U obrani kulture

Susret Piera Dorflesa i Mani Gotovac: Kritika je ključni nedostatak društva

Kim Cuculić

Piero Dorfles i Mani Gotovac međusobno su razmjenjivali pitanja, pokušavajući dati odgovore na teme kao što su »visoka« i »niska« kultura, odnos novca i kulture, uloga intelektualaca u današnjem društvu, utjecaj medija i novih tehnologija, demokracija...



RIJEKA » Dani talijanske kulture i talijanskog jezika u Rijeci ugostili su talijanskog novinara i kritičara Piera Dorflesa te teatrologinju i spisateljicu Mani Gotovac. Tema njihova susreta bila su promišljanja o talijanskoj i hrvatskoj kulturnoj sceni, a povod za razgovor je i Dorflesova knjiga »Povratak dinosaurusa. U obrani kulture«.


Piero Dorfles i Mani Gotovac međusobno su razmjenjivali pitanja, pokušavajući dati odgovore na teme kao što su »visoka« i »niska« kultura, odnos novca i kulture, uloga intelektualaca u današnjem društvu, utjecaj medija i novih tehnologija, demokracija… 


  Ples na žici


Mani Gotovac kazala je da cijeli život pokušava uspostaviti krhki most između elitne kulture i one koja bi bila bliska i ljudima koji nisu toliko informirani kao intelektualne elite. Te svoje pokušaje opisala je kao ples na žici, u kojemu su promašaji redoviti, ali ima i trenutaka uspjeha. Govoreći o Dorflesovoj knjizi, Gotovac se osvrnula na njegov pojam »dolaritis«, što bi bila bolest izazvana dolarima, odnosno novcem. 


   Kako je objasnio Dorfles, bolest korištenja novca vrlo je zarazna i teško joj se može odoljeti, međutim novac je potreban i da bi se razvijala kultura. Piero Dorfles smatra i da je potrebno naći srednji put između »visoke« i »niske« kulture, a osvrnuo se i na komercijalizaciju kulture u Italiji, kao i na televizijske reklame koje nas »kupuju« i zbog kojih postajemo roba. Vezano uz to ukazao je na potrebu razvijanja kritičkoga duha kako bi se nešto promijenilo. Dorfles je kritički progovorio i o intelektualcima, koji se najčešće kreću u zatvorenim krugovima i teško se otvaraju prema javnosti.   

Etičko pitanje




Mani Gotovac nadovezala se na to, rekavši da se mnogi intelektualci u Hrvatskoj s prezirom odnose prema televiziji kao središnjem mediju i ne žele sudjelovati u raspravama, što je već etičko pitanje. Gotovac je zaključila da je kritika ključni nedostatak našega društva, ne samo na društvenoj nego i na razini kulture. 


   U nastavku svoga izlaganja ona se dotaknula i pojma barbarizma, odnosno neofeudalizma i novog srednjovjekovlja prema kojemu ide svijet, postavljajući pitanje što bi se vezano uz to moglo učiniti iz pozicije kulture. Piero Dorfles progovorio je i o novim tehnologijama, izrazivši mišljenje da možemo odbaciti svu tehnologiju koja nam više nije potrebna, poput starih telefona, ali ne i knjige u kojima je ostavljen trag pisanja, kao što je primjerice »Zločin i kazna« Dostojevskog. 


   Dorfles se kritički osvrnuo i na modernizacije klasika u kazalištu s ciljem aktualizacije, što i nije uvijek najsretnije. Mani Gotovac replicirala mu je da je kazalište umjetnost koja se događa danas i ovdje, a ukazala je i na razliku između istraživačkog i tradicionalnog teatra. Piero Dorfles govorio je o potrebi da se kulturom sačuva ovaj svijet, a istodobno je postavio pitanje je li utopija da se kulturom doista nešto može sačuvati? Mani Gotovac zaključila je da su bitna pitanja vezana uz duhovno, a ne materijalno, dok je spašavanje kulture opisala kao borbu manjine protiv većine.