Predivna Sevilja, koja uistinu oduzima dah svojom hipnotizirajućom urbanom ljepotom, spektakularnim arhitektonskim vizurama, kulturnim nasljeđem te monumentalnim vjerskim, rojalističkim i povijesnim građevinama, bila je domaćin ovogodišnje, 31. dodjele Europskih filmskih nagrada. Svečana dodjela europskih Oscara održana je u impresivnoj modernističkoj gradskoj operi Teatro de la Maestranza, izgrađenoj u povodu izložbe Expo, koja je 1992. godine održana u glavnom gradu magične španjolske pokrajine Andaluzije.

Čak šest domaćina, među kojima i španjolska glumačka ikona Rossy de Palma, najpoznatija rumunjska glumica Anamaria Marinca te ruski i njemački glumci Ivan Shvedoff i Tom Wlaschiha vodilo nas je kroz ceremoniju dok se na pozornici tijekom trosatnog programa pojavio niz poznatih imena europske filmske industrije: Victora Abril, Emmanuele Seigner, Chiwetel Ejiofor, slavni irski filmaš Jim Sheridan te mnogi dobitnici, među kojima i poljski filmaš i glavni slavljenik večeri Pawel Pawlikowski. Uz ovogodišnje pobjednike glavne zvijezde večeri bili su troje velikana europske kinematografije koji su nagrađeni za svoje impresivne filmske karijere.

Slavni britanski glumac Ralph Fiennes iz Sevilje je kući ponio nagradu European Achievement in World Cinema, koju je potpuno zaslužio svojom impresivnom karijerom globalnog sjaja, tijekom koje je snimio više od sedamdeset filmova, među kojima svakako treba spomenuti »Schindlerovu listu«, »Engleskog pacijenta« i »Brižnog vrtlara«. »Moram vas upozoriti da sam napisao dugačak i ne baš previše duhovit govor«, rekao je na početku svog, pokazalo se, ozbiljnog govora britanski glumac. »Mogu li biti Englez i Europljanin? Da, mogu, to je u meni. Živimo u kriznim vremenima u kojima nestaje osjećaj europske obitelji, depresivno je slušati debate u mojoj zemlji o tome gdje pripadamo, iako svi mi znamo da smo dio velike europske obitelji. Iako nas politika i populisti pokušavaju razdvojiti i otežati nam disanje, mi ne smijemo izgubiti svoj glas. Filmska umjetnost je nešto što nas povezuje, film slavi naše sličnosti i različitosti i kad to shvatimo, bit ćemo ponovno jedna velika obitelj«, rekao je Fiennes.

Hrabar čovjek

Nagrada za životno djelo pripala je španjolskoj glumačkoj divi Carmen Maura, koja u svojem profesionalnom portfoliju ima više od 150 televizijskih i filmskih uloga i čiji je talent svijet upoznao gledajući filmove Pedra Almodovara »Matador« (1986.), »Žene na rubu živčanog sloma« (1988.) i »Volver« (2006.). »Ovo je prvi put da ovako plačem na pozornici«, rekla je vidno potresena glumica, koja je održala najljepši i najduhovitiji govor večeri cijelo vrijeme šarmantno lutajući između engleskog i španjolskog, »jako sam sretna večeras, sretna sam što sam španjolska i europska glumica. Prije trideset godina na prvoj dodjeli EFA bila sam nominirana za glumicu godine i tad sam mislila da EFA nema budućnost, jer smo mi Europljani toliko različiti. Danas vidim koliko sam bila u krivu i koliko mi je drago zbog toga.«

»On je hrabar čovjek, čovjek od principa, strastven i neizmjerno talentiran, čiji filmovi udaraju pljuske fašizmu, nepravdi i potlačenima«, rekao je u svojoj najavi predsjednik Europske filmske akademije Wim Wenders, dodijelivši Počasnu nagradu Europske filmske akademije grčkom redateljskom veteranu Costi-Gavrasu koji je uglednu karijeru ostvario radeći i živjeći u Francuskoj.

