Mali salon

Performans Tee Tulić i Envera Krivca: Rijeka kao sporedni grad

Davor Mandić

Tea Tulić čitala je prozne fragmente koji će činiti novu knjigu / Snimio Roni BRMALJ

Tea Tulić čitala je prozne fragmente koji će činiti novu knjigu / Snimio Roni BRMALJ

Glazbeno-poetski performans svojevrsni je nastavak »Albumčeta«, ali i pogled na grad iz drugačije perspektive



RIJEKA Rijeka se može kandidirati za Europsku prijestolnicu kulture, Rijeka može titulu i dobiti, ali ima nešto što grad na Rječini čini sporednim gradom. Sukus je to glazbeno-poetske večeri održane sinoć u ad hoc informativno-prezentacijskom centru Rijeka 2020 u Malom salonu, koja je nazvana baš tom sintagmom – »Sporedni grad«.


 Autorstvo ovog pomalo subverzivnog performansa u kontekstu skorašnjeg odlučivanja o pobjedniku između četvero gradova finalista natjecanja za titulu Europske prijestolnice kulture 2020 potpisuje oprobani riječki glazbeno-književni performerski par Tea Tulić i Enver Krivac.


Riječka, a i šira javnost poznaje ih pojedinačno – Tulić kao spisateljicu, a Krivca kao pisca, glazbenika i strip-crtača, no poznaje ih i kao autorski par glazbeno-književnog projekta »Albumče«. Njihova nova suradnja, osmišljena za potrebe performansa u Malom salonu, svojevrsni je nastavak »Albumčeta« kako po senzibilitetu tako i po konkretnoj tekstualnoj poveznici, tekstu »Vrane« s »Albumčeta«.




No u novom projektu produktivnog dvojca konceptualni element je naglašeniji, pa je osim Krivčevog gotovo ginsbergovskog urlika na »sporedni grad« u tekstu koji se nastavlja na njegove provokativne »Riječke ljetne noći« izveden i jedan provokativni korski segment. Dio publike dobio je papire s tekstom koji je morao ponavljati za Krivcem, a u kojem se ironizira nacionalna samobitnost, ali i štošta drugo. Pa tako na pitanje: »Otkud dolazi narod?« kor odgovara: »Preko brda, sa stabla, iz rijeke, sa suncem, od majke gole golcate!«, a na pitanje: »Što narod čini?“ kor pak odgovora: »Reže noge, ruke, čupa nokte, jebe majku golu golcatu!« Pitanja i odgovora ima još, no stvar je u tome da sve to isto čini i drugi narod.


Nešto tehničkih problema u početku performansa ostavilo je par u djelomičnoj nervozi, no u drugom dijelu sve je sjelo na mjesto, a publika je posebnom aklamacijom ispratila upravo korski dio, iako je zaslužen aplauz stigao i za Teino čitanje proznih fragmenata te Enverovu glazbenu podršku, od laptopa do gitare i gitare s gudalom.Tulić nam je pojasnila ideju performansa.

– Volim da sve što radim ima neku priču, pa smo tako i ovaj program pokušali osmisliti da govori o nečemu što nas se tiče. Ovdje je to Rijeka kao sporedni grad. Ne mora to nužno biti loše, ali ni dobro. To je samo drugačija perspektiva, što jest pozicija našeg grada, pa recimo i prema tome kako se Zagreb odnosi prema Rijeci.


Rijeka se natječe za Europsku prijestolnicu kulture, mi ovo radimo u sklopu kandidature, ali tekstovi pričaju i jednu malo drugačiju priču grada – ističe Tulić. Na pitanje o očekivanom izlasku njene nove knjige, koje će dijelovi biti i neki od sinoć pročitanih fragmenata, odgovara da će roman najverojatnije izaći najesen.