Ovog 2. svibnja navršit će se 500 godina od smrti Leonarda da Vincija (1452. – 1519.), što će nizom programa biti obilježeno u njegovoj rodnoj Italiji i diljem svijeta. U Galeriji Uffizi u Firenci još tijekom siječnja ove godine, u prostoru Aula Magliabechiana, bila je otvorena izložba »Kodeks Leicester Leonarda da Vincija: Voda kao mikroskop prirode«.

Da Vinci je, naime, svoja istraživanja zapisivao na listove papira. Riječ je o više tisuća stranica karakterističnog Leonardova rukopisa, pisanog s desna ulijevo. Često su se na istom listu papira našli matematički proračuni, tehnički izumi, ali i skice i znanstvene studije.

Poslije smrti svog odanog učenika Francesca Melzija, kipar Pompeo Leoni je sistematski grupirao Leonardovo životno djelo, izrezujući i spajajući pojedine dijelove srodnog sadržaja. Tako preuređeni, Leonardovi najznačajniji spisi danas su dostupni i podijeljeni u deset dijelova: Kodeks Atlanticus (nastao 1478.- 1518., čuva se u Milanu, Biblioteca Ambrosiana), Kodeks Arundel (nastao 1478. – 1518., čuva se u Londonu, British Library), Kodeks Windsor (nastao 1478. – 1518., čuva se u dvorcu Windsor), Kodeks Trivulzianius (nastao 1487. – 1490., čuva se u Milanu, Biblioteca Trivulziana u dvorcu Storesco), Kodeks Ashburnham (nastao 1489.- 1493., čuva se u Parizu, L’institute de France), Kodeks Madridski (nastao 1490. – 1505., čuva se u Madridu, Biblioteca nacional de Espana), Kodeks francuskog instituta (1492. – 1510., čuva se u Parizu, L’ Institute de France), Kodeks Forster (nastao 1493.- 1505., čuva se u Londonu, Victoria and Albert Museum), Kodeks Leicester (nastao 1504. – 1506.) i Kodeks o letu ptica (nastao 1505., čuva se u Torinu, Biblioteca Reale).

Autoportret Leonarda da Vincija, Leonardo da Vinci,

Kodeks Leicester

Kodeks Leicester zanimljiv je zbog još jednog od majstorovih otkrića – Zemljina sjaja. Leonardo da Vinci prvenstveno je bio umjetnik te je stoga sve oko sebe promatrao u okvirima svjetla i sjene. Zbog slikarstva vjerojatno je počeo proučavati Mjesec i baviti se osvjetljenjem te je primijetio kako Mjesečev srp grli lagano osvijetljen tamniji ostatak našeg satelita, što se ponekad naziva »stari Mjesec u zagrljaju novog«. Ubrzo nakon svojih zapažanja u Kodeksu Leicester, objavio je svoju teoriju o tome kako je Mjesec prekriven atmosferom i oceanima, pa zato tako dobro reflektira svjetlo. Dodao je i svoja razmišljanja o tome kako oluje na Zemlji mogu utjecati na osvjetljenje Mjeseca. Ova »bilježnica« od 72 stranice sadrži znanstvena djela i skice Leonarda da Vincija. Bill Gates ju je 1994. kupio za 30,8 milijuna dolara, što je Kodeks Leicester učinilo najskupljom knjigom ikad prodanom.

U Torinu, u Biblioteci Reale, moći će se vidjeti čuveni Leonardov autoportret koji je dvije godine bio na restauriranju, kao i drugi crteži iz razdoblja talijanske renesanse. Milano priprema nekoliko kulturnih događanja vezanih uz Leonarda da Vincija, a uključili su se Dvorac Sforza, Muzej Vinciano Cenacolo, Biblioteka i Galerija Ambrosiana, Da Vincijev muzej znanosti i tehnologije i Fondacija Stelline. Biblioteka Ambrosiana planira niz izložaba u znak obilježavanja 500. godišnjice od Leonardove smrti, a na jednoj od njih bit će prikazane najvažnije stranice Atlantskog kodeksa ovog renesansnog genija. Biblioteka koja čuva Atlantski kodeks od 1673. godine, objavila je da će izložiti 46 najpoznatijih crteža koji obuhvaćaju život Da Vincija od mladih dana u Firenci do kasnih godina u Francuskoj. Atlantski kodeks na 1.119 stranica je enciklopedija tehničkih znanja iz doba renesanse i predstavlja osobne Leonardove izume.

