Tajne uzgoja bonsai stabala

Tu ni čarobnice ni Liliputanci nisu imali svoje prste, već su ova stabalca prvi uzgojili umješni vrtlari na Dalekom Istoku i nazvali ih bonsai

Stablo masline ili smokve visoko četrdesetak centimetara, i k tome još i s plodovima, koje ponekad možemo vidjeti na nekoj izložbi cvijeća, zaista je nešto neobično i nesvakidašnje. Obično se tada upitamo kakva su to minijaturna stabalca koja izgledaju kao da ih je netko donio iz zemlje Liliputanaca ili da je čarobnica naša obična, velika stabla pretvorila u male zanimljive igračke. No, tu ni čarobnice ni Liliputanci nisu imali svoje prste, već su ova stabalca prvi uzgojili umješni vrtlari na Dalekom istoku i nazvali ih bonsai. Po nazivu bi se, doduše, reklo da su uzgojeni u Japanu gdje se vrtlarstvo od davnina smatralo posebnom umjetnošću. No nije tako. Domovina bonsaia je Kina čiji su vrtlari još prije više od tisuću godina uzgajali ovo malo drveće u plitkim posudama oko palača svojih careva i drugih uglednika. U Japan je umjetnost uzgoja nazvana bonsai prenesena iz Kine u 13. stoljeću za vrijeme dinastije Yuan. U Europu je bonsai stigao tek prije stotinjak godina i tada –1902. godine prvi put je izložen na izložbi cvijeća u Londonu. U današnje vrijeme je uzgoj bonsaia raširen po cijelom svijetu pa gotovo i nema značajnije izložbe ili sajma cvijeća na kojem nisu prikazani posebno lijepi, vrlo stari ili izuzetno vrijedni primjerci bonsaija.   

Naše stablašice

No što je zapravo bonsai i kako je on nastao? Uzor za stvaranje i uzgoj bonsaija je bila priroda. Naime, nerijetko smo imali priliku vidjeti, posebno na otocima i drugim kraškim terenima na škrtom i sušnom zemljištu izloženom jakoj buri i posolici, malo zakržljalo drveće, prirodne bonsaije. Te su se biljke zapravo prilagodile staništu na kojem su iznikle i premda su ostale malene, sačuvale su sve karakteristike svoje vrste. Tako na našim otocima i priobalju nalazimo prekrasne primjerke malenih čempresa, hrastova, samoniklih maslina, bora i drugih drvenastih biljaka. Dakako, takvih biljaka ima i na Dalekom istoku, gdje su ih vrtlari uočili i odlučili da posebnim načinom uzgoje još manja, minijaturna stabla različitih vrsta, kojima je zajednički naziv – bonsai. Pa, kako uzgojiti bonsai?

Bonsai možemo uzgojiti iz sjemena, reznicama i cijepljenjem, no to je duži put do rezultata. Stoga se najčešće uzimaju prikladni primjerci biljaka iz prirode te se obrade, presade u plitke posude i dalje kultiviraju. Tako možemo uzeti gotovo sve stablašice i grmovnice našeg podneblja kao što su lovor, jasen, planika, čempres, cedar, bor, šmrika, maslina, vatreni grm i mnogo drugih i uzgajati ih kao bonsai. I poneke lončanice kao što su fikus i fuksija, pa i glicinija i neke druge penjačice, mogu biti prekrasan bonsai.   

Dugotrajni napori

Kada smo prikladno stabalce ili dio stabla pronašli u prirodi, moramo se odlučiti kakav uzgojni oblik želimo: uspravni, kosi ili viseći, i tome prilagoditi biljku. Takvom stabalcu prvo odrežemo sve deblje žile i ostavimo mu samo one tanke kako bi biljka mogla iz zemlje crpsti vodu i hranjiva, ali u manjoj količini. Nakon nekog vremena, kako biljka raste, ponovno joj prikraćujemo korijen i presadimo je i to više puta ponavljamo. Nadzemne djelove formiramo pomoću žice, tako da njom omotamo i vežemo grančice. Kada stabalce poprimi željeni oblik, žicu skidamo. Uz to moramo orezivati i vrškove pupova i neke izbojke, a ostavljamo samo one koje će biljci dati izgled prirodnog, slobodno rastućeg stabla. Geometrijsko oblikovanje, naime, nije prikladno jer daje stablu neprirodan oblik iako neki uzgajivači tako pokušavaju stvoriti posebne oblike i forme bonsaija.

No, koliko nam vremena treba da uzgojimo lijepo bonsai drvce? Neki koji su pokušali uzgojiti bonsai brzo su od toga odustali jer su mislili da već za godinu dana mogu formirati bonsai kakav požele. Međutim, oblikovanje i uzgoj pravih, lijepih primjeraka bonsai drveća dugotrajan je posao. On traje godinama, a kod pojedinih primjeraka deset i više godina. Naime, osim prikraćivanja korijena, presađivanja i vezanja grančica i oblikovanja krošnje, potrebno je biljci osigurati određene posebne uvjete svjetla, vlage, temperature i hranidbe kako bi biljka ostala malena. Tako neki bonsai traže nižu temperaturu i mogu kod nas prezimiti na otvorenom, dok je za sobne bonsaije potreban odgovarajući smještaj u zaštićenom prostoru.   

Plitka posuda

Najčešće vidimo bonsaije u plitkim posudama različitih oblika i veličina. Zapravo riječ bonsai i znači plitka ili niska posuda. Naime, bonsai i ne treba imati veliku posudu već mora imati malo zemlje i oskudne uvjete za život i zbog toga mu upravo i odgovara mala, plitka posuda gdje se njegov korijen ne može previše razviti. Stoga veličinu posude uvijek usklađujemo s veličinom biljke.

Čitajući ovo možda ćete poželjeti da sami uzgojite svoj bonsai. No, prije nego se za to odlučite, ne bi bilo na odmet da nabavite dobre knjige o uzgoju ovih malih zanimljivih stabalaca. Također bi bilo dobro da se savjetujete sa stručnjakom koji će vas uputiti u tajne njihovog uzgoja. Pa ako uz mnogo strpljenja uspijete uzgojiti svoj bonsai, tada bi vas on mogao nadživjeti. Mogao bi čak nadživjeti i vaše potomke, jer dobro njegovan bonsai može biti star stotinu, pa i više godina. Uzgajivači i vlasnici takvih lijepih, starih bonsai stabalaca zaista se imaju čime ponositi jer je njihova vrijednost neprocjenjiva.