Kulturno ljeto u ZG-u

Prazna metropola: Kako je neslavno propalo “Ljeto na Savi”

Siniša Pavić

Fotografije: Davor Kovačević

Fotografije: Davor Kovačević

Promašaj vrijedan, kako kažu, 11 milijuna kuna, ide vjerojatno dalje. Eto razloga da svi gradonačelnici redom budu jalni na svemogućeg Milana i njegovu sposobnost trošenje našeg novca



ZAGREB – »Ima li u Zagrebu neki muški frizer da nije na kolektivnom godišnjem?«, zavapilo je, nema koji dan, Facebook statusom jedno znano televizijsko lice. I ne treba se čuditi, kolovoz je dobrom dijelu zagrebačkog puka doba za kolektivni godišnji odmor.


Situacija je taman takva da se uz slične vapaje dade na istoj toj društvenoj mreži naći i statusa posve drugačijeg raspoloženja, pogotovo kad zahladi nakon nesnosnih vrućina. Ljepota je očito u očima onog što promatra te uz fotografiju omiljenog kvartovskog kafića piše: »17 stupnjeva, nigdje nikoga, što čovjeku više treba!?« Ništa. Ili svašta!?


Treba li mu kulture, recimo, događanja kulturnog predznaka? Bit’ će da i ne bi bilo na odmet, ali ako muški frizeri mogu na kolektivni, kud’ bi nam duša ako isto pravo nećemo dati i kulturnjacima. Elem, kulturno, pa još kolovoško zagrebačko ljeto…




Potragu je najlogičnije početi od vodiča u dnevnom tisku. Lako je detektirati da uz gotovo pa sva kazališta stoji obavijest – »nema izvedbi«. Djelatna je zato Glumačka družina Histrion koja na Ljetnoj pozornici Opatovina igra predstavu »Fine strine s Opatovine«. Ostatak je negdje po moru i uz obalu gdje ne fali glumačkih sijela, od Dubrovnika do Zagvozda. 


Muzeji i galerije


Kolovoz ne nudi ni bogzna kakve svirke. Svirao se gipsy jazz u klubovima, ili pak bendovi iznenađenja lovili prolaznike na gradskim šetalištima i pripadajućim im ljetnim eventima, ulaz je slobodan. Zato ljeti ne staju s radom muzeji i galerije i to je, s obzirom na onu gore spomenutu »gužvu«, dobra vijest.


Primjerice, na miru se dade u Umjetničkom paviljonu pogledati izložba »Omnibus: Skupna izložba jednog autora«. Kome je do filma, tome je ili na Tuškanac u ljetno kino, ili u koju kinodvoranu kakvog šoping centra gdje vrebaju s jedne strane Antun Vrdoljak i »General«, a s druge Tarantino i »Bilo jednom u Hollywoodu«. Fali tu nenadoknadivo Kino Europa pa da se gleda kroz godinu propušteno, dobro i europski. I to je ukratko to.


Za neke ambicioznije poduhvate, sugeriraju novinski vodiči, treba otići iz metropole, recimo put Brijuna, ili šibenske Tvrđave sv. Mihovila. Samo, kakav bi to spomen zagrebačkog ljeta bio a da se ne kaže koja i o čudu zvanom »Ljeto na Savi«. Uostalom, još traje nesmiljena utrka među medijskim trudbenicima, poglavito televizijskim, tko će na ljepši način kazati kako se tu radi o megaspektakularnom promašaju svemogućega gradonačelnika Grada Zagreba Milana Bandića.



Akcija dovlačenje Zagrepčana na Savu jednostavno, kažu, nije uspjela. Sudeći po onom što smo i sami vidjeli, bome i nije!


Nakon golemih vrućina, kišna je noć učinila svoje, podarila Zagrepčanima lijep i ugodan dan, gotovo pa idealan da se svrati do jedne od tri lokacije (A, B, C) na kojima je Milan Bandić sa suradnicima pozicionirao projekt 11 milijuna kuna težak ili vrijedan.


Lokacija B tog je prijepodneva nudila upoznavanje sa streličarstvom. I upoznao se sa steličarstvom naš fotoreporter pogodivši u tri. Druge čeljadi nije bilo. Fotoreporter, majstor streličar i redar.



Uz Lokaciju B na sjevernoj obali Save, baš kao i uz lokaciju C na južnoj obali, stoji Most slobode. Most je u fazi žestokog renoviranja. Građevinskog materijala posvuda. Tereni za sport su prazni, narasla trava sugerira da tu nikakva štikla nije svo ljeto prošla, a pogled, čim ga makneš s nišana sterličarskog luka, apokaliptičan.


Tjera to na svakojaka promišljanja, recimo ono kako bi se za 11 miljuna kuna dalo skovati olimpijsku medalju u streličarstvu, ili izgraditi kakav dom umirovljenika. Navečer je tu na lokaciji B ili DJ, ili projekcija filma, ako vam pogled na platno ne remeti slamnati trojanski konj, a odnedavno je i djelatnih kafića.


