Dana 22. srpnja 2011. dogodio se najgori teroristički napad u Norveškoj. Započelo je eksplozijom vladine zgrade u Oslu, da bi završilo pokoljem na otočiću Utoya ispred Osla, gdje se u političkom ljetnom kampu okupila omladina. Prvi film o tom stravičnom događaju, jednostavnog naslova »Utoya«, stigao je na Berlinale, gdje je prikazan u natjecateljskom programu, a redatelj Erik Poppe nije sa sobom doveo samo glumačku ekipu, već i troje preživjelih, koji su se toga dana našli usred sveg tog terora.

Film sam želio prikazati iz perspektive mladih ljudi koji su se tamo nalazili. Taj napad trajao je 72 minute i 72 minute oni nisu imali pojma što se oko njih događa. Taj element vremena ja sam zadržao u filmu i sve što smo snimili na otoku traje točno 72 minute. Najviše me strašilo da bi se u tome filmu moglo mnogo improvizirati, pa sam zato prvo napisao vrlo precizan scenarij i glumci su striktno radili prema njemu. Prije samog početka nekoliko smo se mjeseci pripremali za samo snimanje. Zadnji tjedan smo se preselili na otok, obavili zadnje pripreme i onda smo započeli snimanje koje je trajalo pet dana – rekao je Poppe.

Glumačku ekipu tražili su po cijeloj Norveškoj, a od svih tih mladih glumaca nitko nije profesionalac. Na pitanje nije li bilo prerano napraviti film o ovom događaju, Poppe je rekao da neki smatraju da je prerano, no da se čekalo to »pravo« vrijeme, film bi po njemu vjerojatno bio napravljen prekasno.

– Iako je od tada prošlo sedam godina, za one koji su izgubili svoje dijete, sve se to dogodilo jučer. Mi se nadamo da i ovaj film može poslužiti kao pomoć u procesu zacjeljivanja. A prema reakcijama onih najpogođenijih ovim činom, film im je na neki način pomogao da iz sebe izbace potisnutu ljutnju. Mnogi od preživjelih su rekli da im je teško opisati ono što se tamo događalo, ali da sada mogu reći: pogledajte film – zaključio je Poppe.