Grad: Rijeka (DHMZ)
Danas: 23° 4
Sutra: 23° 23° 4
21. listopada 2019.
Misliti zajednicu

Projekt Tajči Čekada Sa o Roma, Rijeko grade: "Traže radnicu, ali za Romkinju posla nema"

Foto Vedran Karuza
Foto Vedran Karuza
Autor:
Objavljeno: 24. studeni 2018. u 15:36 2018-11-24T15:36:17+01:00

Riječka umjetnica Tajči Čekada svojim je projektom »Sa o Roma, Rijeko grade«, videoinstalacijom postavljenom u Galeriji Kortil, sudjelovala u projektu Građanki svom gradu, usmjerenom na promišljanje migracija, politike identiteta, društveno-ekonomske integracije...

RIJEKA Priča o iseljavanju Hrvata već godinama je jedna od glavnih tema u javnom prostoru, o tome razglabaju političari, analitičari, Crkva, mediji, ljudi na ulici... Problem je velik i neko suvislo rješenje se ni ne nazire. Ono što u cijeloj priči prolazi »ispod radara« jest to da ne odlaze samo pripadnici većinskog stanovništva; u potragu za boljim sutra i sigurnijom egzistencijom odlaze i manjine, poglavito romska nacionalna manjina. Međutim oni ne bježe samo radi posla i bolje plaće, oni, između ostalog, bježe i zato što su za većinsko stanovništvo bili i ostali – nepoželjni. Čak i Rijeci, gradu koji se diči svojim multi-kulti imidžem.

Da je upravo njihova boja kože, odnosno nacionalna pripadnost jedan od razloga egzodusa pokazuje fascinatan projekt svestrane riječke umjetnice Tajči Čekada pod nazivom »Sa o Roma, Rijeko grade«, napravljen u sklopu projekta »Misliti zajednicu – Zajednice u nestajanju i nastajanju« organizacije Građanke svom gradu. Radi se o videoinstalaciji postavljenoj u Galeriji Kortil koja donosi priče pet riječkih Romkinja koje otvoreno i iskreno progovaraju o svojoj svakodnevici, nemogućnosti pronalaska posla i razlozima zbog kojih rodni grad mijenjaju njemačkim predgrađima.

Tuga zbog odlaska

– Korišteni kadrovi prikazuju protagonistice odjevene u osebujne romske nošnje, neki prikazuju specifične romske plesove, što u kolu, što zasebno, tipična romska glazba dominantno se nameće kroz prostor te se povremeno prekida zvukom putovanja u vagonu vlaka. Sve se to zajedno isprepliće s izjavama o masovnom iseljavanju Roma iz Rijeke, razlozima zašto baš svi odlaze u Njemačku, razlikama između života »ovdje« i života »tamo«, običajima koji blijede itd... Svrhovitost prikazanog sadržaja jest u približavanju posebne romske kulture široj javnosti te ujedno i ukazivanje na velik gubitak koji se trenutačno dešava u našem, popularno zvanom, multi-kulti gradu i to upravo u periodu u kojem Rijeka uživa sinonim »Luka različitosti« – govori Čekada.

K2211VK03

Iako su snimane u raskošnim nošnjama i s osmijehom na licu, teško je ne osjetiti tugu koja progovora iz ovih Riječanki dok objašnjavaju razloge odlaska, a koliko je problem eskalirao pokazuje i ovaj porazni podatak: u videu se pojavljuje pet žena od kojih je za vrijeme snimanja jedna već otišla iz Hrvatske; u trenutku predstavljanja videoinstalacije u Hrvatskoj je od njih pet ostala još samo jedna, a i ona je prtljagu već spremila i odlazi. Dok običan čovjek ne može puno napraviti na području opće ekonomske situacije, nema sumnje da se napredak može napraviti po pitanju onoga što Rome, ili neku drugu manjinu, posebno muči.

»Cigani odlaze«

– Na razgovoru za posao kažu da je već zauzeto mjesto, iako natpis još stoji, ali ja sam Romkinja. Još uvijek tražim posao, na birou sam, ali dobro... – kaže jedna od akterica u Čekadinu radu, otkrivajući bolnu istinu o svojoj, ali i našoj svakodnevici.

S druge je strane svjedočanstvo života u emigraciji.

