Album »4 Seasons for 3 pianos« početkom su godine u zagrebačkom Muzeju suvremene umjetnosti snimili Matej Meštrović, Matija Dedić i Hakan Ali Toker, koji izvode Meštrovićeve obrade Vivaldijeve glazbe. Tu nesvakidašnju kombinaciju ima priliku čuti (i vidjeti) i publika četiriju HNK-ova: zagrebačkog 15. listopada, riječkog 16., splitskog 18. i varaždinskog 20. Na svim koncertima kao gost će nastupiti američki pijanist i skladatelj Matthew Mayer.

Album je inače objavljen ovog ljeta u izdanju Navona Recordsa (podetiketa Parma Recordings), a u distribuciji prestižnog Naxosa. Odmah po izlasku uvršten je na Spotify listu 50 klasičnih izdanja, dospio je na top pozicije iTunesa u Americi i Australiji, emitira se na radiostanicama diljem Amerike, Južne Afrike, u Hong Kogu… te je nagrađen dvjema srebrnim medaljama Svjetske glazbene nagrade (Global Music Awards).

Pritom žiri za dodjelu te nagrade ne uzima u obzir podatke o slušanosti albuma, nego svaki koji je prijavljen na natjecanje pažljivo preslušava i ocjenjuje. Za CD su te nagrade dodijeljene za iznimno postignuće u kategorijama abluma i klavirskog trija. Veliko priznanje za hrvatskog pijanista i skladatelja Mateja Meštrovića, glazbenika neobuzdanog duha, nemilosrdnog kreativca hrvatske glazbe!

Tko bi u svojim »perverznim« maštarijama mogao otići tako daleko da spoji tri klavirista/klavira i pred njih stavi »nemoguć« zadatak – izvoditi »oskvrnjenog« Vivaldija energijom bijesnih rockera, a zadržati ljepotu izvornog glazbenog predloška? Znamo, još početkom 1970-ih tako nešto, s takvom silinom, radio je violinist Darryl Way s progresivnim rock bandom Curved Air, ali on je ipak svirao nadahnut Vivaldijevom glazbom i nije se morao držati notnog materijala.

Dovoljno lud

Na spomen imena Mateja Meštrovića, svi koji ga poznaju pljesnut će se po čelu i ispaliti: »Jasno, on je dovoljno lud da napravi tako nešto, a da mu publika vjeruje!« U svojoj neobuzdanosti otišao je još dalje i spojio trojicu pijanista koji dolaze iz različitih glazbenih miljea. Naravno, za njega to je prednost, a još mu je važnije bilo da se radi o svestranim, dobro potkovanim glazbenicima otvorena duha, spremnima upustiti se u obrede glazbenog kulta koji štuje načela otkačenosti, slobode, demokracije i spontanosti.

Naime u ostvarenju tog projekta pridružili su mu se jazzist Matija Dedić i turski pijanist i harmonikaš Hakan Ali Toker koji je najpoznatiji po izvedbama turske glazbe, a svira i jazz. »Jedna od mojih dugogodišnjih želja bila je suradnja s Matijom Dedićem«, kaže Meštrović. »Iako se poznajemo od djetinjstva, dosad nismo imali prilike surađivati.

Osim toga prije nekoliko godina slušao sam Hakana Ali Tokera u Lisinskom i upravo nakon tog koncerta polako se počela stvarati ideja o tri klavira. Budući da veoma volim ‘neparno’, ideja o tri klavira i »4 godišnja doba« polako je rasla u meni tim više što, ako pročitate ‘između redaka’, veliki dio moje obrade Vivaldija je upravo zbroj 3+4, odnosno nepravilni ritam 7/8 . Tek kad sam napisao kompletnu obradu za tri klavira, zamolio sam stručne službe u ZAMP-u, kao i izdavača PARMA Recordings, da provjere postoji li u svjetskim bazama prijavljena još neka obrada Vivaldija za tri klavira. Prema svim provjerenim bazama, takva obrada ne postoji. To me je dodatno razveselilo, jer teško je u današnje doba ‘biti prvi’ u nečemu.«

Kao da nepodopština nema dovoljno, Meštrović je Tokeru namijenio i ulogu harmonikaša, što u pratnji dvaju klavira stvara poseban ugođaj. Harmonika se pojavljuje u nekim stavcima kao dodatno glazbalo, još jedna boja. Uostalom, on je izvrstan harmonikaš, ali to je zadnje čega bismo se domislili razmišljajući o Vivaldijevom remek-djelu, iako ima puno takvih primjera, ali ne ako već imamo gužvu s glasovirima. No ni tu nije kraj ekstravagancija. Sloboda koju je ostavio za sebe i suradnike donijela je novi pomak, a Vivaldija predstavila kao autora podatnog za ulete, u kasičnoj glazbi profanih i tabu tema: jazza, balkanskih ritmova, flamenka i šansone.

