58. jazz festival u Ljubljani

Velikan jazza Archie Shepp: Sloboda je poput vrta. Treba joj neprekidna pažnja

Davor Hrvoj

foto: arhiva NL

foto: arhiva NL

Do slobode se teško dolazi, za nju se treba boriti. Danas gubimo slobodu, živimo u atmosferi rata, straha, terora. To je zato što nismo zaštitili ono za što smo se izborili 1960-ih godina



U Ljubljani je od 28. lipnja do 2. srpnja 2017. održan 58. jazz festival koji je bio posvećenoj suvremenom jazzu i improviziranoj glazbi. Uz čak 23 koncerta glazbenika iz cijeloga svijeta, među ostalima Ambrosea Akinmusirea, Krisa Davisa i Craiga Taborna, Lucije Cadotch, Roba Mazureka i Yussefa Dayesa te niza slovenskih glazbenika, u popratnom su programu održane izložbe plakata i fotografija, izložba slika neposredno po koncertima na kojima su stvarane, multimedijalne instalacije i performansi, razgovori, okrugli stolovi, glazbena radionica za djecu, jazz sajam…


Ovogodišnji je festival bio posvećen legendarnom jazz saksofonistu i skladatelju Johnu Coltraneu. Između ostalog prikazan je film »Chasing Trane: The John Coltrane Documentary« redatelja i scenarista Johna Scheinfelda.


Zarazna predanost


Središnji događaj vezan uz prisjećanje na Coltraneovo djelo, ali i događaj cijelog festivala, bio je koncert »Tribute To Coltrane« glasovitog saksofonista Archieja Sheppa. Kao kontrabasist tog projekta svirao je još jedan velikanov suradnik iz 1960-ih, Reggie Workman, kojem je prije koncerta organizator uručio plaketu u znak zahvalnosti za doprinos razvoju slovenskog jazza.




Uz njih dvojicu u Cankarjevom domu u Ljubljani nastupili su pijanist Jason Moran, bubnjar Nasheet Waits i trubač Amir El Saffar. Publiku u dobro popunjenoj dvorani oduševili su nadahnutom svirkom i produhovljenim međusobnim odnosom unutar sastava i odnosom prema publici samoj. Kao i uvijek, Archie Shepp bio je raspoložen za razgovor.


– Upravo se o tome radi kad je riječ o glazbi. Nije to samo ono što ja mogu učiniti za publiku, nego i što publika može učiniti za mene. Važna je razmjena. To je posebice karakteristično za crnačku glazbu zato jer je improvizirana, zasnovana na drukčijim načelima od glazbe koju su skladali Mozart, Stravinski, Sibelius i Bach. To je glazba koja se neprestano obogaćuje novim iskustvima – kaže Shepp. Pitanje je jesu li prisutni bili svjesni da se radi o iznimnom i nesvakidašnjem glazbenom događaju, ne samo zbog posvete Coltraneu. Naime taj projekt do sada je predstavljen samo na jednom koncertu – prošle godine u Berlinu, a ove je godine bio pripremljen jedino za ljubljanski koncert.


Na programu su bila tek dva standarda drugih autora: »Prelude to a Kiss« Dukea Ellingtona (Shepp ju je snimio 1965. za svoj album »Fire Music«) i »Ask Me Now« Theloniousa Monka, a ostalo su bila Coltraneova i Sheppova djela iz ranog razdoblja njegove karijere, kad je počela njihova suradnja i kad mu je, kao potpuno nepoznatom glazbeniku, upravo Coltrane otvorio vrata u svijet jazza. Coltrane je bio najvažniji za Sheppov profesionalni početak, kao i za karijere cijelog njegovog naraštaja glazbenika.


– Coltraneov je glazbenički put bio pun predanosti, besprijekoran, stvaran – rekao je Shepp. – Nakon susreta s njim obuzela bi vas jednaka predanost. Sve je uključivao u razgovor kako bi se osjećali dijelom skupine. Nikad nije bio neugodan u razgovoru. Postavljao je pitanja, ponašao se poput Sokrata. Uključio bi vas u glazbu držeći se po strani i pronalazeći način da to sami učinite za sebe. Često smo imali osjećaj da mi podučavamo njega. Zato su se mnogi glazbenici koji su se okupljali oko Coltranea varali misleći da mu pružaju nešto što je on u stvari pružao njima.


Nadahnjivao je glazbenike. Bio je genij koji je mogao sintetizirati sve, od Louisa Armstronga preko Dona Byasa i Colemana Hawkinsa do Birda, i kreirati vlastitu skladbu koju bi podijelio s drugima, nadahnjujući ih da rade na isti način. Mnogo od toga što se dogodilo u sedamdesetim i osamdesetima referira se na Tranea – kaže Shepp.


Simboli buntovništva


Coltrane je Sheppu omogućio da snima s njim. Posebice je važna bila suradnja na snimaju ploče »Ascension«. Zato je upravo Shepp prava osoba da svira posvetu velikanu jazza. Naime osim što su zajedno svirali, na njegov prijedlog Sheppu je omogućeno da sredinom 1960-ih potpiše ugovor i počne objavljivati za kultnu diskografsku kuću Impulse!. Predloške za obrade s ovim sastavom Shepp je odabrao upravo s tih izdanja.


S ploče »Four for Trane«, snimljene 1964., za ljubljanski je projekt preuzeo Coltraneove skladbe »Syeeda’s Song Flute«, »Cousin Mary« i »Naima«, s ploče »Fire Music«, snimljene 1965., zatim vlastite skladbe »Hambone« i »Los Olvidados«, a s ploče »Atica Blues«, snimljene 1972., također vlastitu skladbu »Blues for Brother George Jackson«.


