OPATIJA Najjači film trećeg dana 14. liburnijskog filmskog festivala je talijansko-hrvatska koprodukcija »Tanka linija«, redateljica Nine Mimice i Paole Sangiovanni. Potresna je to priča o ratnim zločinima, s posebnim fokusom na ratna silovanja, u kojoj se paralelno prati priča žrtve silovanja u ratu u BiH te sudionika ratnih zločina mučenja, bivšeg talijanskog vojnika u tzv. mirovnoj misiji UN-a u Somaliji. Mimica snima Bakiru Hasečić, a Sangiovanni Michelea Patruna.

Riječ je o sličnom razdoblju u 90. godinama, no radikalno suprotnog predznaka. Dok je Bakira žrtva, Michele je zlostavljač, no ono gdje inače odlična ideja o suprotstavljanju dviju suprotnosti ipak malo škripi dio je o Micheleu. Dok je Bakirina priča o silovanju koje je proživjela kao jedna od 50.000 sustavno silovanih žena u ratu u BiH, prema podacima bosanskih udruga, o Micheleu kao zlostavljaču-pokajniku saznajemo premalo.

On, istina, kaže da je sudjelovao, pa čak i predvodio neka mučenja, ali nikada se izrijekom ne spomene da je on prijavio zločine i da je zbog toga nečasno otpušten iz vojske, što je tek sramežljivo navedeno na odjavnoj špici. Njegov dio snimljen je tako da se čini kao da ga on u potpunosti kontrolira: pedantan tip u pedantnom stanu pedantno priča o mučenjima i pere si savjest.

Neispunjene aspiracije

Film koji je puno toga htio, ali nije sve to uspio isporučiti, drugi je cjelovečernji film trećeg festivalskog dana – »Treći« Arsena Oremovića. Ako se kaže da je to film o sportu, a zapravo dominantno o nogometu, onda je i laiku jasno na što aludira njegov naslov. Uspjeh hrvatske nogometne reprezentacije na Svjetskom prvenstvu u Francuskoj 1998. okidač je za nacionalnu sportsku mitomaniju, ali i novi Oremovićev film, koji je otišao jako široko u izboru sugovornika i tema.

Kvalitetnih uvida u filmu svakako ima, pogotovo onih intelektualaca i sveznalice Jurice Pavičića, ali škripe malo dijelovi u kojima se prozivaju što imenovani mamići, šukeri i ekipa, što neimenovani neprijatelji hrvatskog sporta. Ima tu i iznevjerenih obećanja, teškog i opasnog slizavanja politike i sporta, od Tuđmanove »Croatije« do Mamićevog »Dinama«, Zlatka Viteza, mladih uličnih vježbača koji provaljuju u zatvoreni zagrebački kompleks na Sveticama, vukovarskih gimnastičara koji se bore s propuhom i neimaštinom, punih entuzijazma (gotovo kao da ih je snimao Michael Moore kad želi nešto dokazati), sportskih arena koje zjape prazne ili nedovršene… Previše i za kudikamo iskusnije redatelje od Oremovića.

Kratki filmovi

I kratki filmovi trećeg dana široko zahvaćaju, od »Claustre« Ane Golje, Aleša Suka i Helene Traub o zaboravljenoj arheološkoj baštini iz doba kasne antike do eksperimentalno-aktivističkog »Ti si mići mići mrav«, performera i višemedijskog umjetnika Pina Ivančića, u kojem autor »humano preseljuje« mrave, nudeći svojevrsni paralelizam između mikro i makro svijeta.

Iako vrlo kratak, u trajanju tek 6 minuta, film začudnog naslova »201507STDR-L« Vladimira Gašparovića fina je ambijentala slika žetve lavande i procesa njene destilacije, uz nervozno tumačenje destilera neukom postavljaču pitanja o opremi i procesu. Tu je još i »Sanja« mlade autorice Nikice Zdunić, koja i opet ambijentalno signira unutarnji nemir i vanjsku prividnu čvrstoću dizajnerice označene tek vlastitim imenom, dvojbama i sigurnim potezom stvaralačke ruke.

Dosad je u konkurenciji prikazano ukupno 16 filmova, a drugog dana festivala na programu su bili filmovi: »Zauvijek« Monike Rusak, »9. januar« Elvisa Lenića, »Kupus na lešo« Zorka Sirotića, »Dum spiro spero« Pere Kvesića, »Administrativna pogreška« Tina Bačuna, »Čestica 81/5« Maje Bošković i Renate Lučić te »Kandidat« Tomislava Pulića i Roberta Tomića Zubera.