Finski dirigent

Ville Matvejeff: Oduševljen sam mladim hrvatskim pjevačima

Svjetlana Hribar

M. Gracin

M. Gracin

Najvažnija stvar kod postavljanja opera je da dirigent i redatelj znaju svoje uloge; odnosno da znaju u kojem je trenutku koji od njih »glavni«, a da istovremeno daju prostor jedan drugome za realizaciju umjetničkih ideja i zadataka



Mladi finski dirigent Ville Matvejeff već je u prvoj sezoni svog djelovanja kao gost-dirigent Opere HNK-a Ivana pl. Zajca postao – miljenik riječke publike. Nije tome dakako razlog što je svoje djelovanje počeo obraćanjem publici s riječke kazališne scene na hrvatskom jeziku, iako je takva gesta draga svakome, jer na neki način iskazuje poštovanje prema sredini u koju je došao.


Ville Metvejeff je interpretativno opčinio i publiku i riječki orkestar, koji pod njegovim vodstvom iskazuje novu kvalitetu! 


  Ovaj zaista daroviti mladi umjetnik – s čijeg lica ne silazi osmijeh, a sve što radi postiže s lakoćom vrsnog znalca iako još nema ni trideset godina – oduševio je dirigentskim vodstvom svog prvog simfonijskog koncerta, a odmah zatim i koncertnom večeri opernih arija, toliko da je publika sa zanimanjem pohrlila i na njegov treći koncert s orkestrom riječke Opere, iako program nije najavljivao djela koja se nalaze na vrhu prioriteta naše publike. Ispraćen je oduševljenim pljeskom gledališta i zadovoljnim licima muzičara, a već narednog jutra počeo je s probama za »Oedipus Rex« Igora Stravinskog, svoju prvu opernu produkciju u Rijeci. 




  Ako dodamo da je Ville Matvejeff ne samo vrlo prosperitetan dirigent s angažmanima diljem svijeta, već i odličan pijanist, komorni glazbenik, skladatelj i operni pjevač, eto razloga za razgovor s ovim svestranim i vrlo iskusnim umjetnikom! 


 Počnimo sa zadnjim koncertom koji ste održali s orkestrom riječke Opere. Kada ste se odlučili baš za ovakav program?  – Nametnuo se kao ideja u trenutku kad smo postavili operni program kazališne sezone 2014/15., s premijerama Stravinskog »Oedipus Rex« i »Don Giovanni« Wolfganga Amadeusa Mozarta. Smatrao sam da bi bilo jako dobro da im prethodi simfonijski koncert na kojem ćemo raditi djela ovih skladatelja, što će biti odličan uvod u pripremu opera. Evo, sinoć je bio koncert, a jutros smo započeli s probama »Oedipusa Rexa«. Već na prvoj probi sam vrlo zadovoljan – ljudi su došli spremni i odmah sam mogao početi ozbiljno raditi na interpretaciji.  

Uznemirujući Stravinski


Je li ovaj koncertni program bio na neki način uvod u novi repertoar i za publiku, naviklu isključivo na talijansku operu?  – Mislim da je to bila lijepa prilika da publika upozna glazbu ovih velikih skladatelja s kojom će se susresti narednih mjeseci i proširiti svoje poznavanje opernog repertoara, a posebno mi je drago bilo vidjeti puno kazalište, što govori da u Rijeci imate zainteresiranu koncertu publiku. 


Ville Matvejeff rođen 1986. godine u Finskoj, obrazovao se na Sibelius Academy i Espoo Music Institute, a nastupao je diljem Europe, kao i u SAD-u, Kini, Japanu i Meksiku potvrdivši se kao izniman glazbenik višestrukog talenta koji je doživio uspjehe kao dirigent, skladatelj i pijanist.   U siječnju 2014. imenovan je šefom-dirigentom orkestra Jyväskylä Sinfonia. Ove je sezone po prvi put nastupio i s orkestrima Estonian National Symphony, Lahti Symphony, Sonderjylland Symphony Orchestra. Raniji njegovi nastupi, pored ostalih, uključuju Avanti! Chamber Orchestra, Finnish National Opera Orchestra, Helsinki Philharmonic Orchestra, Malmö Opera Orchestra, the Orchestre Philharmonique du Luxembourg, Pori Sinfonietta, Oulu Sinfonia, Tapiola Sinfonietta i Turku Philharmonic Orchestra.   Razvio je širok repertoar koji seže od klasike do 20. stoljeća i suvremenosti. Osnivač je i umjetnički ravnatelj New Generation Opere, poznate po postavljanju ambicioznih i tehnološki inovativnih opernih predstava. Nedavno su se predstavili na Helsinki festivalu vrlo inovativnom produkcijom »Don Giovannija«, a projekt »Flash Flash« Juhanija Nuorvala, opera temeljena na životu Andyja Warhola, planirana je za ovu godinu.   Svoj je operni debut ostvario 2011. godine u Pori Operi hvaljenom predstavom, Purcellovom »Fairly Queen«, a potom nastavio raditi u Malmö Operi i Švedskoj kraljevskoj operi u Stockholmu na mjestu asistenta dirigenata kao što su Esa-Pekka Salonen i Leif Segerstam. Dirigirao je djelima širokog repertoara, od Mozartova »Figarova pira«, »Samsona i Dalile« Saint-Saënsa i djela »Lear« Ariberta Reimanna, jednako kao i suvremena djela kao što su »Akseli« Kimmoa Hakole.   Glazbeno svestran, Matvejeff je i pijanist te skladatelj. Svoj je koncertni pijanistički debut ostvario s 18 godina s Finnish Radio Symphony Orchestra pod ravnanjem Susanne Mälkki, a potom je obišao svijet recitalom u duetu sa sopranisticom Karitom Mattila nastupima u Gulbenkian Foundation u Lisabonu, na Hong Kong Arts festivalu, u Salle Pleyel i Théâtre du Châtelet u Parizu, Wigmore Hallu u Londonu i u Operi u Zürichu.   Kao skladatelj, napisao je Koncert za violinu prigodom svečanosti inauguracije Helsinki Music Centra 2011. godine, a nedavno su snimljena njegova orkestralna djela »Ad Astra« i cello concert »Crossroads«. Piše i zborska djela.


