Za razliku od hrane i lijekova, kozmetika prolazi minimalnu ili nikakvu kontrolu na državnoj razini te su potrošači osuđeni na to da sami pokušaju razaznati što je dobro za njih, a što nije
Ogroman broj žena reći će kako ima osjetljivu ili problematičnu kožu za što postoje dva glavna razloga: industrija nas uvjerava da nije problem u njihovom proizvodu koji nam ne odgovara, nego u našoj »problematičnoj« koži, te korištenju desetaka različitih proizvoda punih iritantnih supstanci čije će konstantno mijenjanje izludjeti i najtolerantniju kožu, kaže Ivana Lovrić, na čijim se radionicama prirodne kozmetike sve češće traži stolica više. Tijekom godine radionice održava na Recikliranom imanju u selu Vukomerić, u blizini Zagreba, gdje s grupom prijatelja istražuje i promiče održivi stil življenja. Kozmetika je važan dio te priče jer svojim izborom proizvoda, osim na svoje zdravlje, utječemo i na zdravlje svojeg okoliša i ljudi oko nas, smatra Lovrić, koja radionice drži i u drugim gradovima diljem Hrvatske, odnosno “gdje god je pozovu jer želi širiti znanje”.
Kreme pune naftnih derivata, umjetnih boja i nepotrebnih mirisa
– Moderna kozmetika servira nam se kao nešto što se samo po sebi podrazumijeva, poput pijenja vode ili hranjenja. Sigurna sam da ima više žena koje ujutro, prije izlaska iz kuće, nanesu kremu i neku formu make-upa od onih koje prije izlaska doručkuju. Velikom broju žena nezamislivo je živjeti bez kozmetike, ali ako malo pogledamo neke muškarce oko sebe ili ljude u manje razvijenim zemljama, koji uglavnom ne koriste kozmetiku, vidjet ćemo da im koža nije otpala, da se nisu smežurali prije tridesete i da imaju prijatelje i ljubavnike, a to su samo neke od stvari kojima nas reklame, manje ili više izravno, straše, priča Lovrić.Koji su najštetniji sastojci na koje treba obratiti pozornost na deklaracijama i izbjegavati ih?– To je vrlo često pitanje, koje je zapravo zamka jer iza njega stoji pretpostavka kako nije štetna cijela industrija, nego su to samo neki sastojci koji se mogu izbjeći. Moram naglasiti kako smatram da je cijela industrija kao takva štetna i treba joj korijenita promjena. Nažalost, zbog gotovo nikakve kontrole nad kozmetičkom industrijom praktički je nemoguće kontrolirati što nanosimo na sebe. Naime, za razliku od hrane i lijekova, kozmetika prolazi minimalnu ili nikakvu kontrolu na državnoj razini te su potrošači osuđeni na to da sami pokušaju razaznati što je dobro za njih, a što nije. Kad prvi put pokušate provjeriti od čega se sastoji vaša krema, morate ostati zbunjeni.
Veliku većinu sastojaka prosječnog kozmetičkog proizvoda kojeg pokupite s police čine naftni derivati, od mineralnih ulja i glicerina, preko umjetnih boja i mirisa do pakiranja. Prosječna krema sadrži više desetaka sastojaka čudnih imena, s puno jako dugih kratica. Ako još spomenem da se iste tvari često označavaju potpuno različitim imenima, shvatit ćete da je jako, jako teško uistinu znati što na sebe nanosite.
Boli li od kreme glava?
Zašto kozmetika sadrži sastojke za koje je dokazano da su štetni, a neki od njih čak i kancerogeni?– Zato jer su ti sastojci jeftini, produljuju trajnost proizvoda i čine ga privlačnima. Danas kupci očekuju da krema lijepo izgleda što se postiže umjetnim bojama, da ugodno miriši zbog dodanih umjetnih mirisa, da dugo traje iako se nalazi u toplim i vlažnim kupaonicama, u autu, torbici, na plaži, dok guramo u nju prste, a do nas je putovala iz Francuske ili Kine, dakle ima konzervanse. Kreme prividno izglađuju kožu jer sadrže silikone, reflektirajuće čestice i još sto stvari. Sve te tvari su potencijalno toksične, pogotovo jer sve na tijelo djeluju odjednom i dolazi do interakcija. Zato što je plijesan, koja se lako ukloni žličicom, na kremi skandal, a glavobolja ili smanjen kapacitet pluća puno je teže pripisati pojedinom proizvodu.Kreme koje te sastojke sadrže sasvim se dobro prodaju, a profit je jedina mjera koju industriju tjera na promjene. Upravo zato svojim izborom možemo utjecati na stanje na tržištu i na način funkcioniranja industrije. Dakle mi smo ti koji odlučujemo. Kad nitko ne bi kupovao toksičnu kozmetiku, prestala bi se proizvoditi. Ali to nije lako postići jer većina ljudi nije svjesna koliko je to štetno i nisu još uvijek dovoljno motivirani da poduzmu neki ozbiljniji korak. Zato vodim radionice i zato pišem knjigu. Radionice prirodne kozmetike sve su popularnije, što mislite koji je razlog tome?– Razlog što se dio žena i kod nas polako vraća prirodnom jest, između ostalog, i veća dostupnost informacija i proizvoda. Prije desetak godina bilo je puno teže kod nas naći eterična ulja, linije organske kozmetike i slično. Pomadama su se bavili uglavnom pčelari i travari, neke su bake još kuhale nevenovu mast i pripremale kantarionovo ulje. Posljednjih godina situacija se, uglavnom zahvaljujući aromaterapeutima i pobornicima »zdravog življenja« promijenila, pa se kod nas mogu naći široke palete prirodnijih proizvoda i sastojaka za vlastitu proizvodnju kozmetike, mogu se završiti tečajevi, razmjenjuju se recepti na internetu, koji je tu imao velik utjecaj jer je omogućio svim zainteresiranima pristup informacijama, receptima, pa i materijalima, što je prije bilo nezamislivo. Danas su i informacije i materijali uistinu mnogo dostupniji i mislim da slobodno mogu reći da svatko tko može skuhati šalicu čaja može izraditi i osnovnu kozmetiku za sebe, a ako mu se to ne da, može naučiti napraviti svjesnije, zdravije i odgovornije izbore pri kupnji kozmetike. U nedostatku zaštite od strane državnih institucija možemo se zaštititi sami tako da se obrazujemo i pažljivo biramo što plaćamo i što nanosimo na sebe i svoju djecu.
