Davor Visnjic/PIXSELL
Vitomira Lončar odlazi u političku emigraciju – ugasila je »Slamku spasa« koju je pisala godinama, razočarana spoznajom da se u hrvatskoj kulturi apsolutno ništa ne može promijeniti, i odlučila se preseliti u Kinu gdje će raditi kao predavačica i producentica
ZAGREB Jedino referentno mjesto na kojemu je tijekom pet i pol godina kontinuirano analizirana hrvatska kultura i kulturna politika – tako Snježana Banović određuje »Slamku spasa«, dugovječnu kolumnu Vitomire Lončar, ukoričenu u ukupno četiri knjige. Posljednji nastavak ovog izdavačkog projekta – četvrta »Slamka spasa« – predstavljena je jučer u podne u dupkom punom kazalištu Mala scena, razgovorom o najuzbudljivijim aferama i slabo zataškanoj korupciji u kulturi od 2010. godine naovamo, što ih je autorica popularne »Slamke« revno katalogizirala i analizirala, često premijerno nudeći i izvorne dokumente na uvid zainteresiranoj javnosti.
Vitomira Lončar ponirala je tijekom proteklih pet i pol godina u zakučaste natječaje, polurealizirane programe kazališnih kuća, ugovore i zakonske akte i kolumnom, odnosno blogom, u tjednom ritmu odrađivala punokrvni novinarsko-istraživački posao. »Ispratila« je čak pet ministara kulture: Božu Biškupića, Jasena Mesića, Andreu Zlatar Violić, Berislava Šipuša i Zlatka Hasanbegovića.
Četiri faze
– Svaka od ove četiri knjige korespondira s jednom od faza koje je »Slamka« prolazila. U prvoj fazi doživjela je ignoriranje; oni koji su u njoj bili prozivani nadali su se da će cijela stvar zamrijeti, da autorica neće uspjeti iz tjedna u tjedan iskopavati dokumente i otkrivati afere. Zatim je u drugoj fazi uslijedilo ismijavanje – u tom je periodu izbačena golema količina smeća usmjerena prema Vitomiri i cijeloj njezinoj obitelji. U trećoj fazi krenuli su obračuni, koji su uključivali policijske istrage, privođenja, sudske parnice i razne prijetnje, rekla je Snježana Banović, zaključivši da ova posljednja knjiga »pokriva« finalnu fazu projekta, njegov trijumf.
Zacementirana kultura
Prestajem pisati jer više ne vjerujem u to da se u hrvatskoj kulturi bilo što može promijeniti – rekla je Lončar, koja je sinoć na Novozagrebačkoj tribini u Knjižnici Vjekoslava Majera imala posljednji javni nastup uoči preseljenja u Kinu. Ondje će, u gradu Xi’anu, raditi kao predavačica i producentica. Njezin suprug Ivica Šimić nedavno je postao umjetnički ravnatelj tamošnjeg kazališta Meriton.
Predstavljanje knjige bilo je »pojačano« projekcijom videa, fotomontaža i portreta kulturnjaka kojima je Lončar pisanjem stala na žulj.
Među njima su Duško Ljuština, Milan Bandić i njegov savjetnik za kulturu Zlatko Vitez, s kojim je polemizirala oko zakonski upitnog pretvaranja Histriona u centar za kulturu, čime mu je omogućeno izvlačenje ogromne količine novca. Kao bizarnu činjenicu izdvojila je podatak da je direktor centra postao šef računovodstva Histriona.
Bilo je riječi i o inicijativi za razdvajanje gradskog ureda za kulturu od ureda za sport i obrazovanje, koja je unatoč prikupljenim stotinama potpisa kulturnjaka ismijana i odbačena.