Živite u gradu na hrvatskoj obali. Ljeto je. Ujutro se probudite i odmah vas, već na jutarnjoj kavi, osim meteoalarma koji je i mediteransku baku natjerao da otvori prozor i traži malo propuha, dočeka žamor i graja turista. Odlazite na posao, ako ga imate, jer godišnji odmor, onaj koji ste iskoristili prije tjedana dana, bio je pretprošle godine. Ali nema veze, doći će to popodne, pa ćete skupiti ono malo entuzijazma i možda nakon posla umočiti gljivice u more na nekoj od skrivenih plaža koje znaju samo one lokalne bake, eno ih, toliko je vruće da sjede na hladnom kamenu. Obodreni osvježenjem priuštit ćete si i neku večeru na žlicu, luksuznu paštetu od 10 kuna, i onda, punog trbuha straha od vrućine koja u stanu otapa novi kreč iz 1996. godine sa zidova odlučiti između nebrojenih programa u Kulturnom ljetu u…

Ove tri točke ovdje, kao i većina teksta, vrijede za svaki primorski grad u Hrvatskoj, a i za dobar dio malo većih općina. Dojma smo, ne i za Rijeku.

Grad u kojem Turistička zajednica uzima kolektivni godišnji odmor kad živa u termometru prijeđe 25, uporno se, iz godine u godinu, koliko nama pamćenje seže, ponaša kao da je na kontinentu. I svi nekako igraju tu igru; oni koji bi trebali osmišljavati programe, kao i oni koji bi ih trebali pohoditi. No dvije i pol su činjenice ove godine ipak malo izmijenile sliku grada koji, istina, i nije tipičan primorski grad, koji dakle nema obalnu šetnicu načičkanu palmama (nego parkiralište), ali ima propala industrijska postrojenja na najatraktivnijim mjestima na obali i čija glavna pješačka ulica (Korzo) nema pojma da je na moru.

Rakija i ribarska noć

Prva i najvažnija činjenica jest činjenica Europske prijestolnice kulture, koja nas čeka tu iza vrata, za koji mjesec. Očekivali smo možda da će u Rijeci 2020, tvrtki koja je zadužena za provedbu te velike i važne priče, prepoznati ljetnu kulturnu »rupu« i raditi na, kako ono rekoše, reinventiranju grada kroz kulturu, no oni su, čini se, sve karte stavili na 2020. godinu. Dobro, valja nam vidjeti onda još samo hoće li sve to i ostati u 2020., kao karavana koja je došla i prošla, ili ćemo ipak moći govoriti o nekom nasljeđu, pa možda i, nedajbože, o novoj ljetnoj kulturnoj paradigmi.

Druga činjenica je vezana za ljude koji ipak mahom, u sve većim količinama, i ljeti ostaju u gradu. Vjerojatni je razlog besparica, ali primijetiti se dade da ljudi, za razliku od prijašnjih godina, ipak ima nešto više. Spomenutih pola razloga svodi se na ono nešto turista koji ipak ne izgledaju kao da ih je GPS odveo na krivu rijeku, već kao netko tko bi doista htio provesti barem dio svog godišnjeg odmora u gradu na Rječini.

E što onda njima ostaje vidjeti u Rijeci, zajedno s nama ostalim smrtnicima, a da nije rezultat posve privatnih inicijativa ili pak skromnog redovnog programa nekih gradskih ustanova u kulturi? To je doista pitanje, ne nudimo (još) odgovor.

Oni koje smo kontaktirali oko cijelog ovog slučaja, a koje smatramo odgovornima za ponudu kulturnih događanja, ili su nas ignorirali, ili pak pokušali uvjeriti da sve potpuno pogrešno vidimo, pa onda, eto, ostavljamo mogućnost da smo u zabludi i da sve zapravo pršti od kulturnih programa, ali da su nama sposobnosti percepcije sužene. Kako bilo, na nama je da iznesemo što smo prikupili, a na čitatelju je da zaključi što može.

U Gradu Rijeci, kamo su nas iz Rijeke 2020. preusmjerili s pitanjem što je Rijeka 2020. učinila za kulturno ljeto u Rijeci ove godine, kažu da se iz njihova popisa, koji su nam poslali, može vidjeti da ljeto u Rijeci nudi brojna različita događanja.

