Starost i umjetnost

Umjetnici nemaju rok trajanja

Kim Cuculić

Starost može biti lijepa i produktivna, a ne samo bolest, čemer i jad. Potrebno je samo preskočiti ogradu, i to ne samo onu fizičku nego i mentalnu



    Naše vrijeme karakterizira snažna panika zbog starenja, opsesivan trud oko odgode i kamuflaže starosti. Strah od starenja jedan je od najsnažnijih strahova suvremenih žena, a sve više i muškaraca. Isti taj strah daje snažan zamah kozmetičkoj industriji. »Anti-Baba Jaga« industrija sa svoje strane potiče taj strah i živi na njemu i od njega«. 


    U društvenom smislu starije osobe gurnute su na marginu. Skrivene su negdje po staračkim domovima, ukoliko imaju sreće (i novca) ondje dospjeti i koliko-toliko dostojanstveno dočekati kraj života. 


    U jednom takvom staračkom domu našli su se i protagonisti filma »Noćni brodovi« Igora Mirkovića. Sedamdesetogodišnji Helena i Jakov usudili su se preskočiti ogradu balkona i pobjeći iz staračkoga doma, kojega društvo eufemistički naziva domom umirovljenika. Filmske likove utjelovili su glumački veterani Ana Karić i Radko Polič, i sami u godinama likova koje tumače. Za glumačku profesiju, ukoliko se uloga uspije pronaći, godine nisu nikakva prepreka za bavljenje ovom umjetnošću i u poznim godinama. Jedan od primjera za to je i naša glumačka legenda Pero Kvrgić, koji je i u svojim osamdesetim godinama vrlo aktivan u kazalištu. 


   Doajen u ulozi dječaka




No, češća je situacija da kad je glumac ili glumica već u nekim godinama ponude za uloge sve manje stižu, a ako i dođu onda su to likovi baka i djedova ili staraca u kakvom domu umirovljenika. Naravno, to ne mora biti pravilo, jer ponekad i mlađi glumci utjelovljuju starce. 


    U aktualnoj predstavi »Dabogda te majka rodila« riječkog HNK Ivana pl. Zajca i HKD Teatra uloge starica, opet u staračkom domu, igraju Edita Karađole i Marija Geml. U jednom razgovoru Edita Karađole izjavila je: 


    – Svatko u sebi nosi neko razdoblje koje mu najbolje leži, a izgleda da je starost moje područje – oduvijek. Kao mlada, čak i na akademiji, dobro sam igrala starije likove, tako da mi je inspicijent u »Gavelli« jednom rekao: »Tko je star – je star!«, što mi je tada, kao mladoj glumici, trebao biti kompliment. 


    Postoji i suprotan primjer – doajen srpskog glumišta Vlastimir Đuza Stojiljković (83) u predstavi »Otac na službenom putu« Olivera Frljića glumi osmogodišnjeg dječaka. Na pitanje novinara je li mu to bilo čudo i je li se snašao, Stojiljković je odgovorio: 


    – U početku mi jest bilo malo čudno, ali ujedno mi je bio i velik izazov. Publici je trebalo da se malo navikne, ali njihove su reakcije na kraju predstave pokazale kako sam ih uspio uvjeriti da sam ja dječak. To je sjajan osjećaj!   


Tijelo kao instrument


U posljednje vrijeme na filmskom platnu često možemo vidjeti i britansku glumicu Judi Dench (1934.), a što je stariji Woody Allen snima otkačenije filmove. 


    No, ipak ima i umjetničkih područja u kojima umjetnici imaju »rok trajanja«. Premda je starenje individualni proces, jer ne stare svi jednakom brzinom niti se postaje starcem jednako biološki niti u istoj dobi za sve profesije, balerine i baletani, koji se mogu usporediti s profesionalnim sportašima, ranije odlaze u mirovinu. Za razliku od njih slikari ili recimo književnici mogu stvarati do duboke starosti. Umjetnosti u kojima je tijelo glavni instrument izražavanja, poput baleta i suvremenog plesa, imaju svoje vremensko ograničenje ili se moraju prilagoditi nekim drugačijim izvođačkim mogućnostima. 


    Predstava »Falten« nizozemske kazališne umjetnice Karine Holla tako se bavi starenjem, odnosno tragovima koje vrijeme ostavlja na ljudskom tijelu. U jednom razgovoru Holla nam je rekla da starenje tijela osobito teško pogađa one koji se bave fizičkim teatrom, jer starenje tijela za njih predstavlja limitaciju. Međutim, stariji izvođači shvaćaju esenciju pokreta, što se kod mlađih performera postiže tek kroz naporne treninge – smatra Holla. 


    Karijera glazbenika također može biti ugrožena ako se suoči s nekim poremećajem, oštećenjem i specifičnim bolestima kojima su izloženi glazbenici. Neke bogatije zemlje tako imaju specijalizirane institucije koje se bave isključivo povredama glazbenika tijekom radnog vijeka, a već je utemeljena i grana »Medicina za glazbenike«. Ukoliko ih glas posluži i ne pogode ih ozbiljnije zdravstvene teškoće, i operni pjevači mogu potrajati, poput recimo Placida Dominga. S druge strane, Milka Trnina (1863 – 1941), najveća hrvatska operna umjetnica, zbog bolesti se povukla sa scene 1906. godine. 


   Ruglo starice


Osim toga kako se starenje reflektira na umjetnost, starost je i relativno česta tema u umjetnosti. U svojoj knjizi »Povijest ružnoće« Umberto Eco navodi da su u srednjem vijeku postojali mnogi prikazi starice, simbola fizičkog i moralnog propadanja, koje je suprotstavljeno kanonskoj pohvali mladosti kao simbola ljepote i čednosti. Tema »rugla starice« javlja se u mnogim tekstovima. Na motive staraca i starica, primjerice, nailazimo na slikama Domenica Ghirlandaija (Portret starca s unukom) i Giorgionea (Starica), dok je u suvremenoj umjetnosti poznato djelo »Model« Andresa Serrana. 


    Uz već spomenutu Dubravku Ugrešić, i Vedranu Rudan u »Dabogda te majka rodila«, temu starosti na zanimljiv način u svojoj knjizi »Doppelgänger« obrađuje i književnica Daša Drndić. Njena pripovijest »Artur i Isabella« groteskna je priča o odnosu dvoje staraca koji se upoznaju u novogodišnjoj noći. Kratka povijest njihova sveopćeg propadanja u tekstu je prikazana u naturalističkim prizorima ponajprije fizičke/fiziološke propasti. Motiva starice u svojim se stihovima dotiče i Charles Baudelaire. 


    Primjeri umjetnika, ali i ne samo njih, koji se i u starijim godinama kreativno izražavaju poruka su zapravo svima – starost ne mora biti umiranje u staračkom domu. Starost može biti lijepa i produktivna, a ne samo bolest, čemer i jad. Potrebno je samo preskočiti ogradu, i to ne samo onu fizičku nego i mentalnu, kao što su to učinili Helena i Jakov. Naše vrijeme okrenuto mladosti i površnosti prečesto zaboravlja i na tradicionalnu simboliku starosti kao znaka mudrosti. U društvu kojim uglavnom caruje glupost, mudrost je sve rjeđa pojava. Postala je nevidljiva, poput staraca i starica.