Novootkriveno evanđelje

Pronađen papirus na kojemu se spominje »Isusova žena«

Hina

Četiri riječi na nedavno otkrivenom komadiću papirusa prvi su dokaz da su prvi kršćani vjerovali u to da je Isus bio oženjen, rekla je profesorica Karen King s američkoga Sveučilišta Harvard na 10. međunarodnom kongresu koptskih studija u Rimu, navodi se na mrežnim stranicama Harvarda. Na pergamentu veličine osam puta četiri centimetra, kako je navela, piše »Isus im je rekao: moja žena«



ZAGREB – Četiri riječi na nedavno otkrivenom komadiću papirusa prvi su dokaz da su prvi kršćani vjerovali u to da je Isus bio oženjen, rekla je profesorica Karen King s američkoga Sveučilišta Harvard na 10. međunarodnom kongresu koptskih studija u Rimu, navodi se na mrežnim stranicama Harvarda.


Profesorica religijskih studija Sveučilišta Harvard Karen King svoje je otkriće iznijela jučer na kongresu nakon provedenih dubinskih istraživanja radi utvrđivanja autentičnosti osam nepotpunih redaka teksta pisanog drevnim egipatskim koptskim jezikom. Na pergamentu veličine osam puta četiri centimetra, kako je navela, piše »Isus im je rekao: moja žena«.


»Kršćanska je tradicija dugo smatrala da Isus nije bio oženjen, premda nema pouzdanih povijesnih dokaza koji bi poduprli tu tvrdnju«, rekla je King.




King i njezina kolegica AnneMarie Luijendijk sa sveučilišta Princeton vjeruju da je posrijedi dio novootkrivenoga evanđelja, a njihova analiza bit će objavljena u siječnju 2013. u časopisu Harvard Theological Review.


Smećkasti komadić pergamenta pripada privatnome kolekcionaru koji je angažirao znanstvenicu da ga prevede i analizira. Uz pergament je priložio i pismo s početka osamdesetih godina 20. stoljeća u kojemu profesor Gerhard Fecht s egiptološkog fakulteta sveučilišta u Berlinu tvrdi kako je posrijedi dokaz da je Isus bio oženjen.


O samom pronalasku fragmenta malo se zna, ali se vjeruje da potječe iz Egipta. Budući da su ispisane obje strane pergamenta, očito je riječ o drevnoj knjizi ili zakoniku, a ne o svitku, zaključila je Luijendijk koja je analizirala pergament.


»Novo evanđelje ne dokazuje da je Isus bio oženjen, nego nam govori da je to pitanje isplivalo na površinu tek u žustrim raspravama o spolnosti i braku. Od samoga početka među kršćanima su postojale nesuglasice o braku, ali Isusov bračni status počeli su spominjati dobrih stotinu godina nakon njegove smrti kako bi potkrijepili svoja stajališta«, istaknula je.


Direktor Instituta za proučavanje staroga svijeta u New Yorku Roger Bagnall vjeruje da je pergament autentičan na temelju ispitivanja papirusa i rukopisa, a Ariel Shisha-Halevy, stručnjak za koptski s Hebrejskog sveučilišta u Jeruzalemu, na temelju jezika i gramatike smatra da bi mogao biti autentičan, navela je King. Konačni sud o fragmentu, dodala je, ovisi o dodatnim ispitivanjima, posebno kemijskoga sastava tinte kojim je napisan.


Evanđelje, koje su King i Luijendijk nazvale »Evanđeljem Isusove žene«, vjerojatno je u originalu bilo napisano na grčkom i zatim prevedeno na koptski. King je procijenila da je napisano u drugoj polovici drugog stoljeća jer pokazuje usku povezanost s novootkrivenim evanđeljima iz istoga razdoblja, posebno s Tominim, Marijinim te Filipovim evanđeljem.


I to je evanđelje vjerojatno bilo pripisano jednome od Isusovih najbližih sljedbenika, no njegov stvarni autor bio bi nepoznat čak i da je sačuvan veći odlomak. Pronađeni komadić pergamenta premalen je da bi nam dao više podataka o tome tko ga je sastavio, čitao i prenosio drugima, dodala je King.


Na pronađenom odlomku Isus dva puta govori o svojoj majci i jednom o svojoj ženi, od kojih jednu naziva »Marijom«. Kada ga učenici pitaju je li Marija dostojna, Isus odgovara »moći će mi biti učenik«. Premda to nije jasno izraženo, »Evanđelje Isusove žene« možda prikazujući Isusa kao oženjenog, želi prenijeti pozitivnu teološku poruku o braku i spolnosti, možda slično Filipovu evanđelju po kojemu čisti brak može biti slika božanskoga jedinstva i stvaranja.


Kršćani se od samoga početka nisu slagali oko toga trebaju li se ženiti ili živjeti u celibatu. No, primjećuje King, tek oko 200. godine javlja se prva jasna tvrdnja da Isus nije bio oženjen. »Evanđelje Isusove žene«, ako je doista napisano potkraj drugog stoljeća, pokazuje da se pitanje Isusova bračnog statusa javlja tek stotinu godina nakon njegove smrti u jeku rasprava o spolnosti i braku, kaže King. Današnje rasprave o celibatu svećenstva, ulozi žena, spolnosti i braku, dodaje, pokazuju da ta pitanja još ni izbliza nisu riješena.


»Otkriće novoga evanđelja«, rekla je King, »nudi nam priliku da ponovno razmislimo o onome za što smo mislili da znamo i postavimo pitanje koju su ulogu tvrdnje o Isusovu bračnom statusu imale u prvim kršćanskim raspravama o braku, celibatu i obitelji. Kršćanska tradicija sačuvala je samo one tvrdnje koje govore da se Isus nikad nije ženio. ‘Evanđelje Isusove žene’ sada pokazuje da su neki kršćani mislili drukčije«, zaključuje King.