Smrtnost od marburg virusa, koji je dobio ime po njemačkom gradu u kojem su braća Grimm pisali bajke, može premašiti i 90 posto, a prenosi se kontaktom sa živom ili mrtvom zaraženom životinjom
Prema listi koju je sastavio Deutsche Welle ebola nije najzastrašujući virus koji hara planetom, a nije ni HIV. Najopasniji od svih je marburg virus.
Izoliran i identificiran 1967. istovremeno u idiličnom njemačkom gradiću Marburgu, u kojem su braća Grimm crpila ideje za svoje bajke, i u Beogradu, marburg virus je te godine zarazio 37, a usmrtio sedmero onih koji su u Marburgu i Beogradu, kao i u Frankfurtu, na njegovom identificiranju u laboratorijima radili.
Smrtnost od marburg virusa može premašiti i 90 posto, a prenosi se kontaktom sa živom ili mrtvom zaraženom životinjom (zeleni majmuni iz Ugande), putem kapljica, pljuvačke, krvi i sperme. Virus zrakom, kao ni virus ebole, ne može prevaliti dugačak put, no itekako su ugroženi oni u neposrednoj blizini oboljelog, koji se mogu zaraziti iskašljanim kapljicama. Inkubacija bolesti traje od pet do deset dana, nakon čega kreće visoka temperatura, nesnošljiva glavobolja, mučnina i povraćanje, krvavi proljev, kobno unutarnje i vanjsko krvarenje, bolovi u cijelome tijelu. Od otkrivanja virusa do danas u Africi je zabilježeno šest epidemija marburg virusom, posljednja prije tri godine u Angoli. Druga po redu krenula je 1975. godine u Zimbabveu, i stigla sve do Johannesburga. Od prvih epidemija se, valja napomenuti, smrtnost među zaraženima marburg virusom od 25 posto, popela na veću od 90 posto prije tri godine, što znači da je i virus osnažio. Kako drugačije objasniti činjenicu da je tridesetero zaraženih znanstvenika 1967. u Marburgu, Beogradu i Frankfurtu ipak preživjelo, a velika većina od 300 zaraženih u Angoli za epidemije 2005. preminula?
S ebolom, drugim najjačim smrtonosnim virusom, koji se u nekontroliranim uvjetima može širiti vrlo brzo, farmaceutska će se industrija pokušati obračunati eksperimentalnim lijekom TKM-Ebola. Njegova djelotvornost još nije do kraja istražena, kao ni nuspojave, no zato se u eterima svjetskih medija javlja sve više znanstvenika koji tvrde da je ebolu, ali i druge smrtonosne viruse, moguće liječiti visokim dozama C vitamina. Prema tim, još uvijek nepotvrđenim tumačenjima, sve bolesti hemoragijske groznice, poput ebole, epidemijske razmjere doživljavaju u zemljama čije stanovništvo zbog pothranjenosti ima niske zalihe C vitamina u organizmima, a virus ebole brzo uništava i te, skromne zalihe, uzrokujući unutarnja krvarenja. C vitamin, u velikim dozama, blokira razmnožavanje virusa u stanicama, tvrde znanstvenici. Postoji pet vrsta ebole – zairska, sudanska, Reston, Tai Forest i Bundibugio ebola, ovisno o državi iz koje potiče. Zairska je najopasnija jer uzrokuje smrt u 90 posto slučajeva, a širi se Gvinejom, Sierra Leoneom i Liberijom. Treći virus na listi najzastrašujućih jest hanta virus, koji uzrokuje plućna oboljenja, visoku temperaturu i zatajenje bubrega. Prenose ga zaraženi glodavci odnosno njihove izlučevine. Unatrag deset godina u SAD-u je od ovog virusa, primjerice, oboljelo 637 ljudi, od kojih ih je 230 preminulo. Tri četvrtine oboljelih dolazilo je iz ruralnih područja, dok se bolest bilježi i u Južnoj Americi i Africi.
Sljedeći na listi su virusi koje prenose ptice, i koji uzrokuju smrtnost od oko 70 posto, no čiji je rizik prenošenja mali. H5N1 ptičjim virusom zaraziti se može samo direktnim kontaktom sa zaraženom životinjom.
Lassa groznicu, petu na listi, prenose također glodavci. Otkriven prije 45 godina, lassa virus se pojavljuje najčešće u Africi, u kojoj svake godine od njega obolijeva od 100.000 do 300.000 ljudi, a umire oko pet tisuća. U nekim dijelovima Sierra Leonea i Liberije svake godine kod deset do 16 posto hospitaiziranih biva ustanovljena lassa groznica, koja se među ljudima prenosi zaraženim tjelesnim tekućinama ili zaraženim medicinskim priborom. Šesti na ljestvici je junin virus koji dovodi do tzv. argentinske hemoragične groznice s teškim posljedicama, dok je na sedmom mjestu brzine širenja groznica Krim-Kongo, koju prenose krpelji. Osmi, virus mačupo, uzrokuje bolivijsku hemoragičnu groznicu, a poznat je još kao i crni tifus. Izaziva visoku temperaturu, praćenu obilnim krvarenjima. Napreduje slično kao i virus junin, prenose ga također glodavci, ali i doticaj sa zaraženim izlučevinama oboljelog.
Predzadnji na ljestvici brzoširućih je virus šume Kiasanur (KFD), prvi put identificiran u šumama jugozapadne Indije 1955. godine. Također ga prenose krpelji, ali i glodavci, ptice i veprovi. Konačno, deseta je denga groznica, tropska bolest koju prenose komarci, a godišnje od nje na popularnim turističkim destinacijama poput Tajlanda ili Indije oboli od 50 do čak sto milijuna ljudi