»Ovo je vrlo emotivan trenutak za mene, ovu predivnu nagradu posvjećujem svojoj ženi, koja je pored svih poteškoća i dalje sa mnom«, rekao je 85-godišnji filmaš koji se proslavio 1969. godine političkim krimićem »Z«, dok među njegove najpoznatije filmove kojima je podžanr političkih trilera podigao na novu razinu spadaju »Nestali« i »Glazbena kutija«, i dodao, »ovo je nagrada za sve nas u Europi koji se čvrsto držimo za ruke u ovim kompliciranim vremenima. Molim vas da ostanemo čvrsti i zajedno.«

Bez Hrvata

Bez prevelikog iznenađenja pobjednik 31. europske filmske nagrade je poljska drama »Hladni rat« u režiji Pawela Pawlikowskog, koja je pokupila nagrade u četirima od pet glavnih kategorija. »Nemate pojma koliko sam sretan večeras, ne samo zbog svih ovih nagrada, već i zbog ove fantastične ceremonije koja pokazuje koliko je Europa predivna i kad je kaotična«, izjavio je poljski filmaš, koji nakon Oscarom nagrađene »Ide« i sada »Hladnog rata« postaje jedan od najslavnijih europskih filmaša i dodao, »hvala svima koji su radili na ovom filmu, posebno mojim predivnim glumcima, koje i dalje jako volim.«

Uz najbolji film i najbolju režiju Pawlikowski je osvojio i nagradu za najbolji scenarij (»Osjećam se kao varalica, ja baš i nisam najbolji primjer za dobrog scenarista, jer ne znam kada stati, mijenjam, brišem, dopunjavam, mislim da sam nanizao stotinu verzija scenarija, ni ne znam koju smo na kraju snimili«), dok je europska glumica godine predivna i talentirana Joanna Kulig, kojoj je vrijednu nagradu osigurao upečatljiv nastup u drami Pawlikowskog, koja je manjim dijelom snimana i u Hrvatskoj pa se eto i mi možemo malo pohvaliti, iako hrvatskih filmova i filmaša ove godine nije bilo ni u jednoj kategoriji.

Najboljim europskim glumcem proglašen je 40-godišnji Talijan Marcello Fonte, koji svojom fizičkom pojavom, načinom govora i prirodnim nastupom podsjeća na Roberta Benignija, za fantastičnu ulogu u sjajnom filmu Mattea Garronea »Dogman«, koji je svjetsku premijeru imao na ovogodišnjem Cannesu, gdje je Fonte također osvojio nagradu za najboljeg glumca.

Europskim otkrićem godine proglašena je hvaljena belgijska drama »Girl« u režiji Lukasa Dhonta, koja govori o 15-godišnjoj transvestitki zarobljenoj u dječačkom tijelu, koja sanja o karijeri balerine i koju je impresivno odglumio 16-godišnji novak Victor Polster, dok je Nagradu publike dobila talijanska drama o romansi 17-godišnjeg studenta i starijeg muškarca »Skrivena ljubav« (Call me By Your Name), koju potpisuje Luca Guadagnino.

Predsjedavajuća Agnieszka Holland i njezin zamjenik Mike Downey i ove su godine podsjetili europsku i svjetsku javnost na patnje utamničenog ukrajinskog filmaša Olega Sencova, kojega je Vrhovni ruski sud 2015. osudio na dvadeset godina robije zbog »planiranja terorističkih akcija na Krimu«, a da se situacija u Putinovoj Rusiji ne popravlja pokazuje i slučaj mladog ruskog filmaša Kirilla Serebernikova (njegova hvaljena drama »Ljeto« prikazana je u Cannesu u konkurenciji), kojega su ruske vlasti stavile u kućni pritvor zbog navodne pronevjere državnog novca.