Prvu ploču koju je snimio za Impulse! – »Four for Trane« – posvetio je Coltraneu koji je bio – i još uvijek je – jedan od njegovih najvećih junaka. No taj je album nastao iz prkosa. Producent Bob Thiel je inzistirao na tome da Shepp svoj prvi album posveti Coltraneu misleći da je to prevelik zalogaj za njega i da neće pristati. Tako se postavio, jer nije volio tu vrstu free glazbe.


Bio je iznenađen što ga Shepp nije odbio i nije se uključio u projekt sve do trenutka kad su počeli snimati. Mislio je da će snimanje albuma biti prava katastrofa. No Shepp je sve iznenadio jer na tom snimanju nije ponavljao ono što je Coltrane činio, već je promijenio način izvođenja. Niti jednu skladbu nije izveo na način na koji ju je legendarni glazbenik napisao i izvorno svirao.


Nameće se pitanje koliko su izvedbe skladbi s tog albuma danas drukčije.


– Nije nužno da bude drukčije. Određenu vrijednost možemo pronaći i u ponavljanju onoga što smo već učinili, ako to »drži vodu« i ako je uvjerljivo. Sviram novu glazbu, ali i onu koju sam svirao prije pedeset godina, onu koju nisam svirao pola stoljeća. Uzmete li nešto što godinama postoji i korišteno je, te to ponovno oblikujete i iz tog iskustva izvlačite nove vrijednosti, to je napredak – kaže Shepp.


Niti pozivanje na album »Atica Blues« nije slučajno dobilo mjesto u ovom projektu. Coltrane i Shepp bili su, između ostalog, uključeni u tada aktualno buntovništvo. Ustvari njihova je glazba to simbolizirala. Primjerice skladbu »Atica Blues« i istoimenu ploču Shepp je snimio nakon što je došlo do velikih nereda u zatvoru Attica, kada su mnogi kažnjenici bili ubijeni. To ga je duboko potreslo i potaknulo da glazbom iskaže svoj stav i protest, a to nije jedina njegova socijalno i politički angažirana skladba. Upravo su te skladbe utemeljene na bluesu koji je uvijek bio prisutan u Sheppovoj glazbi, pa i kad je svirao najtvrdokorniju avangardu.


Atmosfera straha i terora


– Blues teče mojim venama. Blues ima puno dimenzija, može se sagledati s različitih gledišta. Slušajući Coltraneov blues, koji je doista nevjerojatan, čut ćete tradiciju koja je predstavljena iz potpuno drukčijeg kuta. Blues je izraz duhovnosti i političkog stava. On je izvor izražavanja crnih glazbenika, kao što su i radne pjesme i glazba koja potječe iz crkve. To su korijeni takozvane jazz glazbe, glazbe mojih ljudi, moćne i iznimno utjecajne. Nije to samo takozvani jazz; može to biti rap ili bilo koja od novijih formi.


Mnoge te forme nastale su na iskustvima crnog čovjeka. Svojom smo glazbom nadahnjivali ljude diljem svijeta. Blues, spiritual i jazz omogućuju mi da najiskrenije izrazim svoja najbolnija iskustva, primjerice da izreknem svoj stav o ropstvu. Nisam prolazio kroz ropstvo, ali moji preci jesu. Duboko osjećam njihove patnje i bol. Neke od tih pjesama donose vibracije izvedbi iz toga doba: (pjeva, op.p.) »Sometimes I feeeeel like a motherless chiiiild«… Ta mi pjesma šalje snažnu poruku. Te su teme u mojim skladbama, u pjesmama mojeg naroda. U njima je sadržana naša povijest. Mnogo ih toga oblikuje, posebice patnje mojeg naroda. To je to što tu glazbu čini velikom – kaže Shepp, koji je zapjevao i pred kraj koncerta izrazivši osjećaj o kojem je govorio.

»Blues for Brother George Jackson« tek je jedna od skladbi u kojima je Shepp ukazivao na problem slobode i zauzimao se za njezino ostvarenje. – Do slobode se teško dolazi. Za nju se treba boriti. Danas gubimo slobodu, vrlo brzo se udaljava od nas. Danas nije isto kao u mojim formativnim godinama, u 1960-ima, kad smo ustali u borbi za slobodom i imali vodstvo dr. Martina Luthera Kinga i Malcolma X-a. Imali smo viziju i odlučnost da ju ostvarimo. Angažirali smo se da ju ostvarimo. Neki su poginuli u borbi za te ciljeve. Ne mislim da je danas potrebno djelovati na taj način, iako su mladi danas preagresivni. Kao što znaš, živimo u atmosferi rata, straha, terora.


To je zato što nismo zaštitili ono za što smo se izborili 1960-ih. Brzo propadamo. Sloboda je poput vrta – treba joj neprekidna pažnja i njega, redovito zalijevanje i briga. Kroz svoju sam glazbu dao najbolje što sam mogao. One koji su slušali moju glazbu upućivao sam na te probleme, ali glazba ide još dalje. Moramo biti aktivisti, moramo se aktivno uključiti kako bismo zaštitili sve ono što je odraz promjena kojima smo mijenjali postojeće navike. To su važne stvari. Ne možemo se vratiti u šezdesete, ali ne smijemo u 21. stoljeću ni odustati od ljudi koji su obećali da će se boriti za slobodu – kaže Archie Shepp.