Uz podršku grada Kastva

Revitalizira se izgubljena simfonijska ostavština kastavskog skladatelja Josipa Mandića

Svjetlana Hribar

Revitalizirana dragocjena ostavština – Felix Spiller i Davor Merkaš / Foto: M. ANIČIĆ

Revitalizirana dragocjena ostavština – Felix Spiller i Davor Merkaš / Foto: M. ANIČIĆ

Ono što je sačuvano i pohranjeno u MIC-u – zalaganjem muzikologa Davora Merkaša, a revitalizirano radom notografa Felixa Spillera – su »Tri balade za sopran i orkestar«, opera »Mirjana« i simfonijska poema »Noćno lutanje«, a Felix Spiller trenutno radi na partituri Mandićeve opere »Kapetan Niko«



Posljednjih godina u Kastvu se često spominju muzikološka istraživanja i značaj Josipa Mandića (1883-1959). Štoviše, Grad Kastav i financijski pomaže traganje za preostalim djelovima skladateljskog opusa ovog istanutog intelektualca (obiteljskim porijeklom iz Mihotića), vrsnog pravnika, uvjerenog borca za radnička prava, osviještenog domoljuba i panslavena, koji je od mladih dana gajio ljubav prema glazbi. 


   Ništa u životu Josipa Mandića nije bilo slučajno – ni politika, ni profesija, ni hobi. 


  Trst


Rođen u Trstu, u obitelji obrazovanih Istrana, porijeklom Kastavaca, odrastao je u ozračju hrvatskog preporoda. U rodnom je gradu završio njemačku osnovnu školu, a potom pohađao Kraljevsku gimnaziju na Sušaku i Gornjogradsku u Zagrebu, da bi na studij krenuo u Beč: najprije je upisao medicinu, ali se ubrzo odlučio za pravo, a nakon diplome vratio se u Trst gdje je pokrenuo odvjetničku praksu. 


   Zanimanje za politiku koje je baštinio po očevoj strani, odvelo ga je do visokih pozicija u Političkom društvu za Hrvate i Slovence u Istri. U Trstu je utemeljio Narodnu radničku organizaciju, no unatoč velikoj popularnosti njegova politička karijera završila je povlačenjem i odlaskom u Švicarsku, gdje je proveo Prvi svjetski rat.  

  Ljubav za glazbu naslijedio je od majke, Talijanke, od koje je dobio i prva muzička znanja. Kako u to vrijeme glazba nije bila profesija, već dio odgoja, Josip Mandić je – paralelno sa sustavnim obrazovanjem – dobivao i glazbenu poduku. O njegovoj opsjednutosti s glazbom govori činjenica da je s 18 godina napisao operu »Petar Svačić« – jedinu hrvatsku operu povijesne tematike koja je bila napisana i izvedena u razdoblju od 1902. do 1909. godine, vremenu kada je Khuen Hedervary zabranio operu na hrvatskom jeziku. Praizvedba se dogodila u Ljubljani, 1904. godine, iz Zagreba je publika na predstavu stigla autobusima, a kritika je Mandićevu glazbu ispratila panegiricima. 


  Prag


Tijekom studija u Beču Mandić je pohađao i Bečki konzervatorij, gdje je upisao orgulje, kontrapunkt i instrumentaciju. No povratkom u Trst i uključivanjem u politiku, glazba je izgubila važnost u njegovu životu, sve dok u Švicarskoj nije sreo dirigenta i pijanista Ferruccia Busonija, koji ga ponovo »vraća« glazbi. 


   Nakon rata, 1920. godine, Mandić seli u Prag, gdje otvara odvjetnički ured i – zahvaljujući dobrom obrazovanju i poznavanju nekoliko jezika – gradi sjajnu karijeru zastupajući inozemne tvrtke i njihova predstavništva. 


