Ako pođemo od teze da su komorno muziciranje i komorna glazba najsuptilniji oblik glazbe same po sebi, tada smo na inauguracijskom koncertu Riječkog klavirskog trija svjedočili svojevrsnoj glazbeno-kulturnoj alkemiji.

Naime, trojica istaknutih umjetnika, ponukani skromnim i bezidejnim riječkim glazbenim životom, utemeljili su prije godinu dana klavirski trio, a čine ga klavirist Filip Fak (33), violinist Krunoslav Marić (32) i violončelist Vid Veljak (20) – glazbenici koji su do sada postigli zavidne rezultate u karijeri kao solisti i kao komorni glazbenici.

Tri skladatelja

Komorno je muziciranje ili »glazba za prijatelje« danas, zahvaljujući akustičnoj tehnologiji, dostupno velikom broju slušača u živoj izvedbi, no ambijetalni ugođaj ovoj vrsti muziciranja daje onu posebnost koju je dostigla u Haydnovim i Mozartovim ili kasnije u Schubertovim djelima.

U Circolu, prostoru Svečane dvorane Zajednice Talijana, prisustvovali smo prvoj, posebno iščekivanoj glazbenoj večeri trija. Riječki klavirski trio predstavio se djelima Josepha Haydna, Johannesa Brahmsa i Astora Piazzolle, a taj program svjedoči o poimanju stilske kulture komornog muziciranja.

Koncert je počeo Klavirskim triom u G-duru »Ciganski« Josepha Haydna (1732-1809). U prvom stavku Haydn varira dvije karakteristične teme, pri čemu je posebno zahtjevna dionica violine, a Krunoslav Marić znalački je odgovorio tim zahtjevima, tumačeći dionicu zrelo, tonskom puninom i energično, ali istovremeno rafinirano i suptilno.

Nakon raspjevanog srednjeg stavka »pocco adagio«, u kome je dominatna klavirska dionica, uslijedio je završni stavak »rondo all’ongarese, presto«, po kome je Haydnov trio i dobio naziv »Ciganski«. Ovaj stavak razigranog i žustrog tempa isprepliće nekoliko mađarskih narodnih napjeva, a dodatni muzikalni input stavku su, svojom izvedbom, priskrbili uigrani i raspoloženi riječki umjetnici, mladenačkom energijom i uz finu dozu tipičnog haydnovskog humora.

U opusu Johannesa Brahmsa (1833-1897) značajno mjesto pripada komornoj glazbi. Brahmsov Klavirski trio br. 2 u C-duru iz 1882. godine obimno je ciklično djelo. Složenost prirode Brahmsove partiture, izazovne za vrhunske reproduktivne majstore, mladim je riječkim umjetnicima bila poseban poticaj – svoje su muziciranje predstavili u romantičnom zanosu s decentnim i ukusnim agogičkim slobodama, istovremeno poštujući Brahmsova glazbena pravila.

Gostovanje u Kini

Komorna glazbena večer privedena je kraju zanimljivim izborom »Četiri godišnja doba« Astora Piazzolle (1921-1992) koji je naslov svome djelu dao u čast istoimenog Vivaldijevog ciklusa. Piazzollinu originalnu partituru obradio je za klavirski trio talijanski violončelist, pijanist, aranžer i skladatelj Jose Bragato (1915). Efektna obrada omogućuje svakom instrumentu pojedinačno i u skupnom nastupu punu izražajnost i živopisnost manire latinoameričkog glazbenog duha.

Ritmička virtuoznost predstavljena je u »Proljeću«, stavku u stilu tanga nuevo čija se atmosfera prenosi na »Ljeto«, dok u »Jeseni« dominiraju melankolične teme, a »Zima« je u laganom tempu kontemplativnog ugođaja.

Filip Fak, klavirist osobitog glazbenog senzibiliteta, Krunoslav Marić, violinist impresivnog i plemenitog tona i Vid Veljak, umjetnik istančanog osjećaja za glazbeni trenutak i zajedničko muziciranje, u svojem su prvom zajedničkom nastupu pokazali vrhunsko umijeće, staloženost i energiju s rafiniranom elegancijom i suzdržanim humorom i spontanošću. Sve je to mogla doživjeti publika koja je potpuno ispunila dvoranu u Circolu i gromoglasno nagradila izvođače, a oni su odgovorili dodatkom, Piazzollinim zanosnim stavkom »Oblivion«.

Rijeka je dobila perspektivni komorni sastav velikog potencijala. Za nadati se je da će Riječki klavirski trio ustrajati i potrajati, na što upućuje i njihov ovotjedni odlazak na dvotjedno gostovanje u Kinu, gdje će imati mogućnost prezentiranja kulture komornog muziciranja i promoviranja djela hrvatske glazbene baštine.