Trenuci improvizacije

»Vivaldijeva ‘4 godišnja doba’ imaju preko sedamdesetak različitih transkripcija i obrada. Međutim, na ovaj način se nitko nije ‘usudio’ dirnuti u njegovu partituru, osim što bih izdvojio obradu Maxa Richtera. To je bio velik izazov za mene, a što je izazov veći ja ga radije prihvaćam. Volim sebi podizati ljestvicu u svakom sljedećem projektu. Tako je upravo bio slučaj i s ovim djelom.«

Slušajući njihove virtuozne i duhovite izvedbe zavidne dinamike nameće se pitanje kako će tek, primjerice, zvučati Meštrovićeva obrada Romski-Korsakova ili Rahmanjinova. Postavivši mu to pitanje mislio sam da sam dao tek primjerenu usporedbu ili dobru novu zamisao, ali on je spreman i na to. Ustvari, preduhitrio me.

Ekskluziva

»Hahaha, ne da tako nešto mogu zamisliti, nego već radim na velikom novom projektu i – ovo je eksluziva za Novi list – radi se o mojim obradama popularnih klasičnih djela za veliki simfonijski orkestar i klavir pod naslovom »Old Classisc For New Generation«. To je za me novi velik izazov o kojem razmišljam zadnjih nekoliko godina. Sada je došao trenutak da ostvarim i taj projekt. Bit će tu ludih obrada ‘Alla Turce’, ‘Carmen’, ‘Labuđeg jezera’, ‘Ode radosti’, ‘Can Cana’ i da dalje ne otkrivam – atraktivan i nadasve energičan projekt kojim ću nastaviti ‘svoju misiju’: približiti klasičnu glazbu što širem krugu slušatelja.«

Kad govorimo o ovakvim projektima, nameće se pitanje gdje je granica koja se ne smije prijeći da se ne oskvrne dignitet klasične glazbe, da se zadrži visoka estetika, a da se ipak može ispoljiti ludost koja umjetnika tjera da beskompromisno vrisne kad osjeti taj poriv.

»To su pitanja koja sam si postavljao prilikom razmišljanja o tome kako pristupiti Vivaldiju i njegovim »Godišnjim dobima«. Tad sam se sjetio jednog događaja iz djetinjstva. Naime kad sam bio mali, ‘prišao mi je Vivaldi’ i rekao: ‘Jednog dana kada narasteš, poigraj se sa mnom kao da si dijete’. Upravo je to bio pristup i način na koji sam krenuo u taj projekt. Drugim riječima, odlučio sam, uz sve poštovanje prema Vivaldiju, da je najvažnije da se ne opterećujem, nego da budem slobodan u svojim zamislima, istovremeno prateći njegovu partituru koliko je god to moguće.

Prije nego sam krenuo u obradu, preslušao sam puno izvedbi ‘Godišnjih doba’, ali napominjem – samo originalno djelo, bez ijedne obrade. Odlučio sam maksimalno prostudirati sve izvedbe originalnog djela, tako da sam ih, zapravo, u jednom trenutku znao i napamet. Na taj način, uz mnoštvo pročitanih tekstova o Vivaldiju polako sam ulazio u materiju ‘Godišnjih doba’ i tada sam krenuo od samog početka, prvog stavka ‘Proljeća’. Svirajući na klaviru njegovu originalnu partituru, uzimao sam dio po dio i krenuo stvarati svoju obradu. Istovremeno, odlučio sam i shvatio, ako radim obradu, a ne transkripciju, mogu si dopustiti i autorske intervencije. Tako sam neke djelove partiture u potpunosti izbacivao, neke djelove na temlju njegovih originalnih motiva skladao, igrao se maksimalno s ritmom i harmonijama, ali stukturu čitavog djela sam poštivao.

Kako s klavirima?