Kulturnjaci na odmoru


Lokacija C rezervirana je za sportske aktivnosti. Ukoliko joj želite prići automobilom, teško da ćete imati gdje parkirati. Most se, podsjetimo, gradi, pa je parking praktički zatvoren. Ali, evo glazbe! Samo, neme ona veze s »Ljetom na Savi«, već dolazi iz »Glazbene kuće«. Bojažljivo otvaramo vrata kuće.



– »Glazbena kuća« je udruga za promicanje glazbe i tehničke kulture – veli nam Luka.


Luka je bubnjar i domaćin. Pojašnjava kako zahvaljujući udruzi u kuću dolaze vježbati i etablirani glazbenici, i oni koji tek počinju. Pitamo ga je li im »Ljeto na Savi« donijelo štogod dobra, ili možda lošeg?


– Koje ljeto? – smješka se Luka.


Ako se što i događa, onda se, veli, događa kod Hendrixovog mosta. Tamo je i žive svirke. A tamo, gdje su onomad davno i bile kućice kupališta na Savi, vjerojatno je i jedino bilo rezona pokušati osmisliti kakvo »ljeto«. Makar, kakvo će to ljeto biti kad se u Savi više kupati ne može. Prostor kod Hendrixovog mosta je lokacija C.



Iz zvučnika trešti glazba za ono malo nazočnoga svijeta. Program mora ići dalje, bilo za dva čovjeka ili njih dvije tisuće. Uostalom, sve je to u skladu sa svim što je o projektu unatrag mjesec, dva, tri, izgovorio gradonačelnik Bandić, valjda jedini koji ne dvoji da će sve to za godinu, dvije, tri profunkcionirati.


– I vi kada s dečkom počnete hodati, tri mjeseca imate problem, četvrti mjesec se uhodate. Tako i Bundek. Građani su bježali sa Save pa ih sada treba vratiti, a za to treba vremena. Nabolja paralela je vaš dečko i vi. Ili ja i djevojka dok sam bio mali. Bilo je problema, a onda je sve savršeno funkcioniralo. Tako će biti i s ovim projektom – kazao je, nema dugo, Bandić novinarima.


Tome je dodao i da se »ništa dobroga ne može napraviti preko noći, pa čak ni djeca«. Promašaj vrijedan, kako kažu 11 milijuna kuna, ide vjerojatno dalje. Eto razloga da svi gradonačelnici i načelnici redom budu jalni na svemogućeg Milana i njegovu sposobnost trošenje našeg novca.


Samo, što se tu uopće htjelo napraviti? Jasno je tek da je posve promašeno tražiti raspored događanja »Ljeta na Savi« u rubrici kulture, ukoliko kulturu kao takvu ne doživljava čovjek na krajnje ekstenzivan način.


Da je za gradonačelnika Zagreba kultura širok neki pojam, svjedoči vijest Hine od 13. kolovoza. Kardinal Josip Bozanić i zagrebački gradonačelnik Milan Bandić sastali su se i između ostalog dogovorili potpisivanje predugovora za lokaciju izgradnje svetišta Alojziju Stepincu na Trnjanskoj Savici.


Pritom su, kaže se u vijesti, Bozanić i Bandić pohvalili suradnju Grada i nadbiskupije u turističkoj sezoni, a istaknuta je dostupnost za posjet i upoznavanje s važnim crkvenim objektima »koji čine nezamjenjiv dio sakralne, kulturne i turističke ponude glavnoga grada Hrvatske«.


U kolovozu u Zagrebu skoro da nema muških frizera. Ima li itko srca zamjeriti kulturnjacima da su na odmoru?


Rujan »mijenja sve«


Da nije sve samo »Ljeto na Savi« i da ne bi bilo da je Zagreb baš svega kulturnog gladan, svjedoči projekt »Okolo«, njegovo drugo izdanje koje počinje 17. kolovoza i trajat će do 1. rujna, a u sklopu kojega umjetnici djeluju po javnim zagrebačkim prostorima.


Predviđeno je 25 lokacija u Zagebu na kojima će stvarati domaći i strani umjetnici, pa »oživiti« skrivene ulice, zaboravljene prolaze i skrivene kutke Gornjega grada.


Čekaju nas radovi renomiranih umjetnika, od uličnih minijatura do velikih murala na zidovima i krovovima zgrada što ih radi street art duo Ella & Pitr i koji se mogu vidjeti u Parizu, Berlinu, Rimu… Projekt »Okolo« lijep je uvod u rujan koji u pravilu »mijenja sve«, baš kao i koncert pijanista Aljoše Jurinića što će se 27. kolovoza dogoditi u atriju Hrvatskoga prirodoslovnog muzeja.