Zagonetna Mona Lisa

Leonardo da Vinci, talijanski slikar, kipar, graditelj, inženjer i pisac, rođen je u gradiću Vinci kraj Firence, 15. travnja 1452. godine, a preminuo je u Amboiseu u Francuskoj 2. svibnja 1519. Ovaj svestrani renesansni duh (uomo universale) jedan je od najvećih umjetnika u povijesti čovječanstva. Leonardova reputacija jednog od najvećih umjetnika počiva na njegovu slikarstvu, koje je ostalo nenadmašeno. Međutim, vrlo malo toga je sačuvano. Od svega što je učinio za svojih energičnih 67 godina života, sačuvano je samo sedamnaest slika koje mu se sa sigurnošću mogu pripisati, od kojih je nekoliko nedovršeno. Zagonetni osmijeh njegove Mone Lise, najčuvenije slike zapadnog slikarstva, ne prestaje intrigirati.

Leonardo da Vinci

Leonardo da Vinci učio je u Firenci kod A. Verrocchija i bio je upisan u firentinsku slikarsku udrugu sv. Luke. Službovao je kod Lodovica Sforze u Milanu, a potom je boravio u Mantovi i Veneciji. Između 1500. i 1506. ponovno je u Firenci, a zatim opet u Milanu. Nakon boravka u Rimu – kad je u službi Cesarea Borgije proputovao Romagnu, Umbriju i dio Toskane te izradio bogatu topografsku dokumentaciju – na poziv francuskoga kralja Franje I. otišao je 1517. u Francusku, gdje je ostao do kraja života. Svojim glavnim pozivom smatrao je slikarstvo. U Firenci, dok je bio Verrocchijev učenik, na njegovu »Krštenju Kristovu« naslikao je anđela što kleči. U Leonardova ranija djela ubrajaju se »Portret Ginevre Benci«, »Poklonstvo kraljeva«, »Sveti Jeronim«, »Majka Božja u pećini«, »Portret dame s hermelinom« i zidna slika »Posljednja večera« u blagovaonici milanskoga samostana Santa Maria delle Grazie.

To veličanstveno djelo ubraja se među prva klasična ostvarenja visoke renesanse: u njemu su savršeno povezani likovi u pokretima, s izrazima dramatskog uzbuđenja. Slika koju je Leonardo izveo temperom u ulju danas je, zbog primjene ove nepodesne tehnike unatoč brojnim restauracijama, jedva vidljiva (prve restauracije bile su rađene već u 16. stoljeću, a najopsežnija je započeta 1995. godine). U drugo firentinsko razdoblje ide portret »Mone Lise« (»La Gioconda«) i izgubljeni karton »Bitke kod Anghiarija«, a u drugo milansko »Sveta Ana s Majkom Božjom, Isusom i anđelom« te »Sveta Ana s Majkom Božjom i Isusom«.

Umjetnost i znanost

Leonardovim slikarskim djelom visoka renesansa dosegnula je vrhunac. U njegovu sfumatu, mekim i prigušenim prijelazima između polusvjetla i polusjene, stapaju se oblici i boje u suptilne nijanse. Svakoj njegovoj slici prethodile su temeljite studije za kompoziciju, perspektivu, likove i sve pojedinosti. Tražeći slikarsku ljepotu i istinu, Leonardo se obraćao izravno prirodi; crtao je biljke, životinje i ljude proničući u bit njihovih struktura i fizionomija. Crtež, kao i analiza i zahvat stvarnosti, služili su mu ujedno kao komentar znanstvenih teorema.

