Slavni dramatičar William Shakespeare preminuo je prije 400 godina u Stratfordu na Avonu, gradu u kojemu se i rodio i koji je svojim djelom zauvijek upisao u anale svjetske kulturne povijesti, a obljetnica smrti najpoznatijeg i najizvođenijeg svjetskog dramskog pisca cjelogodišnjim se kulturnim događanjima obilježava u Velikoj Britaniji, ali i diljem svijeta.

 Književnik, kazališni glumac i redatelj William Shakespeare, općenito smatran najvećim piscem engleskoga jezika, napisao je ukupno 38 drama, 154 soneta, dvije duge narativne poeme, te još ponešto stihova. Drame su mu prevedene na svaki veći živući jezik svijeta i izvođene više nego bilo kojeg drugog dramatičara.

 Rođen 1564. u Stratfordu na Avonu u obitelji uglednog i imućnog trgovca Johna Shakespearea i Mary Arden, Shakespeare je u razdoblju između 1585. i 1592. otišao u London, gdje je započeo uspješnu karijeru kao glumac, dramski pisac i suvlasnik kazališne trupe Lord Chamberlain’s Men, kasnije poznate kao King’s Men. U Stratford se, prema nekim podacima, vratio oko 1613., u dobi od 49 godina, gdje je tri godine kasnije, 23. travnja 1616., i umro.

Bogat program obilježavanja

 U povodu 400. obljetnice smrti velikoga barda, Shakespeareovo će se naslijeđe u Velikoj Britaniji slaviti nizom koordiniranih javnih nastupa, programa, izložbi i drugih kreativnih aktivnosti. Godinu 2016. Shakespeareu posvećuje gotovo svaka kazališta družina i kazalište u Velikoj Britaniji, uključujući londonski National Theatre i stratfordski Royal Shakespeare Company, piše britanski Guardian.

 Njihove će se interpretacije drama koje su obilježile svjetsko dramsko pismo i trajno utjecale na kazališne repertoare diljem svijeta kretati od odlučno tradicionalnih do posve nekonvencionalnih, poput one vodeće britanske klaunovske družine Spymonkeys iz Brightona, naslovljene “The Complete Deaths”, koja će svoju premijeru imati u svibnju na festivalu Brighton Festival, a dat će, “u interpretaciji četvero ozbiljnih, silovitih, pametno smiješnih klaunova” presjek svih 74 umiranja iz Shakespeareovih komada – od uboda nožem i trovanja, do gušenja ili nekog drugog oblika nasilja – a kao 75. smrt uključeno je i gnječenje muhe u “Titu Androniku”.

 Bit će i puno modernih “obrada” u kojima će Shakespeareovi kraljevi Henrik IV, V i VI, Richard II i III, dobiti suvremena obličja koja će se pored pitanja moći i politike srednjovjekovne Engleske baviti i njezinom ulogom na današnjoj globalnoj pozornici.

 ”Obrađivanje” Shakespearea trenutno je moderno i u književnosti, a trendu se priključila i kanadska spisateljica Margaret Atwood, koja trenutno piše svoju inačicu “Oluje”.

 ”Olujom” je inspirirana i predstava “Amaluna” kanadskog Cirque du Soleila gdje Prosper poprima lik žene, čije je gostovanje u Royal Albert Hallu u Londonu od siječnja do ožujka otvorilo obljetničku godinu. Australski Malthouse Theatre gostovat će u lipnju u londonskom Barbicanu s predstavom “The Shadow King”, koja priču o kralju Learu prebacuje u australsku pustaru, a brojne inscenacije uključuju i produkciju kazališta Schaubuhne Berlin “Ophelias Zimmer”, koja gostuje u Londonu u svibnju, u kojoj je Ofelija glavni lik.

 Na sam obljetnički vikend, 23. i 24. travnja, londonski Shakespeare’s Globe vraća se s prve svjetske turneje u povijesti toga kazališta, tijekom koje je tragediju danskoga kraljevića “Hamleta” kroz dvije godine odigralo u gotovo svakoj zemlji svijeta, uključujući, u lipnju 2014., i Hrvatsku, oduševivši publiku Zagrebačkog kazališta mladih (ZKM).