   Iznova započinje i studij glazbe. Najprije privatno sa slovenskim skladateljem Slavkom Ostercom, a kasnije uči kod slavnih profesora praškog konzervatorija – Jaroslava Kričke i Karla Boleslava Jiráka. Godine 1927. izlazi u javnost s novim skladbama za glas i glasovir. Godinu dana kasnije u Pragu je praizveden njegov Gudački kvartet koji glazbeni kritičari proglašavaju »majstorskim djelom«. Njegove orkestralne skladbe – Prvu i Drugu simfoniju, simfonijsku pjesmu »Noćno lutanje«, Tri balade i Malu suitu, u Pragu i drugim europskim gradovima izvode najveći dirigenti onoga vremena s orkestrima Češke filharmonije, Drezdenske državne kapele i Kraljevske škotske filharmonije. 


  Vlast


U Prvoj simfoniji koju je praizveo Vaclav Talich s Češkom filharmonijom, prvi put u povijesti hrvatske glazbe u simfonijskoj su formi korišteni elementi istarskog folklora!   


   Vrijeme između dva svjetska rata bilo je iznimno za Josipa Mandića: ugledni odvjetnik i bogat čovjek, družio se s intelektualnom kremom tadašnjeg društva – u njegov su stan zalazili Franz Werfel, Max Brod, Josef Suk, Alexander Zemlinsky, Beniamino Gigli, Zdenka Zikova, a hrvatski ga je tisak percipirao kao »velikog promicatelja hrvatske glazbe u Pragu«! U tom je razdoblju Mandić napisao i operu »Kapetan Niko« te skladao Treću, Četvrtu simfoniju i Varijacije na Mozartovu temu za orkestar. No, kruna Mandićeva skladateljskog rada bila je opera »Mirjana«, na libreto Franza Werfela i Maxa Broda, a praizvedena je 1937. u Olomoucu. 


   Drugi svjetski rat potpuno je prebrisao sve Mandićeve uspjehe i društveni status. Gestapo ga je s obitelji izbacio iz stana, njemačke su mu vlasti zatvorile odvjetnički ured, a nakon rata je jednako tako bio sumnjiv i novim češkim vlastima. Umire u Pragu, 1959. godine. Današnje češke vlasti postumno su ga rehebilitirale, ali ono što je za hrvatsku glazbenu baštinu važno – njegova simfonijska djela – zauvijek su izgubljena. 


  Tri balade


Davor Merkaš koji u Muzičkom informativnom centru Koncertne direkcije Zagreb sustavno traga za djelima zaboravljenih hrvatskih skladatelja, poduhvatio se potrage i za djelima Josipa Mandića. No svi njegovi višegodišnji pokušaji i boravci u Pragu ostali su bez uspjeha. A onda je doznao da u Beču žive potomci skladatelja Mandića, koji čuvaju dijelove njegova opusa. Ispostavilo se nažalost, da je obitelj pri žurnom napuštanje Praga – nakon Mandićeve smrti 1959. godine – ostavila jedan ormar pun nota… Tako su Druga simfonija, većio dio komornog opusa i brojne vokalne skladbe, najvjerojatnije zauvijek izgubljene. 


   Ono što je sačuvano i što je pohranjeno u MIC-u zalaganjem muzikologa Davora Merkaša, a revitalizirano radom notografa Felixa Spillera, to je opera »Mirjana« koja je 2008. godine izvedena u Zagrebu. Nadalje, Felix Spiller trenutno radi na partituri opere »Kapetan Niko«, a krajem svibnja, u Majstorskom ciklusu Simfonijskog orkestra HRT-a bit će izvedena i Mandićeva simfonijska poema »Noćno lutanje«, koju je također za izvedbu priredio Spiller. 


   U Kastvu je, pak, ovih dana predstavljeno notno izdanje – partitura i klavirski izvod – Muzičkog informativnog centra »Tri balade za sopran i orkestar« koje je Josip Mandić skladao na stihove Antonína Sove, a za objavu su priredili Merkaš i Spiller. Oni ističu da se djelom Josipa Mandića bave desetak godina, ali da bez inicijative, financijske podrške i zanimanja grada Kastva za Mandićevu ostavštinu – ne bi danas bilo ovih dragocjenih notnih izdanja. 


   Kao ni svijesti da je Kastavščina iznjedrila još jednog velikana duha.