– Organizatori manifestacija su različiti, a manifestacije su dobro posjećene. U konačnici, to što manifestacije nisu okupljene pod nazivom Kulturno ljeto u Rijeci, ne znači da ih nema. Grad Rijeka je u suradnji s Turističkom zajednicom grada Rijeke većem dijelu niženavedenih manifestacija dao potporu kroz ustupanje javnih površina bez naknade, organizacijskom podrškom, osiguranjem logistike, dodatnim čišćenjem prostora na kojima se odvijaju manifestacije i slično. Dakle, riječ je o suradnji javnog i privatnog sektora kroz koju nastaje zanimljiv ljetni program – kažu u Gradu Rijeci, dodajući da se ljetni program posljednjih godina s gradskih trgova i ulica proširio i na gradske plaže.

I doista, moramo to priznati, popis koji su nam poslali iz Grada Rijeke doista izgleda impresivno – prostire se na 17 stranica dokumenta koji nabraja razna kulturna događanja.

Pa što se to s nama događa ako u gradu ima toliko toga, a mi ništa ne vidimo? Eh, problem nastupa kad se popis pročita, pa se u njemu pronađe kulturna manifestacija Đir po Starom gradu – rakija to go, ili Aperol spritz party, nastup Trija Pešekani, Gastro ribarska noć… I nije da zločesto tražimo rijetke programe koji samo u ludim snovima odgovornih mogu biti smatrani predmetom ovoga teksta, već je to većina ponuđenih programa.

Empeduja punk festival

Kantrida FKK 2020.

A kada to nisu, kada dakle ulaze u korpus onoga što bismo bez ozbiljnog natezanja koncepta mogli proglasiti kulturnim programima, onda pak dolazimo do drugog, možda i ozbiljnijeg problema, koji nas podsjeća na jedan sličan davnašnji zagrebački slučaj. Prije nešto manje od deset godina Zagreb je pokušao imati svoje Kulturno ljeto. Kažemo pokušao, jer novac je, nemali, za manifestaciju određen, no kad je do realizacije trebalo doći, malo pomnijim novinarsko-istraživačkim radom došlo se do jednostavnog zaključka da je novac potrošen na raznorazna nekorisna putovanja i reprezentaciju, a da je famozno Kulturno ljeto u Zagrebu bilo brošura s programom koji bi se u gradu i tako održao te da Grad Zagreb ama baš ničim tome nije pridonio, osim što je nesuvislo potrošio još malo javnog novca.

A zašto nas ovaj slučaj na to podsjeća, sadržano je u doista brojnim programima koji se događaju u riječkim beach barovima, ponajviše Pajolu Harisa Tančice i svim »prascima« Damira Čargonje Čarlija. Pa kad iz Grada Rijeke u tom njihovom famoznom kulturnom riječkom ljetu navode i Art kamp Empeduja, koji se događa u sklopu programa Kantrida FKK 2020., to nije samo smiješno (ili tužno) kao kad se među kulturne programe navodi Plivački maraton od Empeduje do Morskog prasca, nego je i licemjerno.

Naime kako nam to i sam Čarli potvrđuje, Kantrida FKK 2020., osim što je jedan od rijetkih, ako ne i jedini, osmišljeni ljetni kontinuirani (kroz srpanj i standardno opustjeli kolovoz) kulturni program u Rijeci, to je i program koji u potpunosti financira privatni sektor i koji je, vidi čuda, odbijen kao EPK-program.

– Sve programe financira moja tvrtka Novi turizam d.o.o., uz nesebičnu pomoć velikog broja volontera, od članova udruge Koga briga do običnih ljudi i umjetnika koje sam upoznao tijekom svog dugogodišnjeg rada u kulturi i prijatelji su mi, a koji su podržavajući ovaj koncept svjesni situacije i spremni doći i za manje honorare nego negdje drugdje. Sigurno ne smatram ovu situaciju najboljom za financiranje, jer smo dostigli neki maksimum svojih mogućnosti, a za kvalitetniju produkciju i veće programe trebala bi nam ipak pomoć koju ne dobivamo. I zato sam razočaran kako je Kantrida FKK 2020. prošao na nedavnom Natječaju tvrtke Rijeka 2020., to jest nije prošao – kaže Čarli i dalje pozivajući Rijeku 2020. na razgovor.

I pročelnik Odjela za kulturu Ivan Šarar, referirajući se na ljetne kulturne programe u Rijeci, spominje Kantridu FKK 2020., uz Ljeto na Gradini, Noći riječkih trgova i plaža, Ljeto u Starom gradu, Riječku zvečku, Sailor, Tobogan i Porto etno, Chagallovu izložbu, kako kaže Šarar, manifestacije koje Grad podržava financijski ili logistički.

