Grad: Rijeka (DHMZ)
Danas: 11° 6
Sutra: 11° 11° 6
9. prosinca 2019.
Venecijanski bijenale

Tina Gverović: Zanimalo me baviti se idejom da svoja mjesta možemo nositi sa sobom

Foto Sanjin Strukic/PIXSELL
Foto Sanjin Strukic/PIXSELL
Autor:
Objavljeno: 8. svibanj 2017. u 11:11 2017-05-08T11:11:34+02:00

Početna točka rada za Bijenale je bila suradnja sa izvodačem Alexisom Taylorom, koji je opjevao kolekciju priča koje se tiču migracije

Tina Gverović radi u medijima instalacije, crteža, slike, zvuka, teksta i videa, a njezin rad često uključuje dezorijentirajuće instalacije i bavi se pitanjima vezanim uz prostor, teritorij i identitet te načinom na koji su ti koncepti vezani za imaginarno. Kako je nastao i na koji način izvodi rad »Fantomske razmjene: more ljudi« pitali smo je uoči venecijanskog nastupa.

– Rad »Fantomske razmjene: more ljudi« evoluirao je iz niza prošlogodišnjih radova pod nazivom »More ljudi«, prikazanih na bijenalu u Suzhou u Kini, u Modernoj galeriji u Dubrovniku, Francuskom paviljonu u Zagrebu, te umjetničkoj knjizi koja je upravo objavljena u produkciji Oaze i kustosa Klaudija Štefančića. U tim sam radovima prevodila ideje loma, tektonske razlomljenosti, geoloških sedimentacija u slikarski medij i u medij instalacije.

Rad za bijenale je kompozicija od nekoliko slikarskih platna koji su postavljena uspravno u prostoru, zajedno s objektima izvedenim u suradnji s umjetnikom Benom Cainom i videoradovima.

Referirate li se u ideji rada u većoj mjeri na sadržajne aspekte, kako sugerira naslov vašega rada, ili formalne aspekte kako sugerira izvedba rada?

– Razmišljam o kemijskoj osnovi slike i njenim znakovnim i prostornim mogućnostima. Slike su kolekcije otisnutih površina dobivenih kroz pažljivo nanošenje komada odjeće na mokru boju/pigment.

Referiraju se na različite materijale, pigmente, boje trgovine i robne razmjene, dobara koji su u različitim trenucima povijesti uvjetovali različite ritmove rada i proizvodnje. Tekst na videu je izveden iz kolekcija priča, stvarnih i fiktivnih, koje se tiču migracija, kretanja ljudi između mjesta, te kretanja mora. Font koji je korišten za prikazivanje teksta je slomljen, isprekidan, valovit i razliven.

 Sve što govorite, upućuje na slojevitost medija i na slojevitost poruke.

– Višestruka pitanja me zanimaju kao proces, metoda i kao sama tema u radu. Sam početak je teško definirati, jer on može biti jedan od elemenata prošle instalacije, rečenica u tekstu, sam naslov ili interes za daljnje propitivanje određenih crtačkih ili slikarskih metoda.

Konkretnije?

– Recimo početna točka rada za Bijenale je bila suradnja s izvodačem Alexisom Taylorom, koji je opjevao kolekciju priča koje se tiču migracije. Ti audiozapisi su bili postavljeni u sklopu nekih od nedavnih izložbi. U radu za Bijenale pod nazivom »Fantomske razmjene« verzija tog istog teksta postaje videorad, neka vrsta proširenog naslova ili nazovimo sidrišta.

Nešto što povezuje sve moje radove je da su uhvaćeni u trenutku između konstrukcije i dekonstrukcije, nečeg što se stvara, u procesu je nastajanja i nečeg što nestaje. Svim radovima je bitna neka vrsta sidrišta (bilo to boja, tekst, naslov, pigment itd.), koji ima ulogu mjesta gdje se na trenutak svi elementi umiruju, povezuju i prizemljuju.

Govorite li o konstrukciji i dekonstrukciji ljudskih figura ili njihovih migracijskih kretanja?

– Tijela se mogu promatrati kao zemljopisne lokacije, a kolektivno tijelo kao veća zemljopisna površina. Tijela su povezana u nevidljivu mrežu međuodnosa i magnetičkih privlačnosti. Ljudi koji se kreću u grupi/masi kreću se kao tektonske ploče, kao zemljana masa u pokretu, kroz prostor i vrijeme.

Rad možemo čitati kao suvremene priče o kretanju ljudi, koji su dio mase, zemljane mase, tektonske ploče koja se kreće. Zanimalo me baviti se idejom da svoja mjesta možemo nositi sa sobom.

Novi list pratite putem aplikacija za Android, iPhone/iPad ili Windows Phone.