Satirički lutkarski šou »Spitting Image« trebao bi se vratiti na male ekrane 23 godine od posljednjeg prikazivanja. Prema pisanju BBC-a, nove epizode ove komedije – koju je sukreator Roger Law opisao kao »satiru javnog servisa« – između ostalih uključivale bi Donalda Trumpa i Vladimira Putina. Među likovima će biti i Meghan Markle i princ Harry. Za razliku od vrhunca 1980-ih, Law je rekao da se nova serija neće usredotočiti na »niže razine britanske politike«. Dodao je i da su producenti emisije u pregovorima s američkim mrežama o prikazivanju serijala široj svjetskoj publici.
Kad je riječ o Trumpu, Law ističe da je on satira sam po sebi, a da lutke u satiričkom prikazu mogu ići mnogo dalje od glumaca. Emitiran na ITV-u od 1984. do 1996. godine, ovaj često kontroverzni program parodirao je političke lidere, poznate ličnosti i kraljevske obitelji. Po završetku serijala, Law je radio kao vrsni umjetnik, a 2018. donirao je cjelokupnu kolekciju »Spitting Image« Sveučilištu Cambridge. Arhiv koji se nalazi u sveučilišnoj knjižnici sadrži originalne skripte, lutkarske kalupe, crteže i snimke. Ovaj anarhistički šou stvorili su karikaturisti Peter Fluck, Roger Law i Martin Lambie-Nairn.
Na svom vrhuncu serijal je svakog tjedna privlačio 15 milijuna gledatelja, a bio je nominiran za devet televizijskih nagrada BAFTA (osvojene dvije) i nagrađen je Emmyjima. »Spitting Image« parodirao je Margaret Thatcher, Johna Majora, Ronalda Reagana… Ovih dana u Guardianu je objavljen članak pod naslovom »Spitting Image vraća se za naša kaotična vremena«.
Kad je riječ o »izvozu« ovog serijala globalnoj publici, Roger Law rekao je: »Istina je da Britanija ima posebnu tradiciju karikature i satire, ali mislim da je publika širom svijeta dovoljno sofisticirana da u njima uživa. I u današnje vrijeme suvremenih tehnologija lutkarstvo još uvijek zauzima posebno mjesto, donoseći neku vrstu nasilja, realnosti i energije na ekrane. Sigurno ste bili u kinu da biste pogledali filmove u kojima se puca i dosadili su vam. Ali, ne postoji ništa poput lutke koja udara drugu lutku.«
Na meti »Spitting Imagea« često se nalazila bivša britanska premijerka Margaret Thatcher, koju su primjerice filmaši i glazbenici upotrebljavali kao najčešće negativnu metaforu za opisivanje svega što je obilježilo njezino doba. Tačerizam je vjerojatno pojam po kojem će osamdesete godine prošlog stoljeća jednog dana biti najviše upamćene.
Kako u tekstu koji je objavio Poslovni dnevnik piše Ivica Profaca, Margaret Thatcher nikad nije bila velika obožavateljica umjetničke zajednice, smatrajući da i oni moraju »izaći na tržište«, a jedna od njezinih slavnijih izjava je ona da »ne postoji nešto kao društvo«.
– I društvo joj je odgovorilo – piše Profaca. U kazalištu su je uspoređivali s Hitlerom i prosvjedovali protiv rezanja proračuna, na televiziji je išla briljantna satirična serija »Spitting Image« u kojoj je lutka Margaret Thatcher u muškom odijelu bila konstanta. No najveći »doprinos« stigao je kroz film. Nakon kriznih 70-ih, osamdesete su donijele cijeli novi val niskobudžetnih gorko-humornih filmova. Pojavile su se nove redateljske zvijezde Stephen Frears, Mike Leigh, Ken Loach, Peter Greenaway, David Leland i mnogi drugi, a njihovi filmovi požnjeli su međunarodnu slavu kakvu britanski film nije imao još od vremena Ealing studija.
Autor knjige »Fires Were Started: British Cinema and Thatcherism« Lester Friedman kaže da su Frearsova »Moja divna praonica« i »Sammy i Rosie se tucaju« bili mnogo izravniji napadi na tačerizam nego što su ga ikad izveli njezini politički protivnici. No i mnogi drugi su upozoravali na to da se tačerovska Engleska pretvorila u negativnu utopiju… Niz ne može biti konačan bez serije filmova iz Irske ili o Irskoj, koja je u vremenima baruničine vladavine prolazila kroz najžešće sukobe. »U ime oca«, »Plačljiva igra«, »Vjetar koji njiše ječam« možda su najbolji primjeri, ali ništa manje o Margaret Thatcher ne govori ni »Glad« o legendarnom i tragičnom štrajku glađu Bobbyja Sandsa.
Ironično je da su britanski filmaši toga doba uspjeli preživjeti tako što su se prilagodili sustavu koji je sama premijerka stvorila: morali su bez ikakve potpore sami skupiti novac za svoje filmove…
Prije nekoliko godina na filmskom festivalu u Torinu bivši član Monty Pythona Michael Palin priznao je da su u 1980-ima uživali u osjećaju potpune kreativne slobode, »inspirirane dubokom mržnjom prema gospođi Thatcher« – napisao je Profaca.
Era tačerizma bila je inspirativna i za glazbu. Matthew Horton, kritičar New Musical Expressa, kazao je da je vladavina Margaret Thatcher glazbi donijela isto što i filmu: veliku umjetnost u neprijateljskom okruženju. Među prvima je svoj doprinos dala grupa Specials, koja se poigrala s »Maggie’s Farm« Boba Dylana i pretvorila je u krik protiv sve glasnijeg rasizma, a već u kolovozu 1980. The Beat su je pozvali na ostavku u »Stand Down Margaret«. Kako podsjeća Profaca, jedini koji je premijerku branio bio je elektroničar Gary Numan, no njegov pokušaj steriliziranja scene brzo je ugušen s »(We Don’t Need This) Fascist Groove Thang« Heaven 17.
Glazbenici su se efikasno uključili i u politiku: Paul Weller iz Style Council i Billy Bragg su uz podršku laburističkog lidera Neila Kinnocka pokrenuli političko-kulturnu organizaciju Red Wedge, pod čijim je okriljem nastala gomila glazbe i drugih umjetničkih djela. Thatchericom se bavio i Elvis Costello, a najoštriji je bio Morrissey s »Margaret On The Guillotine«. Postpunkeri Crass posvetili su premijerki i njezinoj ratnoj pustolovini na Falklandima cijeli album »Sheep Farming in The Falklands«. Na borbu su pozivali i Dub Syndicate s »No Alternative But To Fight«.
Povratak »Spitting Image« na televizijske ekrane poticaj je na razmišljanje koliko je danas politička satira živa i koliko je kritika svjetskih vođa i drugih anomalija u društvu prisutna u umjetnosti i medijima. Kao dobar domaći primjer navest ćemo karikaturista 24 sata Nika Titanika, koji na stranicama ovog dnevnog lista svakodnevno ispisuje svojevrsnu kroniku hrvatske gluposti, uključujući i satiričke komentare na domaće političare i političarke, gradonačelnike, estradnjake i druge protagoniste hrvatskog »Spitting Imagea«.