Shakespeare na filmu i u knjizi

 Globe će 400. obljetnicu Shakespeareove smrti obilježiti zanimljivim filmskim projektom koji će prostor South Banka uz rijeku Temzu, oko četiri kilometra između Westminster Bridgea i London Bridgea, pretvoriti u golemo pop-up kino na otvorenome, gdje će se na 37 filmskih platna prikazivati 37 desetminutnih filmova, po jedan za svaku od bardovih drama.

 Projekcije će biti kronološki postavljene – onim redosljedom kojim su drame pisane te će, u vikendu 23. i 24. travnja biti uzastopno prikazivane, a da bi se pogledala čitava zbirka bit će potrebno odvojiti više od šest sati.

 U filmovima će se koristiti arhivski materijali, animacija i dokumentarni elementi, a snimaju se na lokacijama iz drama: “Hamlet” u Elsinoru u Danskoj, “Kleopatra” ispred egipatskih piramida, a “Romeo i Julija” u Veroni, iako je gotovo sigurno da sam Shakespeare tamo nikada nije stupio nogom, te da vjerojatno nikada nije napustio Englesku.

 U godini u kojoj svijet obilježava 400. obljetnicu smrti Williama Shakespearea, Hrvatskog narodno kazalište (HNK) Zagreb premijerno je u ožujku postavilo balet “Romeo i Julija” Sergeja Prokofjeva čiju koreografiju potpisuje slavni francuski koreograf Patrice Bart.

 Obilježavanju se pridružio i istaknuti grafički dizajner Mirko Ilić, koji je u New Yorku objavio knjigu “Presenting Shakespeare”, koja donosi 1100 plakata za predstave nastale po djelima Williama Shakespearea iz čitavog svijeta – plakati su prikupljeni iz čak 56 zemalja, a među njima je jako puno radova iz Hrvatske, među kojima djela Vanje Cuculića i Ivana Picelja.

Potpisujem ja, William Shakespeare

 Poznato je da je za Shakespeareom ostalo malo izvornih dokumentarnih tragova o njegovu životu i djelu – gotovo ni o jednom se drugom piscu ne zna tako malo kao o Williamu Shakespeareu.

 Tekstovi drama bez kojih je danas nezamisliv kazališni repertoar očuvani su isključivo zahvaljujući njegovim prijateljima i kolegama glumcima, koji su se sjetili prikupiti i sačuvati svaki komadić papira koji su uspjeli pronaći – skice drama, gotove scenarije, nažvrljane glumačke uloge, te još 17 drama čija je jedina verzija sadržana u zbirci nazvanoj “First Folio” (Prvi svezak), objavljenoj 1623., sedam godina nakon Shakespeareove smrti.

 Veći dio do danas očuvanih primjeraka toga izuzetno bitnoga izdanja, jedinog pouzdanog izvora za čak dvadesetak Shakespeareovih drama, predstavljen je javnosti na izložbi koju su zajednički u Somerset Houseu u Londonu organizirali britanski Državni arhiv i King’s College London.

 Izložba “By me, William Shakespeare” (Potpisujem ja, William Shakespeare), otvorena početkom veljače, do konca svibnja nudi jedinstven uvid u najdragocjenije sačuvane dokumente vezane uz velikoga pisca, uključujući i četiri od njegovih šest poznatih vlastoručnih potpisa, svih međusobno barem malo različitih.

 Tu je i Shakespeareova oporuka, te sudska dokumentacija vezana uz smionu odluku demontaže i selidbe čitavog kazališta sa sjeverne na južnu stranu Temze, popularni South Bank, nedaleko mjesta gdje se nalazi današnji The Globe.

