Film »Planetarij«, koji je trenutačno u distribuciji u hrvatskim kinima, prvenstveno je uzbudljiva avantura dviju sestara, Amerikanki, koje su se tridesetih godina prošlog stoljeća zatekle u destabiliziranoj, predratnoj Europi. One nemaju nikoga drugog osim jedna drugu, a putuju od mjesta do mjesta organizirajući seanse s duhovima.

Mlađa sestra Kate (Lily Rose Depp) je medij i komunicira s dušama pokojnika, a starija sestra Laura (Natalie Portman) vodi njihov spiritistički biznis.

»Planetarij« je treći film francuske redateljice i scenaristice Rebecce Zlotowski (1980). Premijerno je prikazan lani u rujnu na venecijskoj Mostri gdje smo imali priliku razgovarati s redateljicom.

Kako je nastajao scenarij za ovu vrlo složenu priču?

– Zapravo mi je teško objasniti put na koji se odlučujem kako voditi temu i likove dok pišem. Vjerujem da uvijek pratim logiku, no ponekad je to logika snova ili fantazija, stvari koje su mi zaista važne u tom trenutku. U ovom filmu me isprva zaokupio spiritizam, no nisam htjela napraviti film o duhovima.

Glavne likove – sestre Lauru i Kate Barlow – bazirala sam prema stvarnim sestrama Fox. To su bile tri sestre iz New Yorka koje su odigrale važnu ulogu u popularizaciji spiritizma. Dvije mlađe sestre uvjerljivo su pričale o tome da mogu komunicirati s duhovima, dok je najstarija vodila posao. I iako su na kraju priznale da je sve bila prevara, ljudi se nisu prestali baviti spiritizmom.

Kompleksna priča

Jedna činjenica iz njihove biografije me posebno privukla – kada one sretnu bankara kojemu je umrla žena i on s njom želi stupiti u kontakt, cijela je priča za mene postala poput Hitchcockova filma. No ja nisam htjela da moj lik bude bankar pa sam ga u filmu napravila filmskim producentom. Ljudi su me pitali govorim li o Bertrandu Natanu (slavni francuski redatelj i glumac 20-ih i 30-ih godina), što mi u početku nije bila namjera, ali me onda zaintrigirala njegova životna priča pa sam je počela razvijati.

Te priče, koje su svaka za sebe, vrlo su kompleksne i naprosto se pretaču jedna u drugu. To je upravo ono što sam htjela. Privukla me ideja o stvaranju imaginarnog svijeta koji je na isti način kompleksan kao svijet u kojem živimo. Moj film je poput vlaka, vagon do vagona, ali sve skupa je ipak jedna cjelina. Proces pisanja scenarija bio je vrlo dug, a »Planetarij« je suprotnost od onoga što je danas film postao. Danas je ljudima zanimljivije gledati televizijske serije. Nikome ne smeta s likom provesti 12 sati i potpuno se uvući u njegovu kompleksnu životnu priču, no na filmu to je teško napraviti. Ipak, ja smatram da je to nešto što pripada filmu i da bi na tome trebalo inzistirati, a ne sve simplificirati.

Obožavam filmove Davida Lyncha ili Wesa Andersona, jer mogu pratiti tajnovit put snova bez da znam o čemu se točno radi, ali sam ipak sigurna da znam što žele reći i da se mogu povezati s time. Volim to što postavljaju pitanja, a ne daju odgovore. Za mene je kompliment kada se za »Planetarij« kaže da je kompleksan i sretna sam što uspijevam toliko toga staviti u dva sata, a da sve bude usklađeno. Mislim i da je film vrlo aktualan u današnje vrijeme, jer govori i o konspiraciji, antisemitizmu, rastu populizma te o tome kakvu sliku Amerikanci imaju o Europi. Za razumijevanje svijeta i života netko se služi politikom, netko religijom, a ja to radim kroz film.

Natalie i Lily Rose

Kako je u Vaš projekt upala Natalie Portman?