Kada sam u tom procesu došao do samog kraja, kadence u 3. stavku ‘Zime’, nisam bio sretan s njegovim originalnim krajem i zato sam za kraj odlučio dodati codu u kojoj sam upotrijebio motive iz ostala tri godišnja doba. Zato moja obrada završava upravo motivom ‘Proljeća’. Na taj način stvaram upravo onaj prirodni krug života i planeta na kojem živimo, da nakon zime dolazi proljeće.«

Osim što su se našli pred posve novim načinom osmišljavanja djela barokne glazbe, glazbenici su morali stupititi na opasan teren istodobne zajedničke izvedbe. Kako podijeliti uloge, kako se ne preklapati, kako svirati svrsishodno, a neopterećeno? Te su zahtjeve uspješno razriješili, a rezultat je da zvuče kao jedan.

»Razmišljajući o obradi za tri klavira postavio sam si važno pitanje: kako tretirati sva tri klavira, što svira koji klavir, jesu li sva tri klavira ravnopravna, u kojim lagama se svira, koji zvuk želim dobiti. Tada sam se odlučio za frekvencijski pristup, odnosno podijelio sam tri klavira na njihove osnovne lage, uz naravno dosta iznimki. Sada sebe stavljam na prvo mjesto, jer ja uvijek sve čitam od bas dionice prema gore, što znači: Matej svira najvećim dijelom bas dionicu, ritam, popularno rečeno ‘groove’, Matija svira srednje lage i kontrapunkte, a Hakan svira najgornje lage i melodije.

Naravno da svaki od pijanista ima i čitav raspon klavira i da je ova podjela bila samo vodilja prilikom pisanja partiture s tri klavira. Takav pristup kao i čitav aranžman, u kojem se sve i svaki udah broji, donio je jedinstvo sva tri glazbala. Usporedno s time, energija između nas trojice dogodila se doslovce u jednom kliku, tako da u izvedbi Vivadlija dišemo kao da smo jedno. Rekli bismo 3u1!«

Poseban događaj

Slušajući taj »3u1«, osjećamo kao da u tim trenucima glazbenici ulaze u mozak suradnika, stvaraju telepatsku komunikaciju. Tako se dobro prožimaju da se stječe dojam kao da su prešli granicu koja dijeli fizičko od duhovnog, misaono od intuitivnog. Poput sjedinjenja u sferi transcendentalnog.

»Zajedničko sviranje je uvijek uistinu poseban događaj. Glazba je ta koja stvara spoj između izvođača, pogotovo kad se radi o ovako vrsnim pijanistima kao što su Matija i Hakan. Trenuci u kojima se dogodi takvo zajedništvo ponekad nadilaze ovaj stvaran svijet. Tada se ostvaraju neke druge dimenzije i otvaraju vrata kroz koja kada prođemo kao da vrijeme stane. To su beskrajno divni trenuci i to i jest jedan od razloga zašto obožavam svirati.«

Na koncertima u HNK-ovima, u malo više od sat vremena, publika će imati prilike slušati četiri vrhunska pijanista: Matthewa Mayera solo na klaviru, te Hakana Ali Tokera, Matiju Dedića i Mateja Meštrovića na tri klavira. Također, na svim koncertima bit će moguće i kupiti CD »4 godišnja doba za 3 klavira« u distribuciji Aquarius Recordsa.

»Takav koncert, odnosno turneju u četiri HNK-ova još nitko u Hrvatskoj dosad nije napravio. Također prilikom razmišljanja o tome kako organizirati promociju albuma ‘Vivaldi 4 Seasons for 3 Pianos’ shvatio sam da gotovo uvijek sve promocije CD-a, ali i koncerte radim u Zagrebu. Želio sam ‘4 godišnja doba’ punuditi publici u čitavoj Hrvatskoj, odnosno barem u nekim gradovima osim Zagreba. I tada mi je sinula ideja o ‘4 godišnja doba u 4 HNK’. Volim velike izazove, tako je i to bio jedan od velikih izazova za mene, jer, recimo, HNK Zagreb nema niti jedan koncertni klavir, HNK Rijeka ima dva, HNK Split ima dva, a HNK Varaždin jedan. Tako sam, osim svih ostalih detalja, trebao organizirati i klavire koji idu s nama na turneju. Veliku potporu u ovom projektu dao mi je Euro-Unit iz Čakovca koji me na tureneji sponzorski prati s vrhunskim Yamaha i Bösendorfer koncertnim klavirima. Uz nas na sve koncerte ide i štimer klavira, gospodin Zlatko Pavlinić.«