Veze sa Stratfordom

 Iako je opća percepcija da je Shakespeare svojem rodnom gradu i obitelji okrenuo leđa kako bi čitav život proživio u Londonu, da bi se u Stratford vratio samo kako bi umro, grad u u britanskoj grofoviji Warwickshire koji je upravo Shakespeare ucrtao u kartu svijeta ne odustaje lako od svojeg najpoznatijeg žitelja, tvrdeći kako bez Stratforda, koji ga je obrazovao i odgojio, ne bi bilo ni Shakespearea.

 Zahvaljujući 1,4 milijuna funta sredstava iz fonda državne lutrije za očuvanje nacionalne baštine Heritage Lottery Fund (HLF), grad Stratford započeo je obnovu zgrade iz 1420. u kojoj je Shakespeare išao u školu, gdje je, koliko se zna, učio latinski, čitao Ovidija, Cicerona, Virgilija, Plauta i Terencija, te gdje je gledao prve kazališne izvedbe.

 Nadalje, u Stratfordu je Shakespeare sagradio “New Place” (Novo mjesto), najveću kuću u mjestu, s velikim glavnim salonom i galerijom te više od 20 soba i deset kamina, gdje je, prema literarnoj legendi, umro na Jurjevo, 23. travnja 1616. – na datum kada je 52 godine ranije najvjerojatnije i rođen – poznat je podatak da je 26. travnja kršten.

 Unatoč tome, mnogi Shakespearea smatraju “istinskim Londoncem”, pa je Stratford odlučio godinu 2016. provesti nastojeći promijeniti tu percepciju.

 ”Šira javnost i akademska zajednica uporno podcjenjuju važnost Stratforda za Shakespearea. Godinu ćemo provesti ukazujući na važnost Shakespearea, ‘Čovjeka iz Stratforda’, i na činjenicu da bez Stratforda, ne bi bilo ni Shakespearea”, kazao je za Guardian Paul Edmondson iz Shakespeare Birthplace Trusta, zaklade koja je vlasnik zemljišta na kojemu je kuća stajala.

 Shakespeareova kuća je srušena prije 300-tinjak godina, a građevinu koja ju je naslijedila, u koju je vjerojatno bilo ugrađeno dosta materijala iz originalne kuće, sravnio je sa zemljom 1759. razdraženi svećenik Francis Gastrell, uslijed spora oko poreza. Gastrell je ranije, iznerviran turistima koji su mu uporno navirivali u vrt, već bio srušio Shakespeareovu murvu, ispod koje je, prema predaji, veliki bard volio sjediti i pisati.

 Jaz u stratfordskom uličnom krajobrazu nikada nije ispunjen, a u studenome 2015. konačno su urodila plodom petogodišnja arheološka iskapanja Centra za arheologiju Sveučilišta Staffordshire: pronađeni su ostaci Shakespeareove originalne kuhinje, uključujući ognjište i rupu koja je služila kao smočnica, komadi tanjura, šalica i drugih kuhinjskih pomagala.

 Otkriće će biti izloženo javnosti na samu obljetnicu smrti, zajedno s obilježenim temeljima kuće i obnovljenim Shakespeareovim vrtom.

 Shakespeare je umro kao imućan čovjek, a nadživjele su ga supruga Anne, te kćeri Judith i, starija, Susanna, koja je naslijedila veći dio njegove imovine, uključujući kuću. Pokopan je u crkvi Svetog trojstva u Stratfordu na Avonu, u grobu čija jednostavna kamena nadgrobna ploča nosi inskripciju koja u stihovima proklinje onoga tko mu se usudi “prebirati po kostima”.

  To ipak, kako se čini, nije spriječilo pljačkaše grobova u 18. stoljeću da oskvrnu njegov grob i, kako tvrdi najnovije arheološko istraživanje grobnice, odnesu lubanju najvećega barda u povijesti svjetskoga dramskoga pisma: Guardian prenosi kako, prema dokumentarcu snimljenom za britanski Channel 4, radarski snimak groba ukazuje na mogućnost da glava nedostaje, što potvrđuje priču prvi puta objavljenu u časopisu Argosy davne 1897., u kojoj se tvrdilo da je Shakespeareova lubanja nestala iz groba još 1794.