Art-kino Croatia

Slobodan Šijan “porinuo” knjižnicu

Davor Mandić

Snimio Sergej DRECHSLER

Snimio Sergej DRECHSLER

Filmskim fanovima sada je dostupna i knjižnica koja zasad broji 700-tinjak naslova, 500 časopisa te zbirku od 600 DVD-a



RIJEKA Art-kino »Croatia« od sinoć i službeno ima svoju Knjižnicu. Porinuo ju je filmaški »kapitalac« Slobodan Šijan, koji u Rijeku nije došao govoriti o svojim kultnim filmovima »Ko to tamo peva«, »Maratonci trče počasni krug« ili »Davitelj protiv davitelja«, već o svojim knjigama »Kino Tom« i »Filmus: Priče o filmu«. Kao nastavak tom antietablirajućem kontekstu poslužila je i naknadna projekcija Šijanovih eksperimentalnih filmova, u kojima su naznake njegove sasvim druge, paralelne karijere, one likovnog umjetnika. Dapače, akademskog.


No valjalo je Knjižnicu i otvoriti, pa su prije razgovara sa Šijanom to učinili ravnateljica Art-kina Slobodanka Mišković i pročelnik Odjela za kulturu Ivan Šarar. Knjižnica zasad broji 700-tinjak knjižnih naslova, 500 časopisa te zbirku od 600 DVD-a suvremenih i klasičnih filmskih naslova, a tu je i mali tablet-uređaj na kojem se mogu pogledati filmovi o Rijeci i oni riječkih autora. Mišković je upravo tim autorima uputila posebnu zahvalu, zato što su pripomogli u nastojanju da Art-kino postane filmski dnevni boravak Rijeke.


Esej prerastao u knjigu


Šarar je podsjetio da je Art-kino u prošloj godini isporučilo barem tri radosti: postalo je Europsko kino mjeseca, pa se otvorilo Mini art-kino, da bi godinu zaključilo s 40.000 posjetitelja.




Sa Slobodanom Šijanom u nastavku je razgovarao Petar Milat iz Multimedijalnog instituta, predstavivši Šijana kao autora koji je za mnoge određujući kad promišljaju film. Zanimalo ga je zašto piše knjige, na što je Šijan odgovorio da piše za svoju dušu, ne misleći o efektu koji će eventualno postići. »Kino Tom« nastala je nakon smrti Toma Gotovca, a počela je kao naručeni esej, no esej je rastao i narastao do knjige kao posvete autoru kojeg je većina percipirala kao performera, ali je ostavio i važnog traga na nekolicini filmaša.


»Filmus« je pak posveta velikim filmskim stvaraocima koji su obilježili Šijanov život: Bošku Tokinu, Dušanu Makavejevu, Aleksandru Petroviću, Živojinu Pavloviću i drugima.


Razgovor, naravno, nije mogao ostati samo u domeni knjiga, već je meandrirao raznim segmentima filmskog i društvenog života bivše Jugoslavije i današanjeg »regiona«, pa je Šijan utvrdio da se socijalni aspekt filmskog druženja promijenio, jer danas su filmovi puno dostupniji.– Možda to jest loše za industriju, ali nije loše za film. Svojedobno sam se žalio da je piraterija kriva da nema para od filma, a onda mi je jedan redatelj rekao da je sva sreća što postoje pirati, jer tko bi gledao naše filmove – rekao je Šijan.

Naši i američki studenti


U posljednjih 30 godina snimio je samo tri filma, no kaže da je stalno prisutan na natječajima, ali da ne dobiva prolaz. Za to ne krivi komisije jer u njima – kaže – nekad sjede genijalni ljudi, pa skromno zaključuje da je možda stvar u njemu. No radi Šijan i kao predavač, i to diljem svijeta, pa kaže da je razlika među studentima kod nas i u Americi velika.


– Tamo studentu daš primjedbe na scenarij i eto njega sutra s izmjenama, i tako opet prekosutra, a kod nas mu daš primjedbe i nema njega mjesec dana – zaključio je duhoviti Šijan prije nekoliko stidljivih pitanja iz publike, koja je u Art-kino došla u priličnom broju.