FILODRAMMATICA

Radovi koji prenose iskustvo skejtera: Otvorena izložba Michela Mesarića

Marta Ban

Foto M. Gracin

Foto M. Gracin



RIJEKA Uvriježeno mišljenje šire javnosti o skateboarding kulturi, kao mladenačkoj razbibrizi na dasci s četiri kotača – koja u svom okruženju ostavlja često neželjene tragove na granici devastacije javnog prostora i vandalizma – dovedeno je u pitanje izložbom »Pomak« riječkog multimedijalnog umjetnika Michela Mesarića, koja se u galerijskom prostoru Filodrammatice može pogledati do 14. rujna.


Supkultura skateboardinga


Što stoji iza opetovanih padova s ciljem da se usavrši trik na skejtu i nastojanja skejtera da stvore mjesto za svoje aktivnosti u urbanom prostoru koji ih inicijalno odbija, te koliko je varljiva naša perspektiva u stvaranju predodžbi o svijetu koji nas okružuje, propituju audio-video radovi i multimedijalne instalacije u težnji da prenesu neposredno iskustvo skejtera, u kontekstu ove izložbe predstavljenih kao protagonista koji iskušavaju vlastite i izvanjske granice djelovanja.


Michel Mesarić, čija je ovo prva samostalna izložba nakon višegodišnjih nacionalnih i internacionalnih suradnji, i sâm je od svoje rane mladosti dijelom riječke skateboarding scene pa njegova želja da prenese i oblikuje svoja razmišljanja o skateboardingu kroz prizmu umjetničke izložbe, premda naoko neobična, na koncu oblikuje smislenu filozofiju supkulture koju izvanjski pogled sam teško može uočiti. A upravo osobno iskustvo samog umjetnika navodi kako iza skejtanja stoji kreativnost i nastojanje da se ispitaju nametnute granice, kako vlastitog tijela tako i društva u cjelini.




– Već sam jako dugo dio supkulture skateboardinga i ono što mi je zanimljivo jest da svatko od mojih poznanika i prijatelja iz tog kruga drugačije razmišlja, a svi, potaknuti upravo skejtanjem, krenu u neke kreativne vode, poput fotografije, snimanja, otiskivanja grafike, dizajniranja. S druge strane, tu je svima zajednička težnja da u granicama koje postoje, uvijek pokušaju ići korak dalje. Nekad surfanje na dasci nije bilo zamislivo, no ta se sila na kraju svladala. Zatim nije bila moguća vožnja pod 90 stupnjeva, dok se i ta granica nije probila. I tako u svim koracima i savladanim trikovima, skejter nadmašuje samoga sebe – objasnio nam je Mesarić na otvaranju izložbe nastale u organizaciji udruge »Drugo more«, dok je ulogu kustosice izložbe preuzela mlada povjesničarka umjetnosti Mia Krneta.


Probijanje vlastitih granica


Upravo tim nastojanjima, padovima koji su neminovni na putu do cilja, svjedoči instalacija kupa polomljenih skejt daski koje su postavljene poput hommagea probijanju vlastitih granica. Ostala tri izložena rada audio-vizualnog su karaktera, usredotočenih na detalje izvođenja određenog pokreta na skejtu, uz naglasak na detalje izvedbe, materijale urbanog prostora i njihovu interakciju sa skejtom i skejterom, čije nasnimljeno disanje odaje fokus i predanost radnje koju čini. Na koji način percipiramo djelatnosti oko sebe, u ovom kontekstu skateboarding supkulturu, tematizira u središnjem dijelu galerije postavljena videofonija koju čine ekrani i kamere u krug upereni jedni prema drugima, a iza njih stoji ideja da slika, uza sve prolaznike što motrenjem ulaze u kadar neke od kamera, nikad nije jednaka – kao što nijedan skejterski trik nije jednak – te je kao takva posve ovisna o položaju i percepciji prolaznika, u skučenom prostoru djelovanja instalacije.Osjetljivost na varljivost percepcije koju izaziva spomenuta videofonija, izaziva i izložba u cjelini, stvarajući u promatrača ideju o unutrašnjoj smislenosti i svrhovitosti skateboarding kulture koja na razini svakodnevnog i u okvirima (nametnuto) prihvatljivog života djeluje banalno, no u sklopu izložbe stvara upravo – pomak predodžbe, kako je to naslovom izložbe i predviđeno.