Porazne brojke

»U proteklih 6 godina iz Rijeke se iselilo više od 50 posto Roma. U romskom naselju Pehlin od 56 obitelji ostalo ih je 24. U romskom naselju Mihačeva draga na Škurinjama od 32 obitelji ostalo ih je devet. U romskom naselju Mario Gennari na Turniću od 21 obitelji ostalo ih je pet«. Ovo su podaci koje navodi Tajči Čekada u sklopu svoga rada »Sa o Roma, Rijeko grade«. Za kameru, montažu i tehničku podršku bio je zadužen poznati riječki snimatelj Igor Crnković.

– Imam troje male djece pa radim četiri sata, ali imam svoj stan, lijepo je financijski, djeca imaju sve što požele... Ne bih se vratila, poželim se Rijeke i svojih prijatelja, bude mi žao, ali tako je kako je... – objašnjava jedna Romkinja koja je svoju sreću već pronašla na nekim drugim zemljopisnim dužinama i širinama.

Ne treba se zavaravati, neki koji budu čitali njihove priče bit će sretni što »cigani odlaze«, nesvjesni koliko na taj način i sami gube. I Tajči Čekada, po vlastitu kazivanju, donedavno nije imala saznanja o bogatstvu romskog folklora.

– Moj prvi direktni susret s njihovom kulturom dogodio se slučajnim dolaskom na proslavu Đurđevdana 2012. godine, kada sam se po prvi put susrela s tim meni vrlo egzotičnim slavljem, obilježenim konstantnim plesom u kolu koje su »vukle« isključivo žene, tada mnoge od njih odjevene u osebujne i živopisne romske nošnje.

K2211VK08

Sve manji krug

Riječki Romi tradicionalno slave Đurđevdan u trajanju od tri dana u romskom naselju Pehlin, na takozvanom »Platou«.

Iako živim u blizini, nikada prije toga nisam išla na tu proslavu. Pogrešno sam mislila da je ta zabava zatvorenog tipa na koju dolaze samo Romi te ni najmanje nisam očekivala toliku raskoš, veselje i gostoprimstvo na koje sam naišla. Na samo par minuta udaljenosti od mjesta u kojem živim uronila sam u posve drugačiji svijet, za što bih dotad pretpostavila da iziskuje skupo putovanje u neku dovoljno daleku zemlju koja uživa status egzotične destinacije.

K2211VK04

Nažalost za sve one koji nisu tih godina doživjeli proslavu Đurđevdana na riječkom »Platou« sada je već kasno. Naime Đurđevdan koji se održao 2012. godine posjetilo je oko 2.000 ljudi u periodu od tri dana. Godine 2018. na proslavi tog istog praznika, na tom istom mjestu, kroz tri dana sveukupno je prošlo oko 150 ljudi, ako ne i manje. Ni jedna žena nije bila odjevena u raskošne romske nošnje. Plesalo se kolo, ali je krug bio puno manji – zaključuje Čekada izražavajući nadu da kultura i umjetnost, pa tako i njen rad, mogu barem osvijestiti ovaj problem, ako ga već ne mogu riješiti.

Izbrisati barijere u glavama

Voditeljica baranjske udruge Romsko srce Nadica Balog kaže da je glavni razlog odlaska to što se ljudi ne osjećaju sigurno.

– Ljudi se ne osjećaju dobro, ne samo moji Romi, nego općenito u cijeloj Hrvatskoj, to nije dobro, naša Hrvatska će ostati prazna. Mnogi nemaju posla, a oni koji ga imaju, ne zarade dovoljno da prehrane obitelj – kaže Balog.

Prema njenim riječima, kultura i umjetnost mogu pomoći u integraciji manjinskih zajednica.

– Kroz umjetnost se može doći do srca ljudi, to nije politika. Treba prikazati lijepe stvari, kao što su ove predivne cure u nošnjama koje je Tajči prikazala. Mediji tu imaju veliku ulogu, kad je nešto loše onda je »Rom ukrao«, a kad Rom napravi nešto lijepo, onda je ime i prezime. Kad je dobro nije važna njegova nacionalna pripadnost, a kad je ružno, to što je Rom se naglašava. Moramo izbrisati barijere i blokade u glavama, pa i mi Romi moramo prestati u glavi stalno misliti da nas netko ne voli jer smo Romi. Pokažimo da može drugačije – ističe Balog, koja je sudjelovala i na tribini održanoj u prostorima organizacije Građanke svom gradu u Križanićevoj ulici u sklopu programa »Misliti zajednicu – Zajednice u nestajanju i nastajanju«.

Novi list pratite putem aplikacija za Android, iPhone/iPad ili Windows Phone.