Iako ne znamo kakva bi to bila podrška koju je dobila Kantrida FKK 2020., i opet postavljamo pitanje o kolovozu, tradicionalno opustjelom eminentno kulturnim programima. No lakše je, i oportunije, dakako, ljeto gledati u cjelini, pa se »izvlačiti« na nešto poluživoga srpnja.

Ivan Šarar

Što je s Riječkim ljetnim noćima

Tako je bilo i s Riječkim ljetnim noćima, koje su ipak popunjavale barem lipanj i dio srpnja svojim programima, a koje su ujedno zapošljavale resurse skupoga HNK-a Ivana pl. Zajca, koji je preko cijelog ljeta zatvoren. No Riječkih ljetnih noći ove godine nije bilo. Nije da smo ostali iznenađeni; o potrebi za RLJN-om govorilo se u raznim prigodama, pa i na okruglim stolovima, jer se uvijek postavljalo pitanje opravdanosti i troška, no ipak pitamo odgovorne zašto ih nema.

Budući da intendant »Zajca« Marin Blažević nije odgovorio na naš upit, utječemo se Šararovu odgovoru.

– HNK Ivana pl. Zajca trenutačno se priprema za 2020. godinu u kojoj će nositi značajan dio programa EPK-a i velik dio umjetničkih, produkcijskih i financijskih kapaciteta kazališta anagažiran je u tom smjeru. Činjenica da drugi organizatori u gradu pripremaju i provode zaista bogat ljetni program, kao i činjenica da smo financijski prenapregnuti zbog svih programa i investicija u kulturi, rezultirala je odlukom da se ove godine ne održe Riječke ljetne noći – kaže Šarar, i dalje nas zbunjujući »bogatim ljetnim programom«, no ostavljamo mogućnost da ne vidimo dobro.

No bez obzira na, kako kaže Šarar, zaposlenost »Zajca« u pogledu na 2020., isti taj »Zajc« ima i novaca i sape i resursa svih vrsta za čak tri vrlo elaborirana i zahtjevna programa u pulskoj Areni, okupljena pod nazivom Ljetna klasika.

Budući da gorespomenuti Blažević ne smatra da bi morao javno odgovoriti na ovo pitanje od javne relevantnosti, i opet se okrećemo Šararu.

– Što se tiče nastupa u Puli, u kontekstu razvoja HNK-a Ivana pl. Zajca i jačanja kulturnog utjecaja te ustanove, bilo bi šteta propustiti priliku za nastup na najatraktivnijoj open air pozornici u Hrvatskoj, ali i šire. Isto tako, to je prilika kazalištu za dodatnu međunarodnu promociju, u konačnici i za stvaranje nove publike, kako u 2020. godini, tako i godinama koje slijede. Radi se o odlično prihvaćenom projektu i programu koji kazalište stvara vlastitim programskim sredstvima; volio bih vidjeti koji je drugi hrvatski ansambl u stanju realizirati takav projekt, uz rasprodanu pulsku Arenu i desetminutne stajeće ovacije. U konačnici, sav program koji nastane u Puli, riječka publika ima priliku vidjeti u kazališnoj sezoni – kaže Šarar, dodajući da u Rijeci nema adekvatnog prostora za velike orkestralne ili baletne nastupe na open air lokacijama koje bi zadovoljile kapacitetom i akustički. Tko nam je, dakle, kriv što živimo u Rijeci.

Čargonja, pak, širi priču o Riječkim ljetnim noćima pitajući se što Rijeci nedostaje u ljetnim mjesecima, ne videći tu silinu programa o kojoj govore pročelnik i Grad.

Damir Čargonja Čarli

– Krećem od konstatacije da Rijeka sigurno postaje mjesto urbanog i tranzitnog turizma. Rijeka je također veliko središte s velikim brojem stanovnika koji, ako izuzmemo godišnje odmore, veći dio ljeta ostaju u gradu. Ono što je također bitno u gradu postoje žarišne točke društvenog i kulturnog života.

Na prvo mjesto bih tu stavio riječki obalni pojas s plažama od Pećina do Preluka. Ako plažama dodamo gradski centar (Stari grad), gradske kulturne institucije, Trsat, napuštene industrijske prostore i, recimo, Gornju Vežicu – mjesta koja već razvijaju, svako na svoj način, ljetne manifestacije te ih na neki način umrežimo, povežemo i financijski dodatno pomognemo, dobit ćemo kostur neke nove manifestacije koju tada možemo zvati kako hoćemo – kaže Čarli.

