Knjiga s ključevima

Roman Franje Deranje “Ponoćni carpaccio”: Otključavanje ratne i poratne zbilje

Dragutin ROSANDIĆ

Opredijelivši se za roman s ključe(vi)m(a),Deranja je usmjerio svoj pripovjedački instrumentarij zahtjevima te pripovjedne vrste. Roman »Ponoćni carpaccio« posvjedočio jeautorovo posebno mjesto u suvremenoj hrvatskoj prozi, osobito u kontekstu ratne proze



Novi roman Franje Deranje pod naslovom »Ponoćni carpaccio« (Glosa, Rijeka, 2016) svjedoči iznimnu stvaralačku plodnost: u vremenskom rasponu od 2006. godine do pojave ovoga romana objavio je deset naslova različitih proznih vrsta. »Ponoćni carpaccio« – roman s ključe(vi)m(a) – manje je zastupljena romaneskna vrsta u korpusu hrvatske književnosti koji obuhvaća različite romaneskne vrste – od povijesnog, socijalnog, psihološkog do esejističkog romana. Roman s ključevima prikazuje stvarne ličnosti i događaje i zadržava određeni stupanj diskrecije u karakterizaciji njihove osobnosti.


Opredijelivši se za roman s ključe(vi)m(a), Deranja je usmjerio svoj pripovjedački instrumentarij zahtjevima te pripovjedne vrste. Autorov stvaralački suputnik – pisac pogovora Zoran Kršul – propituje egzistencijalno utemeljenje romanesknoga zbivanja, autorovu pripovjedačku tehniku s razgranatim instrumentarijem u oblikovanju romanesknog teksta, posebno postupke u karakterizaciji likova.


Mozaična kompozicija


U mozaičnoj kompoziciji od 45 podnaslova autor rastvara široke tematsko-motivske prostore suvremene hrvatske društvene i političke zbilje s ishodištem u ratnoj zbilji 1990-ih godina. Naslovi pojedinih proznih cjelina najavljuju tematsko-motivske odrednice, događaje i ličnosti u koje se, u skladu s romanesknom vrstom – romanu s ključevima – uključuju diskurzivne dionice-digresije koje prate romaneskna zbivanja. Ishodište romanesknog zbivanja sadržano je u životnoj priči jedne babe, babice, ispričane kroz zbivanja povezana uz nju i njezina unuka, Velimira-Veljka. Riječ je o babici (primalji) Stani koja je iz rodnoga Primorja otišla u selo Miljevce, nedaleko od Rume, i u starosti se vratila u Primorje. Unuk Veljko uključuje se u ratna zbivanja u Hrvatskoj i bljeskovi sjećanja vraćaju ga u Srijem dok leži u rovu, držeći pušku na gotovs.




Tako se, već u uvodnoj sekvenci romana najavljuje društveno-povijesno-ratni kontekst u kojem se predstavljaju protagonisti romana, njihove intimne životne priče. Središnje mjesto zauzima životna priča Velimira Veljka Markelina, unuka babice Stane, ratnika s dijagnozom posttraumatskog stresa, diplomiranog povjesničara umjetnosti, u koju se uključuje njegov prijateljski krug, ratni drugovi sa svojim intimnim biografijama i ratnim traumama, te razgranatim tematsko-motivskim kontekstom i usklađenim stilskim instrumentarijem koji obuhvaća klasične narativne tehnike te izdiferencirane diskurzivne pasaže iz različitih područja znanosti, filozofije i umjetnosti.


Psihološka karakterizacija


Životne priče protagonista romana popraćene su diskurzivnim dionicama koje obuhvaćaju sadržaje o umjetnosti, filozofiji, politici, religiji, gospodarstvu, sociologiji. Diskurzivna pratnja povezuje se uz pojedine događaje, likove, životne situacije. U romaneskni (pripovjedni) tekst uključuju se komentari iz različitih područja znanosti u fusnotama, biografskim sekvencama. Tako se, primjerice, na stranicama romana pojavljuju bio-bibliografski podaci o pojedinim ličnostima iz različitih znanstvenih disciplina: filozofije, psihologije, sociologije, religije, politologije. Kao suputnici romanesknim likovima pojavljuju se imena znanstvenika, umjetnika, političara, književnika koji se svojim idejama uključuju u romaneskno zbivanje. Tako se u romanu pojavljuju Milorad Stojević, Rudi Supek, Predrag Matvejević, Slavenka Drakulić, Mile Bogović, Ljuba Tadić i drugi.


Rastvaranjem tematskog sloja pojavljuju se u romanu razgranati motivski pasaži o ratu, zatočeništvu, stradanju, mučenju, prijateljstvu, druženju, obitelji. To tematsko-motivsko raslojavanje povezuje se uz intimne biografije pojedinih likova te društveno-povijesne (ratne i poratne) okolnosti u kojima se ti likovi oživotvoruju. Posebna autorova pozornost usmjerena je na psihološku karakterizaciju likova – otkrivanje njihovih proživljavanja, intimnih ispovijedanja i egzistencijalnih određenja.


Razgranatim pripovjedačkim tehnikama: opisima, narativnim dionicama, dijalozima, unutarnjim monolozima i refleksijama likovi su oživotvoreni u različitim životnim situacijama. Posebnu pozornost privlače unutarnji monolozi te kraći psihologijski i filozofski traktati koji predstavljaju diskurzivni oblik romanesknog iskaza. U karakterizaciji likova izmjenjuju se različite pripovjedne forme – različite pripovjedne tehnike – od opisa, narativnih dionica do dijaloga i monologa.


Roman »Ponoćni carpaccio« posvjedočio je autorovo posebno mjesto u suvremenoj hrvatskoj prozi, osobito u kontekstu ratne proze. Svojom formom – kao roman s ključe(vi)m(a) – zauzima posebno mjesto u suvremenoj hrvatskoj prozi.