Početak studenoga u Rijeci je tradicionalno rezerviran za Reviju lutkarskih kazališta, koju organiziraju Gradsko kazalište lutaka Rijeka i gradski Odjel za kulturu. Vrijeme je to kad lutke iznova »osvajaju« grad na Rječini, donoseći na riječke pozornice magiju lutkarstva. Ove godine u sklopu Revije odvijat će se program obilježavanja 100 godina od prvog izdanja »Priča iz davnine« Ivane Brlić-Mažuranić.

Ovom prigodom »Šuma Striborova« i »Priče iz davnine« zaživjet će u različitim medijima – kazališnom i filmskom. Gradsko kazalište lutaka Rijeka izvest će svoju uspješnicu »Šuma Striborova« u režiji Laryja Zappije, a u Art-kinu »Croatia« bit će upriličene projekcije filmova inspirirane pričama Ivane Brlić-Mažuranić. Predavanje o »Pričama iz davnine« održat će Maja Verdonik.

»Priče iz davnine«, objavljene 1916. godine, doživjele su velik broj izdanja i prevedene su na brojne svjetske jezike. Ivana Brlić-Mažuranić oblikovala ih je na temelju sadržaja i likova iz slavenske mitologije i hrvatske usmene predaje, ali ih je preobrazila i stvorila izvorno i maštovito umjetničko djelo koje se odlikuje slojevitom pripovjedačkom strukturom i profiliranim likovima. Književnu važnost i vrijednost »Priča iz davnine« ne treba dokazivati, no novije generacije čitatelja izgleda s njima imaju problema. Rezultati istraživanja koje je prije pet godina proveo »Jutarnji list«, pokazalo je da naši osnovnoškolci »mrze Nazora, Šenou i Ivanu Brlić-Mažuranić«. Jedan otac zapitao se tko je odlučio da djeca u 4. razredu osmoljetke čitaju »Lutonjicu Toporka i devet župančića« Ivane Brlić-Mažuranić, djelo koje je toliko slojevito i puno arhaizama da ga teško mogu razumjeti i odrasli. Nitko ne spori neupitnu književnu vrijednost Ivane Brlić-Mažuranić, no što smo postigli ako »hrvatskog Andersena«, kako je nazivaju, hrvatski učenici smatraju dosadnim? – zapitao se taj otac.

Anketa koja je provedena među učenicima sedmih razreda Osnovne škole Tina Ujevića u Zagrebu pokazala je da su na popisu najomraženijih knjiga prvo mjesto zauzele »Povjestice« Augusta Šenoe, drugi je »Veli Jože« Vladimira Nazora, a treća Puškinova »Bajka o ribaru i ribici«. Na četvrto mjesto učenici su rangirali zbirku priča »Priče iz davnine« Ivane Brlić-Mažuranić. Pete su pjesme Grigora Viteza, a više od deset glasova dobile su i Nazorova »Voda« te Dickensov »Oliver Twist«.

Profesorica Dubravka Zima, autorica biografije o Ivani Brlić-Mažuranić, istaknula je kako kritičari Ivanine zbirke iz 1926. godine nisu bili sigurni treba li »Priče iz davnine« odrediti kao dječje: »Priče iz davnine« nesumnjivo su »teške« na mnogo razina, ali djetetu koje ne čita težak je svaki književni sadržaj. Moje je mišljenje da dijete ni u jednoj dobi ne treba štedjeti od književnosti, a pogotovo zato što djecu u praksi ne štedimo ni od drugih sadržaja čija nasilnost i ideologija daleko nadilaze štetu od mogućih napora koje 10-godišnjaci moraju uložiti da bi pročitali »Toporka« – rekla je Zima.

Ivanu Brlić-Mažuranić, naravno, trebalo bi prije svega čitati, a današnjoj djeci može se približiti i pomoću drugih medija. Bulaja naklada tako ima izvrstan projekt objavljivanja »Priča iz davnine« na PC CD-ROM-u. U ovom suvremenom formatu objavljene su animirane interaktivne priče iz knjige Ivane Brlić-Mažuranić u adaptaciji međunarodne ekipe animatora, glumaca, glazbenika, ilustratora, programera… Možda je to način da se »Šuma Striborova«, »Bratac Jaglenac i sestrica Rutvica«, »Kako je Potjeh tražio istinu« i druge priče približe novim naraštajima.

Jedan od načina su i lutkarske predstave, poput Zappijine »Šume Striborove« koja pokazuje da se književni svijet Ivane Brlić-Mažuranić može interpretirati na scenski suvremen način.