RIJEKA – Radmila Matejčić svojim je djelovanjem zadužila Rijeku kao malotko tko se Rijekom uopće bavio. Ujedno je ova povjesničarka umjetnosti, arheologinja, kroničarka i sveučilišna profesorica, kao dobar dio onih koji su o i u Rijeci kreirali opuse iznimne vrijednosti, bila došljakinja. I to iz Banja Luke. Činjenica je to koju prosječan Riječanin ne mora znati, bio on rodom ili preseljenjem Riječanin, no većina i jednih i drugih itekako bi trebala znati barem za seminalnu autoričinu knjigu »Kako čitati grad«.

Široki, renesansni interesi profesorice Matejčić nisu nepoznati široj kulturnoj javnosti Rijeke, no ozbiljno monografsko djelo o njenu životu i radu još se nije dogodilo. Ili je to tako bilo dosad. Naime sinoć je predstavljena knjiga jednostavna, informativnog naslova »Radmila Matejčić«, iz pera povjesničarke umjetnosti Daine Glavočić, a u izdanju Društva povjesničara umjetnosti Rijeke.

Knjigu su u Pomorskom i povijesnom muzeju Hrvatskog primorja predstavili: Denis Nepokoj, Julija Lozzi Barković, Ivana Golob Mihić i Berislav Valušek, uz autoricu.

Formula uspjeha

Zapravo knjigu je sadržajno ipak primarno predstavila autorica, jer je Nepokoj uvodno najavila događanje, Ivana Golob Mihić govornike i odstupanje s mjesta predsjednice DPURi-ja, Berislav Valušek potvrdio da preuzima mjesto predsjednika DPURi-ja i da nije pročitao knjigu Daine Glavočić, a Lozzi Barković je više govorila o životu i radu Radmile Matejčić nego o knjizi kolegice.

No ipak smo saznali da je knjiga podijeljena u nekoliko poglavlja i da ima uvod te da nije objavljena ni jedna knjiga sličnog obima ili kvalitete o radu Radmile Matejčić. Knjiga je prema Lozzi Barković namijenjena struci, ali i široj čitalačkoj publici, onoj kojoj se i sama Matejčić rado obraćala. Knjiga je sintetskog karaktera, što znači da ne ide u širinu, već iznosi kratku, zaokruženu priču.

Od uvoda se upućuje na značaj i širinu djelovanja Radmile Matejčić, a posebno se ističe njen doprinos u otkrivanju rimskog limesa u Rijeci. Matejčić je, prema kazivanju Lozzi Barković, pisala i o etnografskim temama, pridonijela otvorenju dislocirane zbirke Kastva, istraživala je barok… Čuvena je bila i njena radna energija kao sveučilišne profesorice. Studenti su od nje dobivali maksimum, a bila je i tehnološki napredna, koristeći dijapozitive u boji.

Veliki ugled stekla je knjigom »Kako čitati grad«, koju je pisala deset godina.

Foto: S. DRECHSLER

– Odustajući od akademske opširnosti, prihvatila je kratkoću i jednostavnost izražavanja i to je bila formula golemog uspjeha knjige – rekla je Lozzi Barković, zaključivši da knjiga Daine Glavočić zaslužuje biti referentni polazišni okvir za naredna istraživanja života i rada Radmile Matejčić.

Majka i supruga

Daina Glavočić zahvalila je okupljenima koji su došli u zavidnom broju, do pola ispunivši Mramornu dvoranu PPMHP-a.

– Drago mi je da ste došli, jer radi se o teti Radi, kako smo je zvali. A ona je doista bila teta cijelog grada. Ne postoji netko tko je djelovao na toliko područja tako uspješno. Svi znamo kako je komplicirana riječka povijest, a ona je u toj svojoj knjizi tako jednostavno povezivala graditelje, naručitelje, izvođače i vlasnike s prošlim događajima. To je knjiga koju svaki građanin Rijeke mora pročitati. A pogotovo »prišlići« – rekla je Glavočić, dodavši da je uz sve uspjehe na brojnim područjima još bila i majka dvoje djece i supruga.

– Ona je za mene još uvijek tu, živa. Kad je bila bolesna, mene nije bilo. Kad sam se zaposlila u Modernoj galeriji, prestale smo razgovarati. Ljutila se jer nisam htjela više raditi na Fakultetu. Nije tada znala da me na Fakultetu nikako nisu primali.

Foto: S. DRECHSLER

Kad su me primili u Modernu galeriju, ona se naljutila da što sam prihvatila posao u toj provincijalnoj galeriji, umjesto da sam se nastavila baviti znanstvenim radom – podijelila je s publikom ovu reminiscenciju Daina Glavočić, pozvavši okupljene da po sniženoj cijeni kupe knjigu ili podijele koju anegdotu iz života s Radmilom Matejčić. Nitko se iz publike nije javio na taj poziv.