  Istina, u prošlosti smo imali i koncertnu pretplatu, koja je svake godine bila prva rasprodana. Malo po malo je nestala, jer se od prihoda nije moglo financirati gostujuće dirigente, a to je bila zanimljivost za orkestar, ali i za publiku.  – Razumijem. Taj nekadašnji utjecaj je očito još uvijek živ, jer je publika vrlo pažljivo pratila koncert.   Suite Pulcinella Igora Stravinskog koju ste izveli na koncertu, na neki je način »pitomo i pitko« djelo u odnosu na glazbu »Oedipusa Rexa«.  – Istina, za razliku od Pulcinelle, glazba »Oedipusa« je vrlo uznemirujuća, duboka, ima i neke zastrašujuće trenutke koji odgovaraju sadržaju opere, tako da vjerujem da će se mnogi u publici naježiti pri susretu s ovim velikim djelom Igora Stravinskog. Ali muzički materijal, artikulacija i način sviranja vrlo su slični, tako da će glazbenici – nakon koncerta – prepoznati rukopis Stravinskog!   Za tu ste predstavu radili javnu audiciju za pjevače. Jeste li zadovoljni solistima koje ste odabrali, kao i onima koje ste regrutirali iz riječkog ansambla?  – Vrlo sam zadovoljan, posebno saznanjem da u ovoj zemlji ima toliko pjevača s vrlo dobrom školom, odličnim glasovima i visoke tehničke spremnosti. To posebno govorim za mlade pjevače, među kojima sam našao zaista izvrsnu podjelu. 

 Iskustvo i mladost pjevača


Govorite li o obje predstave koje ćete raditi narednih mjeseci u Rijeci?  – Da, napravili smo istovremeno audiciju i za roleu »Don Givanniju«. Što se »Oedipusa Rexa« tiče, podjela je – generacijski – mješovita: Kreonta će pjevati Giorgio Surian, Jokasta je Nataša Jović Trivić, Slavko Sekulić će biti Tirezijas, Marko Fortunato i Sebastjan Podbregar će alternirati u ulozi Oedipusa, a u alternaciji za ulogu Jokaste je i Ivana Srbljan. Dakle, maksimalno smo koristili soliste riječkog opernog ansambla, jer su to naprosto odlični pjevači za te uloge!   Mislim da će predstava biti odlična kombinacija iskustva i mladalačke energije.   Jeste li već dogovorili detalje rada s redateljem Christianom Romanowskim?  – Najvažnija stvar kod postavljanja opera je da dirigent i redatelj znaju svoje uloge; hoću reći da znaju u kojem je trenutku koji od njih »glavni«, a da istovremeno daju prostor jedan drugome za realizaciju umjetničkih ideja i zadataka. Još razgovaramo i dogovaramo se, ali mislim da smo na dobrom putu – gospodin Romanowski je vrlo iskusan umjetnik.   O »Don Giovanniju« kojeg ste već radili i čiju produkciju u svibnju prenosite na riječku scenu, već smo razgovarali – to će u svakom slučaju biti nestandardna predstava, ali glazbeno integralna i s mnogo mladi pjevača u podjeli!  – Što se suvremenosti u pristupu tiče, on se odnosi na snimanje radnje koja će se istovremeno i reproducirati na ekranu, ali sama scenografija je, rekao bih, tradicionalna – to će biti »pastiš« stilova, od renesanse do suvremenosti. Polazište predstave je redateljska ideja da grupa mladih priređuje zabavu u teatru, iznoseći iz fundusa rekvizitu, kostime i donoseći sve to na scenu. Dvije uloge pjevati će gosti iz Finske, koji su već radili u ovoj produkciju – oni su ne samo spretni u snimanju, već i odlični pjevači, tako da će biti oslonac produkcije.    Pred Vama je sljedećeg mjeseca još jedan koncert, koji se u Rijeci očekuje s najvećim nestrpljenjem – 21. ožujka biti će to solistički koncert Diane Haller, mlade mezzosopranistice koja u svijetu gradi zapaženu solističku karijeru. Poznajete li tu našu sugrađanku?  – Nismo se još osobno susreli, naši su kontakti za sada elektronske prirode, ali sam slušao njene snimke i ona je, moram reći, izvanredna pjevačica. Zajedno smo formirali program – ona je predložila arije koje bi željela pjevati, a ja orkestralne dijelove kakvi su uobičajeni na ovakvim koncertima. Iznimno se radujem da ju čujem uživo, jer snimke nikad ne daju potpun dojam. Puno očekujem od tog koncerta, jer njena karijera je zaista impresivna – malo je pjevačica koje su tako daleko došle u tako mladim godinama! 

