RIJEKA U povodu Dana europske baštine jučer je u Gradskoj  vijećnici, u organizaciji  Grada Rijeke i Konzervatorskog odjela Ministarstva kulture u Rijeci, predstavljeno nekoliko važnih programa zaštite i očuvanja kulturnih dobara u Rijeci, a potom je  organiziran i obilazak  tri realizirana projekta: Arheološkog parka Principij, Case  Veneziane na Dolcu te stogodišnjih  secesijskih  dizala obnovljenih u Grohovčevoj ulici.

Obilasku kulturnih  dobara prethodila su  uvodna izlaganja arhitekta  Nenada Fabijanića,  autora nagrađenog  projekta uređenja Arheološkog parka, Nikoline Radić Štivić iz Odjela gradske uprave za  kulturu  koja je  predstavila program sanacije i obnove pročelja sredstvima spomeničke rente u Rijeci te Gordane Sobote Matejčić iz Konzervatorskog odjela Rijeka koja je govorila o riječkim  povijesnim dizalima.

Na  otvorenju  skupa okupljenima su se obratili  gradonačelnik Rijeke Vojko Obersnel i pomoćnica ministra kulture Sanja Šaban, a potom su se  pročelnica Konzervatorskog odjela Biserka Bilušić Dumbović i pročelnik Odjela za kulturu  Ivan Šarar  osvrnuli na  programe zaštite baštine, svatko  sa svog aspekta djelovanja.

Obnova Lansirne rampe torpeda

Rijeka je, kako je istaknuo  Obersnel, grad  bogat kulturnom baštinom,  a posebice industrijskom koja  iziskuje izuzetno velika financijska sredstva i iznalaženje odgovarajućih  modela upravljanja. Većina  industrijskog naslijeđa u privatnom je vlasništvu, ali se zbog njezina stanja u pravilu proziva gradska uprava. 

S prisjećanjem na Roberta Whiteheada, vlasnika Tvornice torpeda, u čijem je vlasništvu  bila i  Casa Veneziana, gradonačelnik  je rekao da Grad  zajedno s Lučkom upravom  priprema  projekt  obnove Lansirne stanice torpeda koji će biti kandidiran na natječaj za financiranje iz EU fondova.

Sanja Šaban je podsjetila kako je  ova godina  proglašena godinom industrijske i tehničke baštine.  Tim povodom  Ministarstvo  kulture je u zagrebačkom  Muzeju Mimara organiziralo  izložbu »Industrijska baština Hrvatske: baština kao gospodarsko-razvojni resurs«. Dio izložbe posvećen je riječkom Metropolisu, monumentalnom sklopu povijesnih lučkih skaldišta,  jednom  od najznačajnijih takve  namjene. Organiziran je i okrugli stol  na kojem je upravo Rijeka apostrofirana kao grad koji se kvalitetno odnosi prema industrijskoj  baštini, a istaknut je i primjer Siska, jer su oba grada  uočila potencijale industrijske baštine  i imaju spremne projekte  koji se mogu kandidirati na EU fondove radi  njezine revitalizacije.

Ovogodišnji  Dani europske baštine  u Hrvatskoj se održavaju  od 21. rujna  do 3. studenog.  Kako  je podsjetila Biserka Dumbović Bilušić,  riječ je o manifestaciji koja  želi promovirati vrijednost kulturne baštine i učiniti je vidljivom javnosti.

Primjeri revitalizacije

Prema njezu sudu, riječka industrijska baština još nije prepoznata kao resurs za svekoliki razvitak, ali je pripremna faza brojnih  projekata  obnove  industrijskog naslijeđa  uz  relativno dobroj fazi, pa u dogledno vrijeme možemo očekivati i njihovu realizaciju. Kao  primjere navela je  projekte revitalizacje kompleksa bivše tvornice »Rikard Benčić«, obnove Lansirne rampe torpeda ili prenamjene područja Ina Rafinerije na Mlaki u znanstveno-tehnologijski park.

Napomenuvši  da  veliki projekti  revitalizacije industrijskog naslijeđa podrazumijevaju složene multidisciplinarne procese koji mogu  dati rezultat tek nakon desetljeća, naglasila je i to  da  brigu za baštinu ne možemo promatrati samo  kroz odgovornost malobrojnih konzervatora. Ona mora biti  odgovornost sviju nas: lokalne uprave, građana i vlasnika koji je posjedujuju.

