Više od trideset godina održavam koncerte sakralne i duhovne glazbe u crkvama i katedralama koje me nadahnjuju na poseban način zato što svojim glasom ispunjavam te akustične prostore izvodeći kompozicije starih majstora poput Zajca, Händela, Bacha, Stradelle, Giordanija, ali i gospel
Na dvostrukom CD i DVD izdanju pod nazivom »Still Standing«, diskografska kuća Croatia Records objavila je snimku koncerta što ga je pjevačica Radojka Šverko održala 14. listopada 2009. u studiju »Anton Marti« HRT-a. Tom prigodom nastupila je uz Jazz orkestar HRT-a, gudače Simfonijskog orkestra HRT-a i vokalni kvartet, pod ravnanjem Saše Nestorovića. U nekoliko izvedbi kao gost pridružio se pijanist Vladimir Babin.
Na programu su bili standardi iz američke pjesmarice jazz i pop glazbe, među ostalima »The Man I Love«, »Summertime«, »People« i »You Can Leave Your Hat On«, za koje su aranžmane priredili Zlatko Dvoržak, Ivan Popeskić, Ladislav Fidri, Radan Bosner, Silvije Glojnarić i Alan Bjelinski.
Respekt prema glazbenicima
Pjevačica divna glasa, Radojka Šverko je, duboko proživljavajući glazbu, svoju priču publici ispričala uvjerljivo, sugestivno, razgovjetno, predstavivši se kompletnom glazbenicom koja evergreenima zabavne i jazz glazbe pristupa s razumijevanjem. Njezine su izvedbe zrele i emotivne, dikcija je savršena, izraz čist, a bogat i moćan glas pod kontrolom, sjajno stopljen sa zvukom orkestra.
Kako ste učili da biste stekli i objedinili sve te kvalitete, da ih koristite u cilju postizanja visoke glazbene estetike? – Ima stvari koje čovjek može naučiti, ali u umjetnosti mislim da su neke stvari predodređene. Neizmjerno volim ovaj način izražavanja glazbe koji nosim u sebi i ovaj način dokazivanja ako hoćete. Kako učim? Možda će vam biti čudno, ali ima pjesama koje učim iz nota, posebice ako je to novo gradivo, i stvaram si sliku o tome što je autor htio reći, a ja sam kao vokalni solist ta koja će to prenijeti publici.
Osjećate li da Vam zvuk orkestra omogućuje da u potpunosti pustite glas, nadahnjuje li Vas? – Zvuk orkestra jako je poticajan, što ovisi i o tome kakvu glazbenu kulturu posjedujete. Meni je to jako bitno, a mislim da i mnogi to osjećaju, pa me daruju takvim glazbenim prostranstvima da se u svemu tome kao solistica osjećam dobro i kreativno.
Kako je suradnja sa Sašom Nestorovićem i Jazz orkestrom HRT-a utjecala na ostvarenje Vaših glazbenih zamisli? – Čast mi je i privilegija biti na pozornici s tako izvrsnim glazbenicima pod vodstvom gosp. Nestorovića, a ujedno mi je žao što ih mediji nedovoljno prate. Što se tiče programa na mojem novom albumu, svakako je ta suradnja ostvarenje nekih mojih glazbenih htijenja. Volim orkestre, oni me inspiriraju i na neki način diktiraju repertoar. Imam respekt prema glazbenicima big banda i simfoničarima. Cijenim njihov rad i trud jer koliko kod se prosječnom čovjeku to čini lakim zanimanjem, realno je upravo suprotno. Zato, kada dolazi do suradnje s takvim ili sličnim glazbenim korpusima, ne mogu pred njih doći s nekim jednostavnim pjesmicama. Oni mogu i zaslužuju puno više.
Važnu ulogu imali su aranžeri. Jesu li se uspjeli približiti Vašoj osobnosti, stvoriti glazbene uvjete da se istaknu karakter Vašeg glasa i osobnost, jesu li Vas možda potaknuli da krenete u novom smjeru? – Svakako, aranžeri imaju presudnu ulogu. Divno je kada se aranžer, solist i dirigent osjete – to svakako u konačnici mora izaći na dobro. U svojoj sam karijeri surađivala s raznim aranžerima. Svaki ponaosob ima, naravno, svoju osobnost, svoje glazbene gene koje pretače u glazbena djela, oblači melodije u ta prekrasna ruha, ovisno o stilu glazbe stvara ti prostor i na neki način diktira u kojem ćeš smjeru ići.
Podariti emocije
Nikada nisam pjesme koje sam uvrštavala u repertoar učila imitirajući druge i to se uvijek cijenilo gdje god sam nastupala. Doživljavala sam ih na svoj način i nastojala im udahnuti nešto svoje, u svakom slučaju drugačije od drugih, jer i jesam drugačija. Iako su ove pjesme popularne u izvedbama drugih izvođača, opet je ovdje prisutan i novi aranžman i drukčiji orkestar, a i sama unosim novu dimenziju svojim glasom i svojom interpretacijom.
Koju poruku želite prenijeti slušateljima, ne samo kroz tekstove nego i emocije? – Sretna sam kad mogu stati pred publiku i kroz tekstove i glazbu im svojim glasom podariti sve one emocije koje nosim u sebi, koje primarno možda i ne očekuju. Naime, ima ljudi koji te percipiraju po pjesmama iz nekih početaka, a ja bih htjela dalje jer svakako ne spadam među one umjetnike koji stalno pjevaju jedno te isto. Umrla bih da moram pjevati samo tih deset ili petnaest svojih najvećih uspješnica koje publika voli. Volim ih i ja, ali sam u mogućnosti birati svoj repertoar i to uvijek ispadne dobro.
Zašto ste izabrali upravo crnačku duhovnu pjesmu »Swing Low, Sweet Chariot« i zašto je duhovnost važna u Vašem stvaralaštvu? – Više od trideset godina održavam koncerte sakralne i duhovne glazbe u crkvama i katedralama, u zemlji i u inozemstvu. Takvi me prostori nadahnjuju na poseban način, ne samo iz vjerskih razloga, nego i zato što svojim glasom ispunjavam te izuzetno akustične prostore izvodeći kompozicije starih majstora poput Zajca, Händla, Bacha, Stradelle, Giordanija, pa i gospel.
»Swing Low, Sweet Chariot« je bila dodatak na koncertu, a izvela sam ju sa svojim vjernim suradnikom, profesorom Vladimirom Babinom. U njoj ima dosta simbolike, pogotovo zbog dijela teksta: »Coming for to carry me home«.