Treba li Rijeci Riječko kulturno ljeto?

Upitali smo naše sugovornike i je li Rijeka 2020. trebala učiniti više po pitanju kulturnog ljeta u Rijeci 2019. Šarar je rezolutan i smatra da nije; da je Rijeka 2020. posvećena 2020. i da pritom nije iznimka od drugih EPK-ova.

Isto su nam rekli i u Gradu Rijeci. Čargonja, pak, kaže da ne zna je li se Rijeka 2020. trebala postaviti drugačije, ali zna da bi glavni akteri te tvrtke, da su se drugačije postavili prema njima, imali program i mogli bi na miru biti na svojim godišnjim odmorima.

– Tvrtka Rijeka 2020. je u početku trebala ostvariti bolju suradnju s kulturnim djelatnicima, akterima na lokalnoj sceni i pokušati ih što više animirati za sudjelovanje u zajedničkom projektu EPK-a. Ne tvrdim da s druge strane nije ponekad bilo nepotrebnog jala i ignoriranja, ali to nije i ne treba biti prepreka u inzistiranju na njihovom uključenju, pogotovo što se na našem primjeru mi stalno nudimo za moguću suradnju, a s druge strane uglavnom muk. Moj jedini razlog što prelazim preko toga je upravo što ovaj projekt smatram jednim od bitnijih za budućnost u modernoj povijesti Rijeke i mislim da svaki građanin toga treba biti svjestan te mu se na bilo koji način priključiti i aktivnije u njemu sudjelovati – kaže Čarli.

Na kraju postavljamo pitanje bi li trebala iz Grada Rijeke stići neka proaktivna mjera u smislu uključivanja u suvremene tokove koji, čak i u Hrvatskoj, a pogotovo u gradovima na obali, poznaju osmišljene manifestacije tipa Kulturno ljeto u… Treba li, dakle, Rijeci Riječko kulturno ljeto i ako treba tko bi to trebao inicirati i financirati?

HNK Ivana pl. Zajca

Šarar kaže da je to zajednički posao i Odjela za kulturu i svih ustanova i drugih zainteresiranih aktera.

– Ako ciljate na ljetne kazališne festivale poput onih u Splitu ili Dubrovniku, treba znati da se radi o strateškim državnim kulturnim projektima, još iz bivše države, koji i danas imaju status nacionalnih festivala i obilno se financiraju iz državnog proračuna. Dakle ne radi se samo dobroj volji lokalne samouprave, već o nacionalnim projektima za koje sredstva osigurava država. Nadalje, i nakon 2020. godine nastavit ćemo organizirati festivale, izložbe, velike predstave, koncerte i brojna druga događanja, a Rijeka će si, kroz projekt prijestolnice kulture, osigurati novu prepoznatljivost koja će pridonijeti potražnji za ljetnim kulturnim programom. Imat ćemo i nove prostore u svojstvu kulture koji će, siguran sam obogatiti kulturni život Rijeke u cijeloj godini, pa tako i u ljetnim mjesecima. Sve to, siguran sam, donijet će i neke nove ideje u osmišljavanju ljetnog kulturnog programa, bilo u organizaciji gradske uprave, gradskih ustanova ili pak kreativnih poduzetnika koji su i ove godine pokazali kako mogu i znaju pripremiti i ponuditi zanimljiv ljetni program – zaključuje Šarar.

Čargonja smatra da bi trebalo tim zajedničkim snagama pronaći još bolje modele u osmišljavanju kulturnih i ostalih odgađanja u Rijeci tijekom ljeta.

– Ne sumnjam da se promjene neće dogoditi, pogotovo u domeni privatnog sektora, koji će ovu novu poziciju grada kao turističke destinacije sve više otkrivati te nuditi svoje modele. No tu treba biti oprezan, jer privatni sektor, iako nekad ima odličnih ideja, često svojim nerazumijevanjem kulturnog turizma i nestručnošću u njegovoj organizaciji te motiviran isključivim krajnjim razlogom, a to je ostvarenje profita, može napraviti više štete nego koristi. Upravo tu vidim sudjelovanje i Grada, ali i drugih institucija, turističkih zajednica, Rijeke 2020., kulturnih institucija… koji će u suradnji s profitnim sektorom držati stvari pod kontrolom, pomoći gdje treba i osigurati uvjete za razvoj kulturne ponude u ljetnim mjesecima našeg grada – zaključuje Čargonja.

