U filmu »Bordo – vječna stripovska mladost« Dovniković pripovijeda o tome kako je svojedobno tjedno vodio i po tri zahtjevna stripa
ZAGREB » Ispričati priču o životu Borivoja Dovnikovića Borda (83) znači ispričati i priču o strategiji stvaranja domaćeg stripa, kojemu je ovaj strip-autor, karikaturist i animator desetljećima davao golem doprinos. Zato je dugometražni dokumentarni film riječkog redatelja Bernardina Modrića »Bordo – vječna stripovska mladost«, koji je preksinoć premijerno prikazan u kinu »Grič«, samo dijelom biografska priča: kroz nju se prelamaju i velika poglavlja u kronologiji razvoja strip-scene u Jugoslaviji i Hrvatskoj – od zazora od stripa kao »američke izmišljotine« u prvim godinama nakon Drugog svjetskog rata, preko »Horizontova zabavnika« i stvaranja vitalne satiričke jezgre oko »Kerempuha« i »Plavog vjesnika«, pa sve do najnovijeg vremena.
Borivoj Dovniković je rođen 1930. u Osijeku, studirao je na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu, za vrijeme studija bavio se novinskom karikaturom i ilustracijama, a karijeru animatora počeo je kao jedan od crtača »Velikog mitinga« Waltera Neugebauera, prvog hrvatskog poslijeratnog animiranog filma. Suosnivač je animacijskog studija »Duga«, djelovao je u »Zagreb filmu«, autor je brojnih međunarodno nagrađivanih animiranih filmova, jedan je od pokretača Animafesta i njegov direktor od 1985. do 1991., a neko vrijeme bio je i član odbora ASIFA-e, međunarodne asocijacije animiranog filma.
Šarmantan i zanimljiv sugovornik, Bordo s puno detalja pripovijeda o tome kako je, došavši iz Osijeka u Zagreb 1949., vrlo brzo zapostavio studij (upisao je Likovnu akademiju) u korist druženja s kreativcima okupljenima u »Kerempuhov« kružok: braćom Neugebauer, Andrijom Maurovićem i drugima. Prisjećajući se tog plodnog razdoblja u kojemu je tjedno vodio po tri zahtjevna stripa, Bordo se i sam čudi vlastitoj mladenačkoj energiji i strasti prema stripu koja ga je bila u stanju držati budnim noćima… »Realistični strip ne bih više radio ni za šta« – kaže rezolutno u jednom trenutku.
Velikani o Bordi
No, činjenica je da mladenačka strast u njemu nije nikad do kraja ugasnula – a o njoj govori i naslov filma »Bordo – vječna stripovska mladost«. Nastavio je raditi i nakon kriznih devedesetih, čiji je jedan dio proveo u Beču (i tamo otrpio poglede s visoka u redakcijama časopisa u kojima je tražio posao; o tom podređenom položaju Balkanca na Zapadu nadahnuto govori u filmu). Zato ga Nedjeljko Dragić proglašava »maratoncem stripa« i posljednjom živućom velikom enciklopedijom domaćeg stripa.
O šest desetljeća Bordove karijere u Modrićevom dokumentarcu govore scenarist Rudi Aljinović (u filmu »Dragi Lastane« Irene Škorić »razotkriven« kao duhoviti Lastan iz kultne rubrike »Modre laste«), strip autor Dubravko Mataković koji je od malih nogu obožavao Bordov strip »Mendo Mendović« i priznaje da ga je on uvelike oblikovao; potom Krešimir Zimonić, Oto Reisinger, Pero Zlatar, Miki Čukli, Slavica Fila i drugi.
Bilo je zanimljivo slušati velikane stripa i animacije kako govore o nekim prošlim, boljim vremenima, u kojima su stripovi praćeni diljem zemlje, prodavani u tiražama od 140 tisuća primjeraka, i kad su klinci napamet znali tekstove iz stripovskih oblačića. Omiljen je bio Bordov strip »Velika utakmica« koji je označio prodor stripa u Hrvatsku, na velika, »Vjesnikova« vrata. A njemu samome najdraži je njegov strip »Susreti treće vrste« u kojemu je kroz vizuru junaka vanzemaljca razotkrivao bizarluke, licemjerje i neuralgije bivšeg sistema.
Smisao za humor
Visoka komunikacijska i estetska vrijednost – to su osobine koje povjesničar stripa i kritičar Veljko Krulčić (koji potpisuje i scenarij i produkciju ovome filmu) vezuje uz Bordovo djelo. Frano Dulibić pak zaneseno govori o njegovoj duhovitosti, jedinstvenom smislu za humor.
