Ženski alkoholizam je posljedica depresije, loših brakova, pritiska. Porastu je pridonijela i emancipacija, imperativ uspješnog funkcioniranja na više frontova, objašnjava Zoričić
ZAGREB Početkom šezdesetih, svaki osmi alkoholičar bila je žena. Danas je taj omjer više nego prepolovljen pa je svaka četvrta osoba koja ima probleme s ovisnošću o alkoholu ženskoga roda. Istodobno, postotak hospitalizacije žena alkoholičarki se utrostručio. Smatra se da broj žena alkoholičara danas raste brže od ukupnog porasta broja alkoholičara te je očito da se radi o fenomenu kojim bi se stručnjaci trebali pomnije pozabaviti. Dok dio stručnjaka smatra da je udio alkoholičarki veći u zemljama s višim standardom i boljim položajem žene, drugi tvrde da je taj broj podjednako rasprostranjen u gotovo svim sociokulturnim sredinama. Istraživanja pokazuju da je alkoholizam boljka žena svih profesija i društvenog statusa, no drugih obilježja nego kod muškaraca. Dok je kod muškog roda pijenje uglavnom povezano s društvom, žene su »solo drinkeri« jer uglavnom piju same i kriju to i od svojih najbližih. Među liječenim alkoholičarkama najbrojnije su radnice, službenice i domaćice, slijede umirovljenice, žene bez zanimanja, učenice i studentice i na kraju slobodne profesije. Više od polovice ovisnica o alkoholu je u radnom odnosu, što pokazuje da su i dvostruke obveze zaposlene žene djelomični krivac prekomjernog pijenja.
– Ženski je alkoholizam, za razliku od muškog, simptomatski. On je posljedica drugih problema i stanja poput depresije, loših brakova, pritiska. Porastu alkoholizma kod žena svakako je pridonijela i emancipacija, odnosno imperativ uspješnog funkcioniranja na više frontova, zbog čega se javlja anksioznost koju žene nerijetko liječe alkoholom – objašnjava Zoran Zoričić, psihijatar iz KBC-a Sestara milosrdnica.
Zagrepčanke se u tom pogledu ni po čemu ne razlikuju od žena koje žive u manjim sredinama, kao ni od stanovnica većine europskih država, veli Zoričić, jer način života u velegradu ne pogoduje razvoju alkoholizma kod žena. »Jedina je razlika što građanke Zagreba imaju dostupnije liječenje od alkoholizma, odnosno tretman odvikavanja, u odnosu na manje gradove i sela«, veli Zoričić. Specifično je kod ženskog alkoholizma i to što žene kao pratnja daleko češće sudjeluju u liječenju svog partnera od alkoholizma nego što same dobiju podršku okoline ako imaju problema s alkoholom. Računa se da je alkoholizam u žena najrasprostranjeniji u Velikoj Britaniji, gdje na tri alkoholičara dolazi jedna alkoholičarka, u Norveškoj (5:1), u Njemačkoj (5:1), SAD-u (5:1), Francuskoj (6:1). U Hrvatskoj, koja je četvrta po potrošnji alkoholnih pića u Europi, odnos broja muškaraca i žena alkoholičara iznosi otprilike 3,5:1.
Istraživanja su pokazala da su faktori rizika zbog kojih žena počinje piti mogu biti poremećaj seksualne prirode, odnosno zlostavljanje u djetinjstvu, maltretiranje i nasilje. Prema podacima iz Italije, 75 posto alkoholičarki bile su žrtve nasilja. Kod mlađih je žena pak alkoholizam povezan s drugim ovisnostima, primjerice o sedativima i antidepresivima, anoreksijom, bulimijom ili poremećajem identiteta. Utvrđeno je i da se pijenje može povećati tijekom menopauze, a nakon 60. godine života dio žena alkohol smatra jedinim društvom kojim se lakše boriti protiv samoće. Žene se u pravilu kasnije javljaju na liječenje jer prikrivaju bolest, a posljedice su mnogo teže nego u muškaraca. Žene se najčešće počnu opijati u dobi od 31 do 40 godina, a većina ih prije liječenja ima dugi alkoholičarski staž, od 10 do 20 godina.
Iako bi se moglo zaključiti da gospodarska kriza i socijalna neizvjesnost pogoduju porastu konzumacije alkohola, pa i kod žena, psihijatar Zoričić kaže kako istraživanja koja su se time bavila nisu pronašla povezanost recesije i alkoholizma.