– Natalie Portman i ja se već dugo poznajemo i često smo razgovarale da bi trebale raditi zajedno. Kada sam pisala ulogu Laure, mislim da sam je podsvjesno pisala za Natalie. Znala sam da će doći živjeti u Francusku i sve mi se nekako posložilo. Njezin lik Amerikanke koja dolazi u Europu i koja će se u Francuskoj početi baviti glumom. Tako je ona i nesvjesno upala u ovaj projekt vrlo rano i sve je ispalo idealno. Ona mi je i predložila da za ulogu njene sestre angažiram Lily Rose.

A kako Vas se dojmila Lily Rose Depp?

– Mislim da će ona ostvariti veliku karijeru. Istu intuiciju sam imala i kada sam prvi put radila s Leom Seydoux na filmu »Belle épine«. Jednostavno postoji nešto što se odmah primijeti. U ovom poslu ima mnogo nepravde, ali ima glumica koje posjeduju nadprirodan talent, što se – nadam se – vidi i u ovom filmu. Ona ima savršenu sposobnost da se prilagodi bilo čemu, što je nevjerojatno za djevojku njenih godina.

Je li Vas neka glumica iz razdoblja tridesetih inspirirala za izgled Natalie Portman?

– Meni su vrlo ekspresivne glumice s početka nastajanja filma, kao primjerice Lillian Gish, koja je imala nešto vrlo specifično u svom izrazu lica. Obožavam i Faye Dunaway i njen izgled u filmu »Bonnie and Clyde«, ali dok sam pisala ulogu za Natalie nisam imala nijednu drugu glumicu kao inspiraciju.

Sjećam se da sam, dok sam radila na ovom filmu, mnogo razmišljala o slikama Henrija Rousseaua. Ne mogu vam reći točno zašto, ali postoji nešto što je vezano s koloritom i jedinstvenom magijom njegove naive.

Prikaz epohe

Vaš film je i izuzetan prikaz 30-tih godina prošlog stoljeća s mnogo detalja i prekrasnom kostimografijom.

– Da, jer me takve stvari najviše i privlače u filmovima. Zaljubila sam se u talijanski neorealizam, jer su mi se sviđale haljine koje su žene imale na sebi. Moja je majka umrla dok sam bila dijete i ja sam uvijek bila fascinirana gledajući žene na filmu, njihove haljine, njihovu šminku, kako se ponašaju ili kuhaju…

Gledajući prekrasan film Ettorea Scole »Izuzetan dan« naučila sam kako se radi omlet. Ne bih željela ostaviti impresiju tužne osobe, ali ja sam filmove gledala na taj način.

Kada radim na filmu volim surađivati s art-direktorom, što je nešto što se baš ne prakticira u Francuskoj, a što je u Americi sasvim normalno. Kada u Francuskoj pitate producenta za takvo što on samo kaže da je to preskupo, no ja ipak inzistiram na tome. Haljine za film radila je fenomenalna dizajnerica Anaïs Romand koja inače radi za tvrtku Yvesa Saint Laurenta.

Koliko su prikazi radnji vezanih za spiritizam u Vašem filmu vjerni istini? Posebno ona aparatura za prikazivanje prisustva duhova kojom se služe karakteri u filmu?

– Provela sam mnoga istraživanja vezana za tu temu i razgovarala sam s mnogim ljudima koji se time bave, laički i znanstveno. Otkrila sam iznenađujuće stvari. Razgovarala sam sa znanstvenicima koji se bave nečim što se zove »astrometrička psihologija«, a njihov rad financira država, koliko god to suludo zvučalo.

U Francuskoj čak postoji Institut za metapsihologiju koji ljudi financiraju novčanim prilozima. Sa svima njima sam razgovarala da bi tehnika koju smo koristili u filmu ipak imala neki kredibilitet.

One sprave i alat koji se vide u filmu zaista postoje. Mi smo napravili samo kacigu, a inspiracija nam je bio »Beauty Micrometer«, koji je 30-ih godina izumio i upotrebljavao za čišćenje tena Max Factor.