Od Leonardovih kiparskih radova nije sačuvan niti jedan. U Milanu je u glini izveo golem konjanički spomenik kondotjera Francesca Sforze (1493., uništen 1499.). O njegovu izgledu može se samo nagađati prema studijama crtežima i jednoj maloj brončanoj figuri konjanika i konja u propnju. Kao graditelj radio je u Milanu inženjerske, regulacijske i fortifikacijske radove (Castello Sforzesco) i stvarao urbanističke osnove i planove za idealne gradove budućnosti. Područje je njegovih znanstvenih ispitivanja neograničeno i prožeto neutaživom težnjom da dokuči zakonitost svih pojava u prirodi. U metodama je bio empirik, daleko od svake skolastičke dogmatike. Neumorno je bilježio i crtežima eksplicirao zapažanja i zaključke, komentirao ih i analizirao. Matematička istraživanja i rezultate primjenjivao je na radove iz fizike i mehanike (teorije o kretanju, brzini i energiji) i hidromehanike (zakon spojenih posuda, pojave u kapilarnim cijevima, širenje i interferencija valova).

Kako čitamo u Hrvatskoj enciklopediji, prvi nakon Arhimeda teorijski se bavio problemima težišta tijela i uvjeta ravnoteže pa je razvio teoriju centara težine. Prema toj teoriji razlikuju se tri centra težine: prirodni, sporedni i centar veličine. Prvi se odnosi na centar mase, primjerice nekoga građevinskog elementa, i Leonardo ga je upotrebljavao za proračun potrebne čvrstoće i dimenzije elementa; drugi je upotrebljavao za određivanje potrebne čvrstoće pojedinih potpornih stupova, a treći za izračun težine pojedinih kamenih blokova.

Na temelju tih teorijskih postavki Leonardo je zapravo izračunavao momente sile stoljećima prije Newtonove mehanike i primjenjivao rezultate, kako u građevinarstvu tako i na crtežima mnogobrojnih strojeva, koji su proračunski utemeljeni. Također je te rezultate primjenjivao na elemente strojeva kao što su zupčanici ili poluge te na izračunavanje tlakova, pa je prvi proučavao ono što se skupnim imenom naziva otpornost materijala. U teoriji fluida prvi je precizno formulirao Arhimedov zakon, u hidrauličnim proračunima koristio se jednakošću tlakova, a ta je zakonitost formulirana tek nakon dva stoljeća (Pascalov zakon). Također je spoznaje iz hidrodinamike primjenjivao na probleme letenja te time na neki način prethodio teoriji mehanike fluida.

Proučavao je let ptica i na temelju toga stvarao osnove stroja za letenje i padobrana. Anticipirao je ronilačko zvono, podmornicu i tenk. Ispitivao je pojave u optici i akustici. Anatomija ga je privukla ne samo kao prijeko potrebno predznanje za slikarsko i kiparsko stvaranje, nego i kao temelj medicinske znanosti. Secirajući mrtva tijela, proučavao je i crtao sastav i građu ljudskog kostura, tetiva i mišića, funkciju srca i optok krvi, mozak i živčani sustav, razvoj embrija i drugo. Eksperimentalnost, neoslanjanje na autoritete, spontan izričaj karakteristični su za njegove fragmentarizirane književne radove, alegorijski »Bestijarij« i »Dosjetke«.

Traktat o slikarstvu

U znanosti o umjetnosti glavno mu je djelo »Traktat o slikarstvu«, što ga je oko 1550. sastavio iz različitih rukopisa njegov učenik Francesco Melzi; tiskano 1651.), a koje sadržava njegova zapažanja, zaključke i pouke o slikanju, perspektivi, svjetlosti i boji. Većina njegovih slika nalazi se u pariškom Louvreu i londonskoj National Gallery, a crteži i rukopisi u milanskoj Ambrosiani, londonskom British Museumu i dvorcu Windsor.

Preobilje ideja i nikad zadovoljene težnje za spoznajom sprečavali su ga da uočene pojave definira u konačnim formulacijama i da svoje zamisli izvede do kraja i u cijelosti. Tako je i njegovo djelo ostalo uglavnom fragmentarno, dovršeno samo u malom broju konačnih ostvarenja, koja i sam nije nikada smatrao potpuno dogotovljenim. Po sveobuhvatnosti svoje stvaralačke i istraživačke djelatnosti Leonardo je jedinstvena pojava univerzalnoga genija, koji je snagom uma i dubinom intuicije rasvijetlio golem kompleks problema i vizionarski uputio na njihova rješenja.