Neprimjereno ponašanje intendanta Marina Blaževića

Jedna od ključnih institucija koje smo kontaktirali – HNK Ivana pl. Zajca – otjelotvorena u intendantu Marinu Blaževiću, odlučila nas je u potpunosti ignorirati. Blaževiću smo postavili ova pitanja, za koja nedvojbeno znamo da su stigla na odredište:

1. Zašto se HNK Ivana pl. Zajca savršeno uklapa u ljetnu kulturnu letargiju u Rijeci? Zašto nema baš nikakvih nastojanja da se situacija promijeni?

2. Što je s Riječkim ljetnim noćima, koje su popunjavale barem lipanj i dio srpnja kulturnim programima?

3. Zašto HNK Ivana pl. Zajca radi elaborirane programe izvan Rijeke, konkretno mislim na tri programa Ljetne klasike u Puli?

4. Postoji li potreba za manifestacijom tipa Riječko kulturno ljeto, po uzoru na druge gradove, pogotovo na obali, i ako postoji, tko bi trebao takvu manifestaciju inicirati i financirati?

Blaževića ovim putem podsjećamo da je HNK Ivana pl. Zajca na aktualnom popisu Tijela javne vlasti i prema Zakonu o pravu na pristup informacijama dužan javnosti podastrijeti informacije od javne važnosti. Pa ako i nismo podnijeli žalbu Povjereniku za informiranje, jer smatramo da ova pitanja (osim trećega, koje je direktno vezano i za financije) nisu vrijedna uzbunjivanja državnih institucija, podsjećamo Blaževića i njemu nadređene da je u najmanju ruku nepristojno ne odgovoriti na upit predstavnika javnosti o načinima na koji javna ustanova, koja troši goleme količine novca na svoje funkcioniranje, odrađuje svoju javnu ulogu. Ali neprimjereno ponašanje ovoga intendata prema javnosti i medijima kao dijelu te javnosti, nažalost, nije novost.

Marin Blažević

Što je i zašto postoji Kantrida FKK 2020.?

Damir Čargonja Čarli objašnjava da je cjelokupna ideja projekta Kantrida FKK 2020. – Kantrida Europski kvart kulture osmišljena prilikom pisanja idejnih projekta za kandidacijsku knjigu Rijeka 2020.

– Stjecajem nepoznatih okolnosti ti programi nisu postali dio službenog programa Rijeka 2020., iako se obrisi pojedinih projekata mogu razabrati u segmentima pojedinih programa iz prijavne knjige, a poneki, poput projekta Goli otok – Novi hrvatski turizam, postali su i sastavni dio samog projekta, iako mi u samu realizaciju nismo pozvani.

U nezavisnom aranžmanu, u iščekivanju rezultata kandidature za EPK, a nakon toga i službenim osnivanjem tvrtke Rijeka 2020 d.o.o. te pokretanjem programskih aktivnosti tvrtke, pokrenut je i niz drugih pilot- projekata tvrtke Novi turizam d.o.o. u svrhu “zagrijavanja” za 2020. godinu, ali i jačanja ljudskih kapaciteta, jačanja kompetencija svih organizatora i autora programa, umrežavanja i “testiranja” različitih produkcijskih modela. Tako su 2015. pokrenuti pilot-festival Štikla i Art kamp Empeduja, sljedeće godine Empeduja punk festival i pojedine akcije festivala Kultura življenja, koju vodi sve aktivnija humanitarna udruga Koga briga predvođena velikim humanitarcem alfom i omegom udruge Kristijanom Sirotichem.

Sve se ovo radi s ciljem da se kulminacija i programska sinergija pod motom “Luka različitosti” dogodi 2020. godine. Ovaj projekt ima i dugoročni cilj, koji bi se trebao nastaviti i nakon 2020. godine, a taj je trajno oživljavanje riječkih plaža, posebno kvarta Kantrida, kulturno-umjetničkim programima u svrhu kvalitetnije kulture življenja, pružanja mogućnosti građanima da se uključe i daju svoj doprinos u stvaranju kulture te stvaranju uvjeta za razvoj specifičnog vida urbanog turizma. Osim kulture i umjetnosti, važne teme za ovaj program su i teme ekološkog, socijalnog i humanitarnog karaktera – kaže Čarli.