 Korisne produkcije


Prošlog ste tjedna bili na premijeri komornog izdanja Bizetove »Carmen«, u kojoj su se našli samo solistički partovi četiriju glavnih likova. Što mislite o izvedbi i konceptu predstave?  – Općenito gledajući ovakve su produkcije vrlo korisne i rade ih sve opere u svijetu. Jednostavne i minimalističke produkcije velikih opernih djela s komornim orkestrom izvode se ne samo na matičnim scenama, već se vrlo često prikazuju izvan opernih kuća, po školama, povodom različitih događanja, ali i za ljude koji inače ne dolaze na operu a na ovaj način je mogu upoznati. Nekima će takav izbor najpoznatijih arija izgledati poput varijetea, ali mislim da treba probati različite stvari.    U ovakvom, laboratorijskom pristupu, u pravilu se izvode skraćene verzije opera, pa i po cijenu da neke stvari ne budu do kraja razumljive, što je u konačnici pristupačnije za mladu publiku od gledanja cjelovitog djela, ali nije uopće lako za pjevače. Oni nemaju vremena da se odmore između arija, sve je zgurano u malo vremena, a pritom moraju konzekventno provesti i scenski pokret. Zato i kažem da je ova riječka četvorka mladih solista napravila sjajan posao!   Što se scenskog pokreta tiče, kad se opredjeljujete za reducirana uprizorenja, i pokret mora biti reduciran i jasan, kako bi naznačio što se događa na sceni – pogotovo kad nemate titlove, a pretpostavka je da ne poznaju svi u publici ni jezik, ni fabulu. Stoga će nekim biti konfuzno što se događa, ali baš zato scenski pokret mora pokrenuti maštu gledatelja, a dramatika izvedbe dovesti do razmijevanja situacije.   U tradicionalnim produkcijama najčešće se scenu puni šarenim detaljima, bojama koje ne znače ništa i ne pridonose snazi muzičke izvedbe. Usporedio bih to sa skladanjem muzike u kojoj ima mnoštvo nota poput ornamenta, a nema suštine – prave skladbe imaju onoliko nota koliko je potrebno da se izrazi muzička misao.  

Trening za gudače


Govoreći o »mnoštvu nota«, asociralo me to na impresivni komad s kojim ste započeli koncertni program u srijedu – »Shaker Loops« Johna Adamsa.  – Riječ je o izvanrednom djelu i zasigurno jednom od najpopularnijih suvremenih komada posljednjih godina. Sviraju ga svi veliki orkestri, a pravi je trening za gudače! Traži kontrolu i koncentraciju pri izvedbi niza vrlo brzih pasaža, traje 25 minuta, pri čemu ne popušta pritisak gudala na žice, što znači da gudači moraju imati dobru tehniku, svirati opušteno a istovremeno održavati fokus na intenzitet izvedbe. Za dobru kondiciju, svaki bi gudački orkestar trebao svirati Adamsov »Shaker Loops« – barem jednom godišnje! 

  Inače, djelo spada u klasiku minimalističkog perioda, ta je muzika jako popularna i svira se na mnogim audicijama diljem svijeta. Dok svirate, nemate vremena uživati u toj glazbi, ali za publiku ona je vrlo uzbudljiva, prepuna energije, a istovremeno omamljujuće privlačna, poput kaleidoskopa – stalno se vrti u krug, ali i stvara nove slike od tisuća sitnih komadića. 


 Ove ste godine gost-dirigent riječke Opere i zbog toga ste često u našem gradu. Što se trenutno zbiva na drugim planovima Vaše karijere?  – U prvom redu, ja sam šef dirigent orkestra Jyväskylä Sinfonia – grad Jyväskylä je peti po veličini u Finskoj – tako da dio svog vremena posvećujem tom orkestru, ali radim i s drugim orkestrima u Finskoj – primjerice sa simfoničarima iz Lahtija, Sonderjylland simfonijskim orkestrom. Nedavno sam dirigirao Estonskim nacionalnim simfonijskim orkestrom, a iz Rijeke idem u Dansku. Dakle, vrlo često putujem i prilično sam zaposlen.  Razmišljate li o produženju suradnje s Rijekom u idućeoj sezoni?  – Razgovarali smo o tome. Rano je još da se išta sa sigurnošću kaže, ali za sada stvari dosta dobro teku i ako bi se posložile na obostrano zadovoljstvo – zašto ne?! Rado bih nastavio suradnju i sljedeće sezone.