CANNES Canneska geneza genijalnog Alaina Guiraudieja bila je vezana za festivalske margine. Tek nakon što se njegovo remek-djelo »Neznanac na jezeru« prometnulo u ultimativni vrhunac Cannesa 2013, a riječ je o komadu koji pripada onom najboljem što je iznjedrio (francuski) queer u zadnjih desetak godina, pa i šire, canneska siva eminencija Thierry Fremaux shvatila je da taj radikalni sineast zaslužuje konkurenciju. Riječ je o njegovu najnovijem filmu »Rester vertical« (Ostati uspravan) koji reciklira autorove bizarne preokupacije kroz priču nalik mokrom i na trenutke ružnom snu u kojem mladi režiser, nakon prolazne avanture s pastiricom, preuzima brigu o njihovoj bebi, nakon što ju je majka odbacila i sa sinovima pobjegla u grad.

On se počinje sve više zbližavati s djetetom, ali i s usamljenim starcem iz susjednog sela koji obožava Pink Floyde. Nakon što će ga eutanazirati seksom (scena njihova snošaja je guiraudiejevski eksplicitna, ali i nevjerojatno nježna i humana u isti mah), na naslovnici lokalnog tabloida pojavit će se naslov »Sodomizirao starca da bi ga eutanazirao«. No Guiraudie vjeruje u alternativne obitelji, pa njegov junak zamjenjuje režiju pastirskim životom, plešući s vukovima. A nježnosti mu pruža janje, drzeći ga u naručju kao zamjenu za sina kojeg su mu otele socijalne službe.

Komorna rumunjska drama

Sličnu sudbinu doživio je možda najbolji rumunjski filmaš Christi Puiu. Nakon što mu je »Smrt gospodina Lazarescua« zasluženo dočekana s hvalospjevima u off programu »Quinzaine des Realisateurs« (15 dana redatelja), već idući film »Aurora« ušao je u cannesku konkurenciju. A to se dogodilo i s Puiovim najnovijim komadom »Sieranevada«, u čijoj je koprodukciji uz Sarajevski filmski festival sudjelovao i hrvatski Spiritus Movens, uz potporu sarajevske Fondacije za kinematografiju.

Riječ je o gotovo trosatnoj komornoj drami koja praktički ne napušta jedan stan u kojem se okuplja junakova obitelj 40 dana nakon očeve smrti. Dok čekaju popa da održi molitvu bez koje ne može početi večera, on se suočava s traumama iz vlastite prošlosti, ne mogavši se pomiriti s očevom nevjerom (lik liječnika je svojevrsni autorov alter ego).

A njegova braća, sestre i baka raspravljaju o teorijama zavjere, oplakuju Ceausescuovu eru i s nelagodom dočekuju kćer koja se neočekivano pojavljuje na vratima u društvu pijane Hrvatice koju je upoznala na faksu. Njen lik koji je na odjavnoj špici naveden kao »The Croatian«, glumi Petra Kurtela, iako joj praktički nismo vidjeli lice jer je čitav film »prespavala«, uz povremeno pražnjenje želuca (»Hrvatica se opet ispovraćala«, kaže jedan od junaka pri kraju filma).

Planina iz naziva filma nijednom nije spomenuta, ali je autor namjerno spaja u jednu riječ i izbacuje jedno »r«, navodeći u press knjižici da naziv evocira nizove bijelih komunističkih zgrada nalik snijegom prekrivenom planinskom lancu. No film bi se mogao bez problema preimenovati u »Što je Christi snimio«.

Egipaska freska

Paralelni »Izvjestan pogled« otvorila je još jedna egipatska postrevolucionarna freska – »Eshtebak« (Sukob) u režiji Mohameda Diaba. U sklopu gostovanja Festivala subverzivnog filma u riječkom Art-kinu, iduće subote bit će prikazana i izvrsna dokudrama »Posljednji dani grada« koja se bavi sličnim post-tahrirovskim temama.

No Diab nije samo sineast, autor egipatskog blockbustera »Otok«, već i predani aktivist, iako sebe ne smatra ideologom jednog pokreta, već jednim od njegovih promotora. Čak je u jednom periodu odložio filmsku kameru da bi se pridružio borcima za demokraciju, smatrajući to svojom obavezom.

Zato mu je film ambijentiran dvije godine nakon egipatske revolucije, u jeku demonstracija koje su dovele do rušenja predsjednika Morsija i njegove Muslimanske braće. No autorov energični komad ne zauzima strane, već promatra turbulentna zbivanja na ulicama Kaira više u humanističkom diskursu nego kao politički pamflet.