Za proslavu svojeg 10. rođendana riječko Art-kino pripremilo je pretpremijeru nove komedije Vinka Brešana »Koja je ovo država« u utorak u 20 sati. Za pretpremijeru više nema karata, ali će zato film biti na programu Art-kina početkom siječnja sljedeće godine.

Brešanov film okupio je brojne glumce, a neke od uloga imaju Krešo Mikić, Lazar Ristovski, Nikša Butijer, Zdenko Jelčić, Mate Gulin, Slobodan Milovanović, Sebastian Cavazza, Branko Cvejić, Dražen Kuhn, Goran Grgić, Goran i Bojan Navojec, Goran Bogdan, Luka Dragić, Alma Prica, Mladen Čutura, Vedran Mlikota, Slaven Knezović, Ksenija Marinković, Iva Mihalić, Pjer Meničanin, Milan Pleština i drugi, a predsjednika Republike Hrvatske tumači ikona europskog umjetničkog filma – poznati poljski glumac Daniel Olbrychski. Uoči prikazivanja filma u Rijeci razgovaramo s Vinkom Brešanom, redateljem nekih od najnagrađivanijih i najgledanijih hrvatskih filmova – »Kako je počeo rat na mom otoku«, »Maršal« i »Svećenikova djeca«.

Naslov filma je »Koja je ovo država«. Rekli ste da je to uzvik, a ne pitanje. Film je žanrovski opisan kao komedija apsurda. Zašto taj žanr, a ne recimo drama ili tragedija?

– Zato što je taj žanr kompatibilan mojem svjetonazoru. Ja sam Mediteranac, iz Šibenika. Humor je u Šibeniku i način života i takmičenje. Ja svijet gledam kroz prizmu humora. U filmu »Koja je ovo država« nižu se apsurdne situacije i potpuno je prirodno da žanr bude komedija.

Tri priče

Radnju ste smjestili u 2020. godinu. Zašto? To baš i nije neka daleka budućnost.

– U filmu upoznajemo gotovo cijelu hrvatsku Vladu. Kad bi se radnja odvijala danas ili u nekoj bližoj prošlosti, onda bi likovi predsjednika vlade, ministra unutrašnjih poslova i drugih morali imati imena stvarnih dužnosnika, jer je film podražavanje stvarnosti. A ako je radnja smještena u 2020. godinu, onda to može biti neka moguća, buduća Vlada. A budućnost je dovoljno blizu da je možemo smatrati sadašnjicom.

U filmu imate likove Generala, Ministra i bijesnih umirovljenika. Tu je i motiv zatvora. Što ih je povezalo?

– Film se sastoji od tri priče. Prva je o Generalu koji sanja samoubojstvo, druga o Ministru koji se zaključa u zatvorskoj ćeliji i ne želi izići, a treća o grupi umirovljenika koji naprave jednu akciju koja će na kraju povezati sve tri priče. Koja je to akcija i kako su priče povezane – neću otkrivati. Prepuštam da to gledatelji otkriju sami.

Ulogu hrvatskog predsjednika povjerili ste poznatom poljskom glumcu Danielu Olbrychskom. Kako je došlo do te suradnje?

– Daniel glumi predsjednika RH. Uloga predsjednika je uvijek delikatna. Za predsjednika glasaju milijuni ljudi. To znači da takvu ulogu mora igrati glumac za kojeg će publika povjerovati da njegova karizma privlači mase. Daniel je bez dvojbe glumac s velikom karizmom. U jednom trenutku on je bio najpoznatije slavensko lice u svijetu filma. Budući da je film koprodukcija s Poljskom, logično je bilo zvati Daniela za tu ulogu.

»Kulmerovi dvori«

Film je najavio uspješan gerila marketing. Spot sa srpskim kulturno-prosvjetnim društvom koje pjeva pjesmu Franji Tuđmanu za srpski Božić izazvao je prilično ostrašćene reakcije, a predstavljanje filma bilo je i u Todorićevim »Kulmerovim dvorima«. Što ste time htjeli poručiti?

– Htio sam prikazati razinu apsurda koji se u filmu može naći. Što se tiče konferencije za novinare u »Kulmerovim dvorima«, taj se prostor nekako nametnuo. Budući da se film zove »Koja je ovo država«, htjeli smo presicu napraviti u nekakvom vizualu vezanom uz državu. Prvo smo mislili na zatvor u Lepoglavi, no za to je komplicirano dobiti dozvolu; zatim smo htjeli na Markovu trgu, ali tu postoji opasnost od kiše. Kad smo vidjeli da prezentaciju možemo napraviti u »Kulmerovim dvorima«, shvatili smo da zbog lex Agrokora i čitavog niza drugih razloga taj prostor itekako predstavlja državu. I zaključili smo da je apsurdnost situacije u kojoj presicu filma »Koja je ovo država« održavamo u Todorićevom dnevnom boravku pripada apsurdima koji se mogu vidjeti u filmu.

Scenarij, stihove i glazbu potpisuje Mate Matišić. Jeste li u njemu našli idealnog suradnika?

– Mate Matišić je mnogo više od mog idealnog suradnika. On je moj prijatelj.

Ovih dana u jednom vašem intervjuu pročitala sam da planirate raditi film »Predstava Hamleta u selu Mrduša Donja« prema glasovitoj grotesknoj tragediji vašeg oca Ive Brešana. Kako ste i zašto došli na tu ideju?

– Prvo zato što sam radio predstavu u Kerempuhu koja je pobijedila na Danima satire, te sam radeći predstavu došao na tu ideju. Drugi razlog je što je film Krste Papića sjajan proizvod onog vremena. Sâm Krsto mi je rekao koliko je, radeći taj film, kompromisa morao napraviti zbog političke situacije u Jugoslaviji. Volio bih snimiti taj film bez opterećenja cenzure s kojom se Krsto morao boriti.