Ima roditelja koji u strahu za vlastito dijete izbjegnu sva obavezna cijepljenja. U strahu od kazne skrivaju se i manje ili više uspješno provlače kroz sustav
ZAGREB Zbog odbijanja da svoje dijete cijepi protiv hepatitisa B, majka jednogodišnje djevojčice iz Varaždina završila je nedavno u Centru za socijalnu skrb, kojem ju je prijavio pedijatar. Nakon razgovora sa socijalnom radnicom, kojoj je objasnila svoje strahove od nuspojava cjepiva, dobila je zeleno svjetlo za svoj stav, a bez poteškoća svoju je djevojčicu upisala i u dječji vrtić. Jedna je od onih roditelja koji odbijaju cijepiti svoju djecu iz straha da će im cjepivo naštetiti. U pravilu, nitko od njih ne strahuje od mogućnosti da njihovo dijete, možda i s teškim posljedicama, oboli od neke zarazne bolesti na koju nije imuno.
– Odbila sam cijepiti svoju djevojčicu jer se cjepivo protiv hepatitisa B svrstava u vrlo rizična cjepiva, koja mogu izazvati multiplu sklerozu, Guillan-Bareov sindrom i druge bolesti. Šansa da moje dijete dobije hepatitis u tako ranoj dobi vrlo je mala, a uostalom ni ostalo dvoje djece nije mi cijepljeno protiv te bolesti, jer cijepljenje u rodilištima tada nije bilo obavezno – objašnjava svoj stav ova Varaždinka koja je sva saznanja o cjepivima prikupila na internetu. Kako se djeca protiv hepatitisa B ponovno cijepe u školskoj dobi, ona smatra da će do tada možda odlučiti ipak zaštititi svoju djecu od bolesti, no moguće je, kaže, da će do tog vremena ovo cjepivo biti ukinuto.
Činjenica je, međutim, da su necijepljenja djeca u većem riziku da obole od neke dječje zarazne bolesti. Obzirom da je 90 posto populacije cijepljeno, bolesti poput ospica ili rubeole gotovo su u potpunosti iskorijenjene. To i onima koji ne cijepe svoju djecu, jamči kakvu-takvu sigurnost, kaže Bernard Kaić, epidemiolog Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo. Ipak uvijek postoji mogućnost da bolest donese netko iz inozemstva, ili da se dijete zarazi na putovanju.
Iako osobno ne poznaje niti jednog roditelja koji je postupio kao ona, kaže da bi odbila sva cjepiva »kad bi imala malo više snage«. Postupila bi tako, kaže ova internetski educirana majka, jer u cjepivima ima svačega, od životinjskih bolesti do štetnih kemijskih spojeva, a po njenom sudu nisu ni dovoljno kontrolirana.
Ona je jedan od »blažih« primjera, jer ima roditelja koji u strahu za vlastito dijete izbjegnu sva obavezna cijepljenja. Točan broj takvih roditelja se ne zna, jer se oni u strahu od kazne skrivaju i manje ili više uspješno provlače kroz sustav. Cijepljenje je u Hrvatskoj obavezno, a nepoštivanje tog pravila po Zakonu o zaštiti pučanstva od zaraznih bolesti za sobom povlači kaznu za roditelje u iznosu od 2.000 kuna. Ipak, ako i plate kaznu, nisu dužni cijepiti svoje dijete. Krajem prošle godine zagrebački je prekršajni sud oslobodio oca koji svog sedmogodišnjaka nije cijepio zbog prethodnih burnih reakcija na cijepljenje, jer Ministarstvo zdravstva nije uspjelo dokazati da neurodermitis od kojeg dječak boluje nije nastao kao posljedica cijepljenja. Oko pet posto djece ima opravdane razloge protiv cijepljenja, jer jače reagira na cjepivo ili je alergično na neki sastojak, no taj postotak, ističu stručnjaci, ne narušava razinu zaštite stanovništva od neke zarazne bolesti.
Prema nekim procjenama, od cjepiva mahom zaziru mladi, obrazovaniji ljudi, koji pretjerano ne vjeruju ni modernoj medicini, već su skloniji alternativi. Većinu znanja o tome u pravilu stječu na internetu.
