Foto Marko GRACIN
Sa štanda nas je zaskočila prva tvrdnja i pozvala nas da samoljepljivom točkom ispod odgovora na nju uđemo u statistiku. »Razmišljam da napustim posao koji trenutno radim i da odem raditi sezonski posao«, pisalo je, a mi smo bez puno razmišljanja točku stavili na »Ponekad«, pitajući se bismo li je ipak trebali staviti na »Ne prođe dan da ne pomislim na to«
RIJEKA – Šetnja riječkim Korzom, kao adventskim minskim poljem, u jednom trenutku dovest će šetača do Jadranskog trga, a tamo će osim pored brojnih adventskih radnika koji skupljaju PTSP-ove od božićnih pjesama moći zastati i pored jednog malo drugačijeg štanda.
Moći će to učiniti danas, u petak, od 10 do 16 sati, kao što smo to mi učinili jučer u isto vrijeme.
ad smo se jednom tamo našli, sa štanda nas je zaskočila prva tvrdnja i pozvala nas da samoljepljivom točkom ispod odgovora na nju uđemo u statistiku. »Razmišljam da napustim posao koji trenutno radim i da odem raditi sezonski posao«, pisalo je, a mi smo bez puno razmišljanja točku stavili na »Ponekad«, pitajući se bismo li je ipak trebali staviti na »Ne prođe dan da ne pomislim na to«, svjesni da ona nikako ne može na »Ne pada mi na pamet«.
Na drugoj stranici štanda pisalo je »Turizam me:«, a u ponudi su bili: »Nervira«, »Zaobilazi, nemam veze s tim« i »Živim od turizma«.
Zatočkali smo »Nervira« i posvetili se posljednjoj vidljivoj tvrdnji »Stan ili soba koji stoje prazni, propuštena su prilika za biznis u sezoni.« Složili smo se s konstatacijom i otišli porazgovarati s osobama koje stoje iza ove akcije na kojoj se nismo našli slučajno, kao neki šetači s Korza koji su se interesirali za nju dok smo bili tamo.
Prva faza projekta
Riječ je o umjetničko-aktivističkom projektu »Ruke, plahte, metla: statistički ljetopis« Katerine Dude, koju je riječka udruga Građanke svom gradu pozvala da istraži implikacije porasta turizma u Rijeci na rad jedne od najosjetljivijih radničkih skupina – žena u pomoćnim djelatnostima u turizmu, poput spremačica, sobarica, čistačica…
I Duda je tu priču, u zasad prvoj fazi projekta, istražila, kreirajući pritom i neke zanimljive usporedbe, kojima se pokušavaju približiti razne implikacije turističkog razvoja.
Statistika porasta od 45 posto u samo godinu dana po pitanju broja smještajnih jedinica u gradu dovoljno je intrigantna, no slikovita grafika na flajeru oprimjeruje ovu rečenicu: »Ako zamislimo Korzo kao otvorenu spavaonicu, sve turiste koji u jednom danu stignu u Rijeku morali bismo smjestiti u krevete koji bi bili postavljeni u razmacima od 80 centimetara kako bi svi gosti mogli stati.«
A možemo to postaviti i ovako, ako u kolovozu u Rijeku stignu 1.154 gosta na dan, onda sobarice, čistačice i pralje moraju dnevno pripremiti: 2.308 plahti, 1.154 jastuka, 2.308 ručnika.
Završila je studij animiranog filma i novih medija na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu i, kako sama kaže, uglavnom se bavi radovima koji kreću od gradskog prostora i kombiniraju film i akciju u javnom prostoru. Na pitanje je li i ona sezonski radnik u turizmu odgovara da nije, već da se samo bavim turizmom, što problematizira u nizu radova.
No što svi ti podaci zapravo govore o tim pomoćnim turističkim radnicima, odnosno radnicama i kako to na njih utječe? Duda kaže da sama činjenica da je taj rad u drugom planu navodi na promišljanje.
– Ideja je bila taj rad učiniti vidljivim, a što se tiče tih žena, imala sam upitnik i obilazila sam riječke hotele, neki su se odazvali, neki nisu, pa smo za dio tih statistika podatke izvlačili iz standarda i normi o radu sobarica.
Onda smo kroz vidljivi potrošni materijal, WC-papir, ručnike, plahte… pokušali i slikovito ukazati na postojanje tog rada – kaže Duda, koju pitamo i ima li informaciju koliko je tih žena na takvome radu u Rijeci i što se zasad može zaključiti iz svega, na što nam odgovara da je pitanje zasad samo otvoreno, a po pitanju tih žena da ima brojku koju je dobila u intervjuima, ali nije sigurna je li referentna.
Sistemski problem
A što je ideja vodilja, odnosno kako pomoći tim ženama? Treba li ih pobrojiti za početak, organizirati ih u neku asocijaciju? Koji su planovi za budućnost?
– Pa umjetnički rad samo otvara pitanja i čini te komplekse vidljivima; može nam osvijestiti da taj rad postoji i da ga rade žene, a po mnogima to su najranjivije skupine radnika i ne mogu se tako lako organizirati. To je sistemski problem – zaključuje umjetnica, koja će svojim radom nastaviti i u 2020. godini, o čemu nam je više rekla Milijana Babić, građanka svome gradu.
– Ovo se nije slučajno dogodilo uoči 2020. godine, s obzirom na to da će se slika značajno promijeniti u kontekstu Rijeke kao Europske prijestolnice kulture.
Ali i ne samo zbog toga, jer kao što vidimo u istraživanju, pratimo neku vrstu rasta broja posjetitelja u Rijeci, pa je to očito trend koji postoji i neovisno od EPK-a, ali svakako značajna će biti razlika, tako da istraživanje ide dalje i rad će imati svoj finale, odnosno javnu prezentaciju, no o tome ćemo naknadno izvještavati – rekla je Babić i nastavila vrbovati šetače po Korzu da navrate na ovaj malo drugačiji adventski štand.
