoć ženama oboljelih od raka dojke skloniji su ovakvim stavovima nego radikalnoj prevenciji.
Liječnici u Hrvatskoj nisu skloni radikalnoj prevenciji, kakva je obostrana mastektomija na temelju genskog testa. »Moj je stav da žene koje imaju opterećenu obiteljsku anamnezu, dakle kojima je majka, baka ili teta oboljela od raka dojke, češće odlaze na preventivne preglede, ultrazvuk i mamografiju«, poručuje dr. Damir Eljuga, onkolog i predsjednik Hrvatske lige za borbu protiv raka. Problem je s genskim testovima, kaže, što nitko na temelju loših onkogena ne može garantirati da će osoba doista i oboljeti od raka. »Tako se može dogoditi da se žena nepotrebno podvrgne teškom operativnom zahvatu, a pitanje je koliko je to dobro«, upozorava ovaj onkolog. Žene koje imaju slučajeve raka dojke u užoj obitelji trebale bi, kaže, redovito odlaziti na preglede pravim stručnjacima koji će uočiti svaku promjenu koja bi upućivala na zloćudni proces. Ako se već odluče na gensko testiranje, neke će žene, veli Eljuga, teško živjeti sa spoznajom da su u visokorizičnoj skupini, i inzistirat će na zahvatu, no u većini slučajeva redoviti pregledi dovoljni su da se bolest, ako se već dogodi, otkrije u vrlo ranoj i izlječivoj fazi.
Neprihvaćanje implantata
– Čak i ako je test pozitivan, nikako ne bih preporučila preventivnu mastektomiju niti odstanjenje jajnika prije 30.te godine . Odstranjenje dojki i jajnika znači nedostatak spolnih hormona i ubrzanu menopauzu, a žene koje o tome razmišljaju trebale bi prvo pitati pacijentice koje su prošle takav postupak kako se danas s time nose – ističe Vukota.
Bum preventivne kirurgije pojavio se, kako kaže, paralelno s bumom estetske kirugije. »Žene se odlučuju na takvu operaciju znajući da će se probuditi s lijepim dojkama, možda i ljepšim nego su ih imale prije zahvata. Ne misle o tome da se radi o iznimno opsežnom zahvatu koji traje satima, a ima neizvjestan ishod. Naime, određeni rizik od bolesti i dalje postoji, a postoji mogućnost da njihovo tijelo ne prihvati implantat«, upozorava Vukota, te za primjer navodi pacijenticu jedne zagrebačke bolnice koja je prošla devet operacija dojke, a samo su dvije bile zbog karcinoma dojke. Ostalih sedam nesretna je žena prošla jer njen organizam nije prihvatio implantate ugrađene umjesto vlastite dojke.
