Na promociji u HKD-u premijerno je prikazan video za skladbu »TanTanatos« redateljice Gee Raić, a na kraju zahvalu su primili i svi sadašnji i nekadašnji suradnici Putokaza od kojih su mnogi bili prisutni u publici.

Kroz djelovanje s tom umjetničkom družinom ona se u potpunosti razotkriva, drugima iznosi svoju intimu. Tako je i na ovom albumu predstavila ono dječje u sebi, nešto što se inače zatomljuje formalnim obrazovanjem i odgojem, a u zreloj dobi može se iskazati jedino kroz umjetnost – zaigranost, radost, bezbrižnost, infantilnost, iskrenost, neiskvarenost, nevinost, čuđenje, bezuvjetnu i čistu ljubav, ali i teške emocije, promišljanje filozofskih tema kao što su propitivanje vlastitih postupaka, strah, smrt. Taj osoban, višeslojan pristup kod Putokaza je preduvjet za kreativnost iako niti nadogradnja, integriranje tih karakteristika u kontekst glazbeno-scenskog perfomancea, nije manje važna.

Minimalizam u koreografiji koju je osmislio Benjamin Hrupački, daje pravi smisao uzrečici »manje je više«. Doista cure su pokazale kako se decentnim, ali smislenim pokretom, gestom, mimikom ili tek ponekim trzajem, može reći puno toga. Osmišljavanje i provedba Mirandine misije, u svim njezinim segmentima, i u ovom je projektu na visokoj razini, a za beskompromisno djelovanje na toj razini potrebna je vizija, iznimna hrabrost, spremnost na rizik.

Foto: S. DRECHSLER

Filmična aluzija

Mnogo toga objašnjeno je naslovom albuma – »Meandri«. Još jedna simbolika! Čak ne toliko kao referenca na umjetnost, primjerice na stvaralaštvo Julija Knifera, što je prva asocijacija, iako je posredno i to. Meandar je pojam koji označava krivudav dio riječnoga toka, nalik na slovo s. Takva je i izvedba Putokaza. Ona putuje, krivuda, izvija se… Čak i doslovno – rijeka, Rijeka, Rječina – u snimljenim zvukovima Rječine koji su postali sastavnim dijelom izvedbi.

Također, meandar je sinonim za ornament, ukras, a njihove su izvedbe ispunjene nizom takvih detalja. Iako su razbacani među ostalim skladbama na albumu, i mogu se slušati kao svojevrsni interludiji, pet »stavaka« »suite« »Meandar«, sa svim šumovima, zvukovima okoline, naracijom, »molitvom«…, zapravo se čine zasebnim djelom, filmičnom aluzijom na neko nestvarno okupljanje vila koje se bezbrižno igraju i dozivaju jedna drugu u idiličnom okružju, zašto ne uz Rječinu.

Iako su zaseban glazbeno-scenski ansambl, Putokazi su uvijek bili otvoreni prema drugim umjetnicima.

Foto: S. DRECHSLER

U ovom projektu važnu ulogu odigrao je Zoran Majstorović pridruživši se Mirandi koja je pjevala i svirala gitaru. Uz nju i Iztoka Turka, on je sudjelovao i u oblikovanju glazbene produkcije, a na ovom je koncertu svirao »samo« oud te akustičnu i električnu gitaru, dok je na snimanju albuma prihvatio još nekoliko žičanih glazbala. Izvedbe u kojima je svirao oud snažno podsjećaju na sevdah, što je tek jedan segment korištenja tradicijske glazbe vlastitog, ali i drugih okružja.

Foto: S. DRECHSLER

Naime, osim što osjećaju snažnu pripadnost nasljeđu svoje postojbine, što se svakako osjeća kroz njihove izvedbe, strelice na njihovom smjerokazu usmjerene su prema raznim kulturama.