Prema riječima Ivana Šarara, industrijska baština po mnogočemu je netipična. Ona nije lepršava i lijepa poput renesanse, niti  skladna  poput antike. Ona nosi  puno uspomena s kojima  nije lako baratati, jer  podsjeća na propast  industrije i vrijeme rada koje nije kao danas. U  Rijeci je ima dovoljno za deset gradova, a vrijeme  nije naklonjeno njezinoj obnovi ni na lokalnoj, ni na državnoj, ni na  europskoj razini.

No,  unatoč tome Grad je  puno napravio  za svoju baštinu, i  kroz  program sufinanciranja  obnove  pročelja u koji je do danas uloženo oko milijun i pol eura,  i kroz  uređenje Arheološkog parka i kroz pripremu  projekta revitalizacije »Benčića«  koji čeka raspis odgovarajućih  natječaja za financiranje iz EU fondova.

Arhitekt Nednad Fabijanić svoje je  predavanje posvetio  slobodi stvaranja i pokazao niz  projekata  obnove  baštine  od Norveške, preko Njemačke,  Francuske, Španjolske i Portugala do Hrvatske u kojima je ostvaren kreativan dijalog  novog i starog. On se nada da će  na sličan način  biti dovršeno uređenje  Arheološkog parka za koji je  nagrađen nagradom »Bernardo Bernardi«, ali na njemu  još nije posve dovršio posao zbog  kuće »K« oko čije se obnove ne može sporazumjeti s konzervatorima.

U obilasku Arheološkog parka  o važnosti lokaliteta koji čuva ostatke  kasnoantičkog  vojnog zapovjedništva iz 3. stoljeća  govorili  su  arheolozi Nino Novak i Josip Višnjić.  Grad  je u  realizaciju njegova uređenja uložio  više od 15 milijuna kuna.

Liftovi i pročelja

Govoreći  o  povijesnim riječkim dizalima, Gordana Sobota Matejčić je naglasila da  obnova dva secesijska dizala u Grohovčevoj ulici 1 i 3 predstavlja pionirski pothvat u Hrvatskoj. Dizala se nalaze u poslovno-stambenoj  zgradi  izgrađenoj 1914. prema projektu Luigia Lupisa za  Milosrdno dječje prihvatilište. U njoj je osim dizala  postojao i sustav za  centarlno usisavanje, centralno grijanje,  vešeraj i portirnica  telefonski povezana sa stanovima. Prema  dosadašnjim saznanjima Rijeka je imala više od 30 povijesnih dizala, a nakon Dugog svjetskog rata djeci je omiljena zabava bila vozikanje u njima. No, zbog sigurnosnih razloga  većina ih je bačena osamdestih godina,  nakon što je jedan  stanar  propao u bezdan  ulazeći u lift.  Do danas ih je u Rijeci ukupno sačuvano šest, a najstarije i najvrjednije  nalazi se  u zgradi Sambalino-Plöech  u Supilovoj ulici. To  dizalo  je i najstarije u Hrvatskoj. Sačuvana mu je ne samo kabina nego i stroj, pa čak i originalan tehnički nacrt koji se čuva u Državnom arhivu Rijeka.

Pred  obnovljenim pročeljem  Case Veneziane,  o nekadašnjoj poslovno-stambenoj  zgradi  Roberta Whiteheada iz  1888.,  govorila je Lilian Stošić iz Konzervatorskog odjela. Zgrada je djelo  tršćanskog arhitekta Giacoma  Zamattia koji je  u Rijeku došao na poziv gradonačelnika Ciotte da  bi  nadzirao izgradnju  kazališta.  Nadzirao je i gradnju  Palače Adria, a  zapadno  od povijesne jezgre Rijeke urbanistički je  i arhitektonski oblikovao  dvije potpuno nove gradske četvrti: Dolac i Brajdu. Između ostalog, projektirao je i zgradu Filodramatike. Premda je  pročelje Case Veneziane obnovljeno, konzervatori  nisu posve zadovoljni jer dio stanara još nije  zamijenio PVC prozore drvenima.  Trebalo bi  urediti i stubište te ulazni atrij oslikan florealnim motivima.

Prema riječima Nikoline Radić Štivić, u sklopu Programa sanacije i obnove pročelja  i krovova  zgrada  na području  zaštićene urbanističke cjeline grada  od 2006. do danas  realizirana  su  33 programa. Iz sredstava spomeničke rente  za to je izdvojeno 13 milijuna kuna, a rezultati govore da spomenička